OBITELJ – Uređuje: obitelj Huska
Isus i djeca
Dragi čitatelji! ”I u igri i u šali nek nas čuva Isus mali. Dođi,
Isuse, i s nama ostani!” – dio molitvice koji su naši sinovi
naučili u svom katoličkom vrtiću ”Marija Petković” postao je
dio naše obiteljske (najčešće samo večernje:() molitve i naša
roditeljska utjeha – kad ne bismo s pouzdanjem živjeli vjeru u
Boga Ljubav, poludjeli bismo od brige za našu malu, još više
malo stariju, djecu (na ekskurzijama, u školi, izletima...)!
Ovako, znamo da ih čuva Isus i da je s njima uvijek. Počinje
ljeto i dani su duži, bliže se i godišnji odmori, pa budimo s
našom djecom i mi što više, na radost sviju!:) vh
KRŠĆANSKI BRAK I ZABLUDE
Stvarni problem u braku je grijeh. Grijeh koji djeluje u čovjeku,
djeluje i u braku. Čovjek se grijehom otuđuje od Boga,, on je
postao lutalica na ovoj zemlji, izabrao je svoj vlastiti put.
Kada je Bogu rekao NE, a đavlu DA, vidio je da nije postao kao
Bog, nego je postao oganičeno, jadno, golo biće. Što biva kada
takva dva ograničena bića ulaze u brak vođeni zabludama –
nastavlja nam tumačiti dr. Tadej Vojnović zanimljivom slikom...
”Često govorim mladencima i ljudima koji dođu po savjet: ako
želite brak, onda je – objasnimo to graditeljskim jezikom – dan
vjenčanja je ustvari izbor gradilišta. Eto, tu ćete vi graditi
svoju kuću. Vama se dodjeljuje zemljište. To je dan vjenčanja.
Onda se događa ovo: ja stavim opeku, ti staviš opeku; ja stavim
dvije opeke, ti staviš tri opeke. U jednom trenutku ja stavim
opeku, a ti uzmeš dvije opeke pa ih baciš. Tako se razgrađuje:
ja opet stavim dvije opeke, ti jednu uzmeš pa je baciš pa ja
stavim opeku, a ti ništa, onda ja stavim opeku, a ti samo
sjediš. Sjediš danas, sjediš sutra. Zamislite sada građevinskog
inspektora koji obilazi gradilišta i vidi: tu jedni grade svoju
kućicu, ondje drugi grade; jedni su za godinu dana došli do
krova, a drugi još sjede i svađaju se oko prve opeke.
Razumijete: ovaj stavlja, a onaj baci. Treći su, pak, došli pod
krov, pa sve razbucali. Onda se pitaš: što to djeluje u ljudima
da ne mogu zajedno, a to im je i najkorisnije i najbolje. Bog
nas je baš takve pozvao i On nas je sastavio, On nam je pokazao
i kako trebamo graditi tu kuću, ima tu i neki nacrt. Čovjek i
sam vidi i kaže: Ma neki vrag je ušao u mene i ne da mi. Sve
imam, imam volju, odlučim i kad treba – ne ide!
Brak, dakle, nije ništa gotovo. To je najveća zabluda. Brak je
gradilište – tu je materijal, pa hajdmo na posao. Najveći
problem je kad muž i žena misle da s vjenčanjem dolazi sreća.
Tu ste samo ti i ona i koliko izraste iz tog vašeg zajedništva,
koliko zajedno sagradite, toliko će to i biti. Ono što je i
kako je Bog zamislio, mi to upoznajemo i u isto vrijeme pozvani
smo to ostvariti.
(nastavit će se)
LVH
OBITELJSKA SLAVLJA – Sretan Dan očeva!
Dan očeva se u svijetu većinom slavi treće nedjelje u lipnju, dok
ga mnoge katoličke zemlje slave na blagdan svetog Josipa. Naše
”Oce” ništa ne može zamijeniti, ali – kako reče jedan mudri
franjevac: Praštanje i slavljenje su dva lica ljubavi, pa
slavlja trebamo imati često i mnogo, bar koliko i praštanja...
Ideju Dana očeva promovirala je davne 1909. izvjesna gđa Dodd u
čast njenog oca Williama Smarta, veterana građanskog rata i
udovca sa šestero djece, koji je svoju voljenu suprugu izgubio
pri porodu njihovog šestog djeteta, ali je sve njih s ljubavlju
sam podigao i odgojio na malenoj farmi. Ljubav su mu uzvraćala
djeca, koja su u njegovu čast predložila slavljenje DANA OČEVA.
”Zbilja, bogat je čovjek kome djeca trče u naručaj kad su mu ruke
prazne.”
PISMO DRAGOM BOGU
Mali Benjamin sjeo je za stol da napiše dragom Bogu pismo u kojem
ga moli da mu podari sestricu. Pismo je počeo ovako: Dragi
Bože, bio sam jako dobar... Stao je, razmislio. Ne, Bog mi neće
povjerovati. Zgužvao je papir, bacio ga i počeo ponovno: Dragi
Bože, uglavnom sam bio dobar... Opet je stao usred rečenice.
Opet je počeo razmišljati. Boga to neće dirnuti. Zgužvao je
pismo i bacio ga u koš. Potom je Benjamin otišao u kupaonicu i
s držača uzeo veliki frotirski ručnik. Odnio ga je u dnevnu
sobu i brižno ga raširio na kauču. Izravnao je sve nabore.
Zatim je pošao do kamina i s njegovog okvira veoma oprezno
skinuo kip Majke Božje. Često je vidio i gledao kako majka
brižljivo briše prašinu s kipa. Više puta su mu roditelji
kazali da kip smije gledati, ali ga ne smije dirati. Sada ga je
uzeo sa svom dužnom pažnjom. Benjamin je nježno položio kip
nasred ručnika i brižno ga zamotao. Potom je sve omotao gumenom
vrpcom i donio na stol. Zatim je uzeo još jedan list papira i
počeo Bogu pisati treće pismo. Glasilo je ovako: Dragi Bože,
želiš li ponovno vidjeti svoju majku... (Izvadak iz knjige
”Mamini trenuci”)
ZANIMLJIVA MOLITVA ZA ONE KOJI SE VOLE MALO IZLEžAVATI NAKON BUđENJA
Dragi BOŽE, za sada mi je dobro. Još nisam tračao, nisam se
ljutio, nisam izgubio kontrolu, nisam bio egoističan niti sam
ikome zavidio. Nisam grintao, tužio se, a niti psovao nisam.
Nisam pojeo ni najmanji komadićak čokolade. Nisam bio na
bankomatu i nisam zadužio svoj račun. DOBRO MI JE... Ali za
nekoliko minuta ću izaći iz kreveta i onda će mi stvarno
trebati tvoja pomoć...:) (sa Interneta)
ZA ŽIVOT – Uređuje: Vesna Huska
za život: HIMNA ŽIVOTU
Povodom Dana života 2007., Ured Hrvatske biskupske konferencije
za obitelj uputio je poziv za skladanje HIMNE ŽIVOTU koja bi
slavila život, zahvaljivala za život, progovarala o ljepotama i
vrijednostima života u cilju promicanja kulture života te
zaštite svakog ljudskog života, uvažavajući pri tom ozračje
skladnog braka i obitelji kao optimalno okružje za početak,
življenje i završetak ovozemaljskog života. Cilj je ovog poziva
da se autori stihova i glazbenici međusobno povežu kako bi
nastale skladbe između kojih bi se izabrala ona koja bi kao
HIMNA ŽIVOTU postala trajno glazbeno obilježje Dana života u
Hrvatskoj. Ostale skladbe koje zadovolje propisane uvjete i
dobiju pozitivnu ocjenu stručnog povjerenstva uz Himnu života
bile bi objavljene na CD–u humanitarnog karaktera.
protiv života: Očajne majke ”odlažu” neželjenu djecu
Najmanje 23 novorođene djece ubijeno je u prva tri mjeseca 2007.
u Njemačkoj. Mnoge od njih majke ubojice nasmrt su pretukle ili
zadavile ih i bacile u kante za smeće. Policija istražuje
čedomorstva počinjena širom zemlje od strane majki različite
dobi. Gradska vijeća pokrenula su promotivnu kampanju za
korištenje tzv. cijevi Baby–Klappe (slično srednjevjekovnoj
”roljki” u Zlatarićevoj ulici našeg Dubrovnika!) u bolničkim
centrima, pomoću kojih se majke mogu riješiti svog neželjenog
potomstva. U gradovima i mjestima širom Njemačke osvanuli su
prigodni posteri sa sloganom PRIJE NEGO šTO BEBE ZAVRšE U KOšU
ZA OTPATKE. Kampanju žestoko kritiziraju svećenici i
dobrotvorna društva, uključujući Caritas, tvrdeći da bi mogla
ohrabriti majke da odbace svoju djecu, iako se svi slažu da se
nešto mora poduzeti kako bi se stalo na kraj epidemiji
čedomorstva. ”Neke žene više se boje gubitka partnera nego
gubitka vlastite djece. One poduzimaju očajničke poteze da bi
spasile svoje veze”, kaže profesor Helmut Kury. Novo rješenje
koje se nudi majkama u okviru bolnica pruža im diskreciju: u
blizini nema kamera, a otvori za bebe skriveni su od pogleda.
Dijete se odlaže na pokretnu traku koja ga transportira do
zagrijane kolijevke, a dostavu bolničkom osoblju dojavljuje
alarm tek nakon što se majci ostavi dovoljno vremena da se
udalji. Dijete se može tražiti natrag, obično u maksimalnom
roku od tri mjeseca. Postere u Berlinu s adresama i telefonima
bolnica koje pružaju ovu uslugu, sponzorira Hans Wall,
biznismen koji posjeduje javne toalete i skloništa uz autobusne
kolodvore otkad je jedno dijete pronađeno u njegovom skloništu
hladne siječanjske noći, a on postao djetetov kum i financirat
će njegovo školovanje.
Hodočašće Žedničana u Međugorje
U crkvi Sv. Marka u Starom Žedniku, u petak 25. svibnja služena
je hodočasnička sveta misa koju je predvodio župnik ove župe,
preč. Željko Šipek. Okupljeni hodočasnici iz Staroga Žednika,
Đurđina i Subotice na misi su se stavili pod zagovor Blažene
Djevice Marije kako bi sretno stigli u Svetište Kraljice Mira u
Međugorju (BiH).
Kroz tri dana hodočašćenja, od 25. do 28. svibnja, osim Međugorja
Žedničani su obišli Mostar i Široki Brijeg koji je ostavio
duboki krik za istinom i pravdom. Naime, u razgledavanju
Franjevačkoga samostana i riznice nisu mogli ostati ravnodušni
nad jamom u kojoj su osloboditelji 7. veljače 1945. mučki ubili
dvanaest fratara te ih spalili i zatrpali. Ekshumirani su 1971.
godine i ukopani u širokobriješkoj bazilici. U tim godinama
”oslobođenja” ubijeno je 66 fratara Hercegovačke franjevačke
provincije. Nakon Širokoga Brijega hodočasnici su stigli u
Međugorje. Ove godine posebno je bio dojmljiv križni put na
Križevac. Riječ je o brdu iznad Međugorja (520 m) na kojemu su
župljani još 15. ožujka 1934. godine podignuli 8,56 m visok
armiranobetonski križ na kojemu stoji: ”Isusu Kristu,
Otkupitelju ljudskoga roda, u znak svoje vjere, ljubavi i nade,
u spomen 1900. godišnjice Muke Isusove”.
Davne 1981. godine 24. lipnja, dok je komunizam bio u polaganom
raspadanju nakon Titove smrti, a Crkva je po njima bila
opasnost za opstojnost same komunističke ideologije dogodilo se
nešto neobjašnjivo, što je trebalo svim silama zataškati i
zabraniti. Od tada su se mnoštva počela stjecati u malo mjesto
Međugorje, koje je sve više postalo mjestom molitve i mira. Iz
raznih krajeva svijeta još uvijek kršćani dolaze u Međugorje
pronaći mir i uteći se Nebeskoj Majci moleći je za pomoć u
nedaćama života. Upravo to je i potaknulo mnogobrojne vjernike
i iz naših krajeva da se upute ka Međugorju. Kad je riječ o
tomu je li Međugorje priznato ili ne, da li se Gospa ukazala
ili ne, ne treba puno razmišljati, budući da će isto prosuditi
učiteljstvo Crkve. Do tada, poslužit će smjernica kardinala
Franje Kuharića koji je u Glasu koncila od 15. kolovoza 1993.
godine zapisao: Mi biskupi, nakon trogodišnjega komisijskog
studija prihvatismo Međugorje kao proštenište, kao svetište. To
znači da nemamo ništa protiv ako netko časti Majku Božju na
način i u skladu s crkvenim naukom i vjerom. Zato to prepuštamo
daljnjem studiju. Crkvi se ne žuri./Željko Šipek/
|
