POVIJESNI KUTAK – Piše: Stjepan Beretić

Bački župnici III.

Župnik Balogh i hrvatski jezik

U Antunovićevim Bunjevačkim i šokačkim novinama se zalagao da se usvoji književni jezik, kakav se rabi u Hrvatskoj, jer ”nije moguće svakoj šaki ljudi njevim stylom izdavati knjige”, ali ”to nije mnogima povoljno” jer je ”croatico ilyrismus” u našim krajevima nepovoljno predstavljen. Za vrijeme župnika Balogha nadbiskup József Kunszt je u ljeto 1864. godine dao zamijeniti krovni pokrivač na crkvi, ali je također dao omaljati crkvu izvana i iznutra. Dao je obnoviti i kapelu svetoga Antuna u šumi, a za gradnju nove škole u Baču darovao je hrastovu građu. Od 1861. do 1889. bio je župnik u Baču. Službu bačkog dekana je obnašao od 1861. do 1869. godine. Obnašao je i čast začasnog kanonika od 1875. godine. Zaslužni župnik je 1882. godine odlikovan i naslovom opata od svete Margarete od Garaba, te ju tu čast obnašao do svoje smrti 1889. godine. Sahranjen je u bačkom groblju, a nadgrobni spomenik se čuva u zidu župne crkve.

Károly Garay (1890–1902)

Samo je dvanaest godina bio bačkim župnikom. Obnašao je i dužnost tajnika Bačkog dekanata. Župnik Garay je rođen u Bajmoku 8. ožujka 1844. godine. Za svećenika je zaređen 14. ožujka 1867. godine. Godinu i pol je bio službenik nadbiskupskog ordinarijata, a onda kapelan u Aljmašu (danas Bácsalmás u Mađarskoj), u Gornjem Svetom Ivanu (danas Felsoszentiván kod Baje u Mađarskoj), u Santovu (Hercegszántó u Mađarskoj) Doroslovu, Kupusini, Lemešu (danas Svetozar Miletić), Horgošu, Novom Sadu i u Bačkom Petrovom Selu. Od 1881. do 1889. godine bio je upravitelj župe u Žablju, a u Bač je došao za župnika kad mu je bilo 46 godina, 1890. Tu je i umro u dobi od samo 58 godina, 27. lipnja 1902. godine. Sahranjen je na bačkom groblju. U njegovu su grobnicu kasnije položeni posmrtni ostaci ostalih bačkih župnika.

Ivan Evetović (1903–1923)

Župnik Ivan Evetović rođen je 15. svibnja 1860. godine u Aljmašu (danas Bácsalmás u Mađarskoj). ”Obitelj Evetović imala je ukupno 13 djece, od kojih su šestero rano umrli, a ostali su odrasli: Lovro, Antun, Mijo, Ivan, naš Franjo – poznat po redovničkom imenu Ante, Doko i sestra Kata. Premda nema više živih, treba zabilježiti da je stariji brat Franjin – Ivan – bio istaknuti društveni, narodni radnik među našim ljudima u Bačkoj. Naime, Ivan Evetović je bio župnik i prepozit u Baču, upravitelj biskupskih dobara; bio je narodni zastupnik u madžarskom parlamentu, a za vrijeme bivše kraljevine SHS bio je zastupnik Bunjevačko–šokačke stranke za somborski okrug. Za nas je svakako značajniji kao pisac koji je pisao o nama na madžarskom jeziku u Ljetopisima županije Bačke. Za kapelanovanja u Baji objavio je knjigu Képek Baja város multjábol. U mladosti sam slušao od žedničkog župnika Petra Evetovića, da je Ivan Evetović bio vrstan govornik i propovjednik.” Tako o obitelji Evetović piše dr. Ante Sekulić pod pseudonimom Dinko Sučić u članku ”Miroljub Ante Evetović (1862.–1921.) hrvatski pjesnik”. Članak je objavljen u subotičkom časopisu Klasje naših ravni broj 3–4, 2002. godine.

U Evetovićevom rodnom mjestu, katoličkom gradiću Aljmašu govorilo se hrvatski, njemački i mađarski. Tako se u crkvi i propovijedalo. Tu je trojezičnost Aljmaš sačuvao do naših dana. Godine 1886. Evetović je bio kapelan u Baćinu (danas Bátya kod Kalače u Mađarskoj), Bikiću (danas Bácsbokod u Mađarskoj). U Bikiću se u 18. stoljeću propovijedalo samo hrvatski, u drugoj polovici 18. stoljeća hrvatski i njemački, a od polovice 19. stoljeća mađarski, hrvatski i njemački. Bio je kapelan i u trojezičnom Kaćmaru od 1887. do 1889. godine. U toj župi se propovijedalo hrvatski, njemački i mađarski. Od 1890. do 1902. bio je kapelan u središnjoj bajskoj župi, gdje se propovijedalo mađarski, njemački i hrvatski. U Baji je obnašao i dužnost vjeroučitelja. Kapelanom je bio i u Bajmoku. Upraviteljem bačke župe postao je 1902. godine. Za bačkog župnika došao je u dobi od 43 godine. O njemu je zapisao bački župnik Ivo Topalić: Ivan ”Evetović ostao je u lijepoj uspomeni kod naroda u Baču, a i u okolnim mjestima, ne samo među katolicima nego i među pravoslavcima i kao čovjek i kao svećenik i svagdje gdje je mogao pomagao je i riječju, savjetom, i djelom. Mnogo je suza obrisao, osobito za vrijeme I. svjetskog rata. Narod iz zahvalnosti, a i da mu spomen ovjekovječi, podigao mu je i na deset–godišnjicu smrti, spomen–ploču na zgradi župnog doma”. Spomen–ploča je danas postavljena na pročelje župne crkve. Ivan Evetović je umro i pokopan je u Baču 10. kolovoza 1923. godine. Njegov nadgrobni spomenik se čuva u sadašnjem župnom domu u Baču.

Franjo Piuković (1923.) upravitelj župe

Franjo Piuković je kao kapelan bio privremeni upravitelj bačke župe 1923. godine. On je rođen 26. srpnja 1880. godine u Aljmašu. Gimnaziju je završio u Kalači od 1893. do 1901. godine. Tamo je slušao i sveto bogoslovlje od 1901. do 1905. godine, a za svećenika je zaređen u Ostrogonu (Esztergom) 27. lipnja 1905. Kapelan je bio u Baškutu, Aljmašu, Bačkom Monoštoru, Somboru, pa opet u Bačkom Monoštoru. Bio je kapelan u Baču 1921. Godine 1923. postao je upraviteljem župe Bački Monoštor, a nakon smrti Ivana Evetovića, upravljao je iste te godine i župom Bač. Zatim je 1942. godine postao kapelan u Horgošu. Umro je 1967. godine u Senti.