DOGAĐANJA U SUBOTIČKOJ BISKUPIJI

Susret dječjih vrtića ”Marija Petković” u Blatu

VESELO HODOČAŠĆE

Pedeset pet putnika i dva člana ”posade” krenulo je autobusom Vinka Ivkovića u četvrtak, 31. svibnja na daleki, ali željno očekivani i dragi put, u Svetište bl. Marije Petković u Blato na otoku Korčuli. Bilo je to četvrto hodočašće vrtića ”Marija Petković” iz Subotice na susret vrtića koji nose ime te blaženice. To je susret predškolske djece tih vrtića koji hodočašćem na neki način završavaju dane provedene u vrtiću i započinju novo – školsko razdoblje svojega života.

Djecu i njihove roditelje predvodili su: s. Silvana Milan, ravnateljica subotičkoga vrtića ”Marija Petković” te odgojiteljice Marina Piuković i Emina Kujundžić. Ove godine je prvi put s njima hodočastio i preč. Andrija Anišić, župnik župe sv. Roka kojoj teritorijalno pripada i ovaj vrtić. U vedrom raspoloženju pod sigurnom rukom vozača Vinka i Dragana koji su upravljali ogromnim autobusom, hodočasnici su sigurno svladavali kilometre puta od Subotice, preko Bezdana i Batine, Osijeka i Zagreba do autoputa prema Splitu. Nakon kraćega odmora na autoputu nastavili su put do slapova Krke u kojima su uživali par sati. Dva sata imali su za razgledanje Splita, a onda je slijedio gotovo trosatni put trajektom od Splita do Vele Luke. I taj je put bio zanimljiv, osobito za roditelje koji su neprestano morali ”loviti” djecu po prostranom trajektu, tako da je jedan tata ustvrdio da je napravio ”sto pet tisuća kilometara” jureći za sinovima.

Nakon večere u Blatu, poprilično umorni, jer je put trajao ukupno 24 sata s odmorima, radovali su se spavanju u Prižbi. Neki su spavali u samostanu sestara Kćeri Milosrđa a neki u obiteljima. Djeca i roditelju sutradan su se u Blatu pridružili djeci iz Blata, Splita, Zagreba i Osijeka koja su na susret pristigla također sa svojim odgojiteljicama i roditeljima. Najprije su se okupili u Svetištu bl. Marije Petković na euharistijskom slavlju kojega je predvodio fra Ante Čovo iz Splita. Uz izvrsno pjevanje s. Danijele i njezinog Dječjeg zbora ”Stope”, radosno su slavili Gospodina. A zanimljiva i djeci prikladna propovijed fra Ante sve je oduševila pa su svi zapamtili da je pravo bogatstvo i istinska radost u davanju. To je dočarao tako što je devetero djece na dar dobilo njegovih ”devet jahti” koje su predstavljali bomboni koje im je dao. Na taj način djeci je rastumačio da je nakon podjele jahti devet puta sretniji jer ima devet osoba koje su mu jako zahvalne i koje ga zbog toga sigurno vole i koje će mu biti spremne pomoći kad mu što zatreba. Tako je činila i bl. Marija Petković koja je sav svoj imetak razdijelila siromasima i osim toga sama išla prositi za potrebe siromaha, rekao je fra Ante.

Poslije svete mise uslijedio je susret u dvorani Doma kulture u Blatu. Sve nazočne najprije je pozdravila s. Irena, moderatorica programa, a zatim i zamjenik predsjednika Općine Blato, Antun Žanetić koji je u ime predsjednika Općine Ive Gavranića i u osobno ime svima poželio dobrodošlicu i ugodni boravak u Blatu. Nazočnima se zatim obratila s. Domagoja Marić, provincijalka Družbe, izrazivši radost što su se po peti put na svoj susret u blaženičinu rodnom mjestu okupila djeca iz raznih vrtića koji nose ime bl. Marije Petković. Zahvalila je i odgojiteljicama te svojim susestrama na trudu oko organiziranja susreta te je izrazila nadu da će iz Blata svi otići obogaćeni zajedništvom ljubavi i s mnogim milostima koje će im izmoliti bl. Marija Petković. Djeca iz vrtića uzvratila su prigodnim darovima uručenim s. Domagoji, Žanetiću i fra Anti.

Uslijedila je zatim i Tribina za roditelje. Predavanje na temu ”Značenje opraštanja u obitelji” održao je također fra Ante Čovo. Djeca su se pri tom pripravljala za nastup koji je uslijedio nakon predavanja. Bio je to raznolik program u kojemu su djeca iz svakoga vrtića prikazala dio onoga što su protekle godine pod vodstvom svojih odgojiteljica naučili. Orila se prostrana dvorana od radosne dječje cike i pjesme, a odrasli su oduševljeno pozdravljali nastup sve djece. Bio je to program u kojemu su svi bili najbolji jer su svi sve činili s puno veselja i ljubavi iako uz poneku dječju nespretnost.

Djeca iz Subotice izvela su igrokaz ”Krštenje Isusovo”, zatim ples ”Taši, taši”, a mali ”orkestar” odsvirao je nekoliko skladbi na instrumentima ”Orfovog instrumentarija”. Nakon sadržajnoga prijepodneva, u poslijepodnevnim satima ostalo je još vremena za odmor i kupanje. Iako sunce baš nije bilo darežljivo, malo broj hrabrih okupao se u moru na Prižbi. Neki od njih rekli su: Što Bačvani znaju što je hladno more. Oni uđu i kupaju se.

Nedjelju – Dan Gospodnji 3. lipnja, započeli smo jutarnjom svetom misom u župnoj crkvi u Blatu. Sv. misu je predvodio preč. Andrdija Anišić u koncelebraciji s fra Ilijom iz Osijeka. Na početku svete mise sve je pozdravio župnik, don Stipo Miloš, poželjevši svima puno radosti i Božjega blagoslova u gradu bl. Marije Petković. Poslije svete mise, dva sata slobodnoga vremena Subotičani su iskoristili za dulje zadržavanje u Svetištu bl. Marije Petković. Molili su, pjevali, fotografirali se za uspomenu, razgledali Svetište a onda se nakon ručka zaputili puni radoznalosti i iščekivanja prema Dubrovniku. Ondje ih je radosno dočekala Boja Milan Mustać i osoblje vrtića ”Ciciban” u kojemu su im priredili večeru i smještaj za jednu noć. Djeca su s roditeljima spavala u vrtiću, a stariji u samostanu sestara Kćeri Milosrđa koji se nalazi kraj katedrale u samom centru Dubrovnika. Nakon večere, pod stručnim vodstvom tete Boje šetali su Dubrovnikom, razgledajući stare zidine, Stradun, prilikom čega su saznali puno toga o sv. Vlahu, zaštitniku grada. Oduševljenom pjesmom Subotičani su privukli pozornost prolaznika pred crkvom Sv. Vlaha, a nakon toga vratili su se do Orlandovog stuba, pili vode na dubrovačkoj maloj i velikoj fontani i prošetali do obale. Nažalost, vidjeli su mapu sa svim oštećenjima koja je Dubrovnik pretrpio za vrijeme bombardiranja vojske JNA u Domovinskom ratu. U ponedjeljak su ponovno s tetom Bojanom upoznavali Dubrovnik, posjetivši nadalje Knežev dvor, Muzej, Franjevačku crkvu u kojoj je smještena najstarija ljekarna u Europi. Nakon iskrene zahvale teta Boji i njezinom mužu Ivici, koji su im omogućili nezaboravne trenutke u tom starom i prelijepom gradu, puni dojmova krenuli su kući. Ponadali su se još jednom kupanju, ali ono je izostalo.

U svakom slučaju nitko nije bio razočaran. Svi su bili pomalo umorni, te su utonuli u popodnevni odmor, a pogotovo kad ih je u Mostaru dočekala ”provala oblaka”. No, svi su se razbudili na Jablanici gdje su se zadržali na ručku kojim ih je častila s. Silvana. U utorak 4. lipnja oko 3,30 sati svi su se nakon ugodnog i sretnog putovanja našli pred subotičkom ”Kerskom crkvom” gdje su Bogu, organizatorima, sponzorima i vozačima rekli – velika hvala, a nakon toga požurili na počinak.

Bilo je lijepo hodočastiti s veselom djecom, s dobrim roditeljima i strpljivim odgojiteljicama. Svatko je za svakoga imao smiješak, lijepu riječ, svatko je rado priskočio djetetu u pomoć, pružio mu ruku kad je trebalo, podigao ga, obrisao mu nosić i poneku zalutalu suzicu.

Zaključujem ovu reportažu izjavom s. Silvane koju je dala Hrvatskoj riječi: Djeci je to poseban događaj. Ona će se cijeloga života sjećati koji su vrtić pohađala. Ujedno, djeca se na ovaj način upoznaju i druže s drugom djecom a imaju i priliku vidjeti predivna mjesta.

Hvala i zagovoru bl. Marije Petković kojega smo osjećali cijeloga puta jer je sve doista prošlo bez posebnih poteškoća, a djeca su sve dobro podnijela osim poneke temperature i ogrebotine, što je sve brzo zacijeljeno. I djeci i odraslima ovo će hodočašće ostati u najljepšoj uspomeni, a djeci će još dugo biti predmet raznih pričica i prepričavanja – do nekoga novoga hodočašća. /A.A./

Susret ministranata na Bunariću

Susret ministranata Subotičke biskupije održan je u subotu 2. lipnja u marijanskom Svetištu na Bunariću. Na susretu se okupilo sto dvadeset ministranata iz subotičkih župa: Sv. Roka, Marije Majke Crkve i Sv. Terezije te iz Tavankuta, Staroga Žednika, Đurđina i Plavne.

Ovaj susret bio je prilika da se ministranti duhovno obogate te da se kroz igru i druženje upoznaju s ostalim služiteljima Božjega oltara. Misno slavlje za okupljene ministrante predvodio je upravitelj Svetišta mons. dr. Andrija Kopilović koji je održao i prigodnu propovijed. Po završetku svete mise uslijedio je zabavni dio. Ministranti su najprije pojedinačno predstavili svoje ministranske zajednice i tako upoznali ostale sudionike sa svojim aktivnostima na župi. Nakon toga uslijedio je kviz. Budući da je bilo teško odlučiti se za pobjednika, svi su se složili da su svi bili podjednako dobri. Po završetku kviza uslijedilo je natjecanje u navlačenju uža, skakanju u vrećama i nogometu. Ekipe su bile raspodijeljene po uzrastu, a za regularnost suđenja su se pobrinuli vlč. Lazar Novaković, vlč. Josip Štefković te preč. Željko Šipek. Zaključak nakon susreta bio je da onaj koji služi Bogu ne može biti gubitnik!

/Ž. Š./

TIJELOVO U SUBOTICI

Blagdan Tijelova proslavljen je 7. svibnja u subotičkoj katedrali–bazilici Sv. Terezije svečanom svetom misom koju je predvodio biskup dr. Ivan Pénzes u nazočnosti svećenika grada i okolice. Svetoj misi nazočili su među ostalim predstavnici grada i konzularnih predstavništava u Subotici.

U prigodnoj propovijedi biskup Pénzes je istaknuo kako se po blagovanju tijela Kristova sami suobličujemo Kristu Gospodinu. To najbolje odražava naš svagdašnji život. Naše suobličavanje Kristu je najrječitije svjedočanstvo za Tajnu vjere kojoj se klanjamo. Tradicionalnom tijelovskom procesijom u Presvetom oltarskom sakramentu Krist iz crkve izlazi u svijet. To On ne čini sam, nego u pratnji vjernika, po čijem javnom prianjanju uz Gospodina, On i danas hodi ovom zemljom i poziva ljude da odgovore težnji duboko upisanoj u svakom ljudskom srcu, tj. da traži vječno blaženstvo, da traži Boga – zaključio je biskup Ivan.

Nakon svete mise uslijedila je svečana tijelovska procesija oko katedrale u kojoj su sudjelovala djeca, prvopričesnici, mladi obučeni u narodne nošnje predvođeni ovogodišnjom bandašicom Nevenom Mlinko i bandašem Mariom Tikvickim, predstavnici brojnih udruga te veliki broj vjernika. Procesija je završena svečanim blagoslovom s Presvetim. /Zv/

DJECA ZAJEDNO ZAHVALJIVALA

U subotičkoj katedrali–bazilici Sv. Terezije, u subotu 9. lipnja održana je svečana misa zahvalnica za proteklu školsku i vjeronaučnu godinu. Na euharistijskom slavlju kojega je predslavio katedralni župnik mons. Stjepan Beretić zajedno sa župnicima Franjom Ivankovićem, Andrijom Anišićem, Julijem Bašićem te katehetom Josefom Vogrincem, okupilo se nekoliko stotina djece osnovnoškolaca, srednjoškolaca i studenata iz Subotice i okolice. Bila su to djeca i mladi koji su pohađali nastavu na hrvatskom jeziku kao i djeca i mladi koji idu na katolički vjeronauk.

Pozdravljajući okupljenu djecu i mlade, mons. Beretić izrazio je radost zbog susreta rekavši kako znade dragi Bog da su veseli što se primaknuo kraj školske godine! Znade on i za tugu zbog pokoje slabe ocjene. Znade on i za ponos odličnih i za mir onih dobrih i vrlo dobrih. Drage učiteljice i profesori! Bog je dobar i vidi u naše srce. Pred dobrim Bogom svi ćemo zajedno priznati svoje grijehe, svoj nemar, da nam Bog oprosti pa da nam dade zahvalno i veselo srce i lijepi školski praznik, rekao je mons. Beretić.

U prigodnoj propovijedi mons. Beretić je rastumačio djeci potrebu marljivoga učenja, a onda i potrebu zahvaljivanja. Ispričao je djeci doživljaj iz svojega djetinjstva u kojemu ga je sakristan odvraćao od namjere ići za svećenika jer za to je potrebno jako puno učiti. Sjetio se i prijetnje ravnatelja Biskupijske klasične gimnazije koji mu je zaprijetio da će biti izbačen iz škole ako ne bude odličan. To ga je potaknulo na žarku molitvu da može biti dobar učenik. Zaton je svu djecu pozvao da kod prikazanja stave pred Gospodina sve svoje đačke radosti i tuge i sve svoje želje i svoju zahvalnost. Kod podizanja Presvetoga Tijela kleknite pred Isusa poput zahvalnog Samarijanca i zahvalite mu. Molite ga. Prijatelj nam je i brat. Kod Pričesti zahvalite Isusu za ovu školsku godinu. A na kraju svete mise zapjevajmo iz svega srca Tebe Boga hvalimo! Isus nas voli. Njegovi smo. On nam je prijatelj!, zaključio je propovjednik. Na kraju misnoga slavlja posvjedočio je kako mu je ova sveta misa bila jedna od najljepših misa koju je slavio, zahvaljujući pri tom svima što su došli i izražavajući radost zbog jesenskoga susreta i svečanoga početka nove školske godine.

Sudionicima misnoga slavlja za ispovijed su na raspolaganju bili mons. Marko Forgić i dr. Oskar Čizmar. Sveta misa je započela uz svečani preludij na orguljama kojega je odsvirala s. Mirjam Pandžić. Na misi je svirao Subotički tamburaški orkestar pod ravnanjem Sonje Jaramazović te VIS ”Proroci”. Koordinator organizacije ovoga susreta bio je Ivan Stipić, direktor OŠ ”Ivan Milutinović”. /A. A./

Odluka Organizacijskoga odbora Festivala bunjevački pisama

Organizacijski odbor Festivala bunjevački pisama, na čelu s predsjednikom Festivala prim. dr. Markom Senteom, uputio je nedavno pismo svim župnicima, vjeroučiteljima, direktorima škola, nastavnicima i učiteljima u kojemu je istaknuto kako je u sklopu svojih aktivnosti na očuvanju i oživljavanju tradicionalnih i temeljnih vrijednosti kulturne baštine našeg naroda, u program Festivala uključena i podjela svečanoga blagoslova svoj djeci koja pohađaju nastavu na hrvatskom jeziku. Naime, još prošle godine u jesen, prim. dr. Sente pozvao je na cjelodnevni izlet u Suboticu djecu iz čitave Vojvodine koja pohađaju vjeronauk na hrvatskom jeziku. Oni su tada posjetili i katedralu i primili blagoslov za početak nove školske godine, a upravo tada rođena ideja da se ove godine održi blagoslov i sveta misa. Naime, Organizacijski odbor je na svojoj sjednici održanoj 5. ožujka 2007. godine, sa zadovoljstvom prihvatio inicijativu katedralnoga župnika mons. Stjepana Beretića da uz već ustanovljenu ideju blagoslova za početak nove školske godine organizira i zahvalnu sv. misu u povodu kraja školske godine. U Odboru smatraju da će ova inicijativa biti prihvaćena kao obvezatna aktivnost svih učenika koji pohađaju sate vjeronauka u osnovnim i srednjim školama i da će postati tradicionalna. Stoga predlažu da se i ubuduće redovito u drugu subotu mjeseca lipnja organizira sveta misa i blagoslov, a sve u cilju rasterećenja učenika u zadnja dva tjedna školske godine. /Zv/

Naša bogoslovija se gradi!

Prošle je godine 27. kolovoza na Bunariću blagoslovljen kamen temeljac za novu bogosloviju Augustinianum, koja se trebala početi graditi u dvorištu Doma biskupije u Subotici. Međutim, s radovima se tada još nije moglo započeti zbog nedostatka sredstava. Na mnogim župama naše biskupije vjernici su velikodušno darovali prilog za bogosloviju, ali prikupljena sredstva još nisu bila dovoljna za otvaranje gradilišta. Bilo je potrebno pridobiti još nekoliko većih dobročinitelja za ovaj projekt, kako bi se moglo prijeći na njegovu realizaciju. Uz Božju pomoć i veliko zalaganje pojedinaca, te vrlo čvrstu i nepoljuljanu odluku našeg biskupa Ivana da nam je ta zgrada potrebna i da se ona treba izgraditi, sredstva su počela pristizati. Prvu veću financijsku potporu projektu pružila je Vlada Republike Srbije, te su 17. studenoga radovi i otpočeli. U međuvremenu je njemačka katolička institucija za pomoć srednjoj i istočnoj Europi Renovabis potvrdila svoju veliku potporu izgradnji naše bogoslovije, preuzimajući financiranje grubih radova sve do krova. Veliku radost i olakšanje mnogi od nas nisu niti skrivali. I našim izvođačima radova je tada postalo znatno lakše, jer više nije prijetilo prekidanje radova.

Blaga zima pogodovala je dobrom napretku projekta. Uz nemale poteškoće s iskopavanjem suterena, zbog velikog odronjavanja rastresitog tla i visokih podzemnih voda, napokon je od 15. do 17. ožujka uslijedilo betoniranje temeljne ploče i zidova suterena. Za malo više od mjesec dana izlivena je ploča i početo je s podizanjem zidova prizemlja. Mjesec dana kasnije izlivena je još jedna ploča. Nastaviljeno je sa zidanjem, tako su sada zidovi prvog kata dovršeni i polovicom ovoga mjeseca bit će okončani pripremni radovi za izlijevanje nove ploče. Napredovanje radova možete pratiti i putem interneta na site–u http://www.subotica.info/eventview.php?category_id=88&event_id=12996.

Po projektu zgrada će imati suteren, prizemlje i tri kata, što znači da je već odrađeno više od polovice grubih radova.

U posljednjih nekoliko mjeseci Biskupska Konferencija Sjedinjenih Američkih Država i njemačka institucija Kirche in Not potvrdili su nam svoju potporu, a kölnska nadbiskupija je već proslijedila dio obećanih sredstava. Tako je, hvala dragom Bogu, projekt naše bogoslovije skoro u potpunosti materijalno osiguran. Koliko je do nas činimo i dalje. Svaka i najmanja pomoć je dobrodošla. Sjetimo se samo udovičina novčića u hramskoj riznici! Osobito se u molitvama spomenimo naših dobročinitelja, te moleći za duhovna zvanja učinimo sve da ovaj projekt bude i dobro duhovno osiguran. /Zv/

Kapela Sv. Antuna Pustinjaka na Feliću

Kada se krene od Bača prema Dunavu na jug, u šumi, s desne strane zapuštene Mostonge, na maloj uzvisini dolazi se na zanimljivo mjesto, koje pripada Subotičkoj biskupiji. U toj šumi na maloj ravnici stoji zidana stara crkva, dugo vremena napuštena. Podignuta je u čast sv. Antuna Pustinjaka, a u njoj se sve do nedavno slavio samo blagdan sv. Antuna Padovanskoga.

Crkva je stara građevina, potječe iz kasne gotike, tj. iz kraja 15. ili početka 16. stoljeća. O tomu svjedoče prozori na pročelju i gotički potporni stupovi sa strane, nema prozora na sjevernom zidu nego samo na južnom. Sakristija je dozidana 1812. godine sa sjeverne strane svetišta. Nad pročeljem ima mali drveni zvonik, a na fasadi krovišta tri uska prozora zajedno, jednako i na pročelju iznad ulaznih vrata tri uska spojena prozora.

Sagrađena je po propisu istok–zapad. Duga je 13,27 m, a široka 5,68 m. Danas ima samo glavni oltar. Oltarna slika sv. Antuna Pustinjaka potječe iz 1850. godine, a poklonio ju je somborski trgovac Wilhem Hennel. Novo svetohranište postavljeno je 1861. godine, a poklon je Josefa Kunsta. Godine 1876. Katarina Lipovčević dala je za kapelu napraviti i orgulje, koje su imale četiri registra. Gotovo sve do danas crkva je bila napuštena. Zasigurno crkvena vlast za ovo stanje nije kriva, a ne snosi ni krivnju što mnogi, čak i stariji vjernici, nikada nisu još nisu bili na ovom svetom mjestu!

Čudno je da ta crkva daleko od Bača, za tursko vrijeme nije srušena i nestala, kada je gotovo sve povezano s Bačom uništeno, a samostanska crkva Uznesenja Marijina pretvorena u džamiju. Možda je fra Marin Ibrisinović 1649. godine baš u ovoj crkvici podijelio potvrdu sto osamdesetorici krizmanika (Acta Bosnae, pov.1403, str.467/468)! O kapeli postoji više predaja, u svakom slučaju istraživanja su potrebna, a ne bi škodilo ni malo teoloških i povijesnih pojašnjenja u smislu obnove temeljnih kršćanskih vrijednosti i vjerske tradicije ovoga kraja. /Zvonimir A. Pelaić/

Obnova hodočašća u kapelu Sv. Antuna Pustinjaka na Feliću kod Bača

Na svetkovinu Blažene Djevice Marije Majke Crkve, 28. svibnja, u kapeli Sv. Antuna Pustinjaka na Feliću u blizini Bača slavljeno je misno slavlje u znak obnove nekadašnjeg tradicionalnoga hodočašća koji je bio redovito organiziran na drugi dan Duhova. Misno slavlje pred kapelom, u nazočnosti blizu dvjesto vjernika iz svih okolnih mjesta predvodio je bački župnik vlč. Josip Štefković uz koncelebraciju bačkoga dekana vlč. Marijana Deja iz Selenče, te župnika iz Bačke Palanke vlč. Františeka Gašparovskog i vlč. Josipa Kujundžića iz Vajske.

U nadahnutoj propovijedi vlč. Marijan Dej istaknuo je značenje ovoga svetoga mjesta, na kojemu su se okupili vjernici različitih nacionalnosti, ali ujedinjeni u Duhu Svetomu i ljubavi prema Blaženoj Djevici Mariji, Majci Crkve. Na kraju homilije izrazio je zahvalnost svim okupljenim vjernicima i svećenicima, a posebice župniku Štefkoviću, te je sve okupljene pozvao na obnovu vjere i katoličkih svetinja. Dodajmo kako je ova svetkovina u jednom razdoblju bila zamijenjena proštenjem sv. Antuna Padovanskoga. Ovom prilikom ne smijemo zaboraviti spomenuti što je sve za deset mjeseci od kako je u župi Bač, učinio vlč. Štefković, uz pomoć svojih vjernika i suradnika. Uspio je organizirati proštenja u gotovo potpuno oronuloj crkvi Sv. Karla Boromejskog u Tovariševu (4. studenog 2006.), devastiranoj crkvi Sv. Josipa u Deronjama (19. ožujka 2007.), vratiti spomen bistu dr. Josipa Andrića ispred crkve Sv. Jakova u Plavni (26. travnja 2007.). Misno slavlje i obnovu hodočašća kod kapele Sv. Antuna opata na Feliću, kruna je svih duhovnih i crkvenih tradicionalnih događanja ovoga dijela Subotičke biskupije.

Zvonimir A. Pelaić

Nastup HBKUD ”Lemeš” u Topolju

Na poziv DPBS ”Ižip” iz Topolja, mješovita pjevačka grupa HBKUD–a ”Lemeš” iz Svetozara Miletića nastupila je u nedjelju 20. svibnja u crkvi Sv. Petra i Pavla na VI. baranjskoj Smotri crkvenoga pučkoga pjevanja na temu ”Marijo svibnja kraljice”.

Po dolasku u Topolje obišli su etno–kuću, a potom su u narodnim nošnjama uz zvuke gajdi ušli u crkvu zajedno sa zborovima iz Antina, Batine, Mohača, Draža, Vidovice, Gajića, Kupina i naravno, domaćinima, muškom pjevačkom skupinom ”Ižipci”, koji su ujedno otvorili Smotru. Nazočne je pozdravio upravitelj župe Topolje, vlč. Josip Kolesarić. Svaki zbor pjevao je po dvije skladbe, jednu marijansku a drugu po vlastitu izboru.

Nakon nastupa svih zborova, organizatori su svim sudionicima dodijelili zahvalnice i prigodni dar. Smotra je svečano zatvorena zajedničkim pjevanjem pjesme ”Marijo svibnja kraljice” i ”Zdravo Djevo”. Druženje je nastavljeno u Domu kulture uz zakusku i glazbu tamburaškoga sastava ”Zlatni vez” iz Valpova.

Na trodnevnoj smotri sudjelovali su zborovi iz Mađarske, Bosne i Hercegovine, Bačke i Hrvatske.

Lucia Tošaki i Sonja Bagi

PROŠTENJE U ŽUPI MARIJA MAJKA CRKVE U SUBOTICI

Svečanom večernjom svetom misom koju je na blagdan Marije Majke Crkve, 28. svibnja, u istoimenoj subotičkoj župi predslavio beogradski nadbiskup mons. Stanislav Hočevar u koncelebraciji s domaćim župnikom mons. dr. Andrijom Kopilovićem, kapelanom Oskarom Čizmarom te desetak svećenika grada i okolice, proslavljeno je župno proštenje. Za ovaj blagdan, vjernici župe pripravljali su se devetnicom, a tijekom devet dana svetoj misi s prigodnom propovijedi prethodila je molitva krunice.

U prigodnoj propovijedi, nadbiskup Hočevar je govorio o susretu biskupa MBK ”Sv. Ćirila i Metoda” s papom Benediktom XVI. u Rimu. Potom je nasuprot suvremenoga mentaliteta, koji na prvo mjesto u ljestvici vrednota stavlja materijalno i tjelesno, istaknuo primjer Blažene Djevice Marije Majke Crkve koja je uzor duhovnih vrednota. Ona suvremenim kršćanima može pomoći u stvaranju ljestvice vrednota koje čovjeku čuvaju puno dostojanstvo i donose istinsku sreću, rekao je nadbiskup. Propovijed na mađarskom jeziku održao je potom župni vikar Čizmar.

Proslavi proštenja nazočio je i generalni konzul R. Hrvatske u Subotici Davor Vidiš, predsjednik Općine Subotica Géza Kucsera, predsjednik DSHV–a Petar Kuntić, predsjednik Hrvatskog nacionalnoga vijeća Branko Horvat i direktor NIU ”Hrvatska riječ”, Zvonimir Perušić. Na bratskom agapeu gostima se pridružio i domaći biskup dr. Ivan Pénzes. /A.A/

USKRSNUĆE ILI REINKARNACIJA

”Uskrsnuće ili reinkarnacija” (Tajna Isusova groba), bila je tema o kojoj je na redovitoj Kršćanskog tribini grada Subotice, u ponedjeljak 21. svibnja u HKC ”Bunjevačko kolo” govorio dr. Tadej Vojnović, franjevac iz Novog Sada i direktor Radio Marije Srbije.

U uvodnom predavanju p. Tadej osvrnuo se lansirane ali ”tempirane” priče o navodnom otkriću ”Isusova groba” s Isusovim kostima u njemu. Pri tom je naglasio kako su sve to smišljene priče da se zbune oni koji su slabije vjere, što je bio slučaj i s ”Da Vincijevim kodom”, Judinim evanđeljem i dr. U drugom dijelu predavanja naglasio je kako čovjekov ”krik za životom” uvijek traži konkretne odgovore na pitanje što je s čovjekom poslije smrti. Zatim je prikazao kakvu su vjeru u prekogrobni život imali Židovi, Egipćani i Grci. Protumačio je pojam reinkarnacije koji u biti znači ”ponovno utjelovljenje”. Po reinkarnaciji čovjek je ”netko drugi” koji je već bio i poslije smrti opet će biti netko, ponovno će se utjeloviti ili u čovjeka ili u ”bubašvabu”, već prema zaslugama. Ukazujući na nedosljednost nauka o reinkarnaciji naglasio je kako je preslabi argument da čovjek na osjećaju ”kao da sam to već doživio, čuo, vidio” gradi vjeru u svoj život prije ovog života. Ako je čovjek stvarno postojao prije, onda bi se morao malo više toga sjećati a ne samo imati dojam kao da je to već vidio ili čuo. U svakom slučaju vjera u reinkarnaciju je ponižavajuća za čovjeka, jer čovjeka ne smatra originalnom osobom nego nekom osobom ili nekim bićem iz prijašnjeg života, rekao je predavač.

U središnjem dijelu predavanja govorio je o biblijskoj vjeri u uskrsnuće. Ističući da su svi pokušaji opisivanja prekogrobnog života nedostatni jer oni svi dolaze ”odozdo”, jedini je Isus kompetentan govoriti o vječnom životu jer on je došao ”odozgor” iz vječnosti. Potom je protumačio biblijski pojam čovjeka. Biblija i kad govori o duši ili o tijelu posebno misli na cijeloga čovjeka, tako da cijeli čovjek živi nakon smrti a ne samo njegova duša. Uskrsnuće čovjeka na koncu vremena bit će u vlastitom identitetu ali u sasvim drugačijem – proslavljenom tijelu. To je vidljivo iz opisa Isusovih ukazanja jer se on ukazivao poslije uskrsnuća upravo u takvom tijelu zato ga nisu mogli prepoznati, ali iz razgovora s njim prepoznali su njegov identitet i bili su uvjereni da je to On. Svi pokušaj opisivanja uskrsloga tijela i vječnoga života samo su ”transfer”, odnosno ljudski opis nadnaravnoga stanja ljudskim riječima, što je uvijek nedostatno, zaključio je dr. Vojnović. Predavanje je potaknulo burnu raspravu u kojoj su neki istaknuli da je ono otvorilo brojna pitanja te da zahtijeva dodatna predavanja i tumačenja. /A.A./

SUSRET SUBOTICKIH ZBOROVA

Jedanaesti po redu Susret subotičkih zborova održan je u nedjelju 20. svibnja u subotičkoj katedrali bazilici Sv. Terezije Avilske, u organizaciji Glazbenoga odjela Katoličkoga instituta za kulturu, povijest i duhovnost ”Ivan Antunović” iz Subotice.

Na susretu je nastupilo deset zborova: Mješoviti zbor udruge umirovljenika, Zbor Sveta Terezija, Mješoviti hor SPC ”Sveti Sava”, Zbor Evangeličke Crkve ”Lutherova ruža”, Zbor župe Marija Majka Crkve, Ženski omladinski zbor, Komorni zbor ”Pro musica”, Komorni zbor ”Collegium Musicum Catholicum” i Crkveni hor pri hramu Svetog Vaznesenja Gospodnjeg ”Slavenska”. Svi sudionici zajedno, sad već tradicionalno, na kraju su otpjevali skladbu ”Canticorum Iubilo” G. F. Handela. /Zv/

Svibanj u Žedniku

Mjesec svibanj posvećen Mariji, Žedničani su proveli moleći krunicu ispred spilje u dvorištu župe. Kraj mjeseca svibnja obilježili smo hodočašćem u Međugorje čime smo potvrdili da smo istinski Marijini štovatelji.

U mjesecu svibnju proslavili smo i imendan župnika vlč. Željka Šipeka, čiji je zaštitnik sv. Deziderij. Imendan je proslavljen svetom misom, prigodnom recitacijom i darom, a potom i druženjem na župi. Bila je to prigoda zahvaliti mu za sve ono što kao naš duhovni vođa čini za nas. Najljepši dio večeri bila je predaja dara od ”Zajednice ministranata”. Zajednica ministranata ovih je dana obogaćena malim Matijom, koji iako mali, ozbiljno obavlja svoju dužnost, naročito zvoneći tijekom mise.

Kata M. Ostrogonac

Prvi Bal Caritasa u Subotici

Djelatnici Subotičkoga Caritasa koji ove godine slavi dvanaestu obljetnicu svojega postojanja, organizirali su u petak 25. svibnja prvi Bal Caritasa za kojega je ulaznicu po cijeni od 2000 dinara kupilo više od stotinu posjetitelja. Prihod s ovoga humanitarnoga bala koji je održan u ”Nepkoru” pod pokroviteljstvom subotičkoga biskupa dr. Ivana Pénzesa i gradonačelnika Subotice Géze Kucsere, bit će uložen u kupnju računalne opreme za potrebe mladih, osobito onih slabijega materijalnoga stanja.

Bal je svečano otvorio direktor Subotičkoga Caritasa, preč. István Dobai, a nazočnima su se potom obratili i predsjedavajući Katoličkoga instituta za kulturu, povijest i duhovnost ”Ivan Antunović”, dr. Andrija Kopilović, članica Općinskoga vijeća zadužena za obrazovanje, Edit Molnar Pinter te direktorica ”Kolevke” Mirjana Čabrić. Predstavnici Caritasa, među kojima je bio veliki broj volontera i djelatnika, posebno su se zahvalili Rudolfu Valteru koji već petu godinu za redom u Njemačkoj organizira prikupljanje darova koji potom budu podijeljeni djeci na misama polnoćkama u subotičkim crkvama. Balu Caritasa nazočio je i generalni konzul R. Hrvatske u Subotici, mr. Davor Vidiš sa suprugom Meri Vidiš te pokrajinski Tajnik za upravu, propise i manjine, dr. Tamás Korhec. Goste je zabavljao orkestar ”Karioka de Brazil” a nastupili su i članovi Plesnoga kluba ”Fiesta”.

Današnji Caritas Srbije osnovali su kao Caritas Jugoslavije biskupi tadašnje Jugoslavije zajedno s angažiranim laicima kao udruženje građana. U tom je projektu veliku ulogu imao Caritas Europe preko Caritasa Švicarske koji je slao pošiljke hrane i higijenskih sredstava, ali i Caritasi Mađarske, Austrije, Rumunjske, Italije, Nizozemske i dr. Godine 1999. formiran je i Centar u Novom Sadu, da bi 2000. godine težište djelovanja bilo stavljeno na kućnu njegu i dnevne centre za stare i osamljene, osobito siromahe, pa je danas oko dvjesto osamdeset korisnika te vrste pomoći. Osim toga, uz financijsku pomoć i podršku Caritasa iz Gorizije započelo se s financiranjem učenika i studenata. /Ž.Z./

O ”Franjevačkoj karizmi” na župnoj Tribini u Đurđinu

”Franjevačka karizma” bila je tema župne Tribine u Đurđinu, na kojoj su u nedjelju 13. svibnja govorili fra Marijan Kovačević, vikar Franjevačkog samostana u Subotici, Jadranka Ljubojević, novakinja u Franjevačkom svjetovnom redu i Stipan Vojnić Hajduk, član Franjevačkoga svjetovnoga reda.

Fra Marijan Kovačević je govorio o nastanku Franjevačkoga reda i njegovom utemeljitelju, sv. Franji Asiškom. Karizme koje je sveti Franjo njegovao i živio, te predao svojim sljedbenicima su siromaštvo, poslušnost i čistoća. Temelj franjevačke karizme je Franjina neopoziva odluka o poslušnosti Svetom Ocu, gospodinu Papi, kako ga on naziva. Kako je sveti Franjo bio katolik i apostol, to je i nadahnulo njegovu karizmu. Želio je i savjetovao svoju braću da se uvijek utječu biskupima, istaknuo je fra Marijan.

Jadranka Ljubojević je kao novakinja Franjevačkoga svjetovnoga reda govorila o osobnom iskustvu koje ju je dovelo do obraćenja. Pri tom je posvjedočila kako je uzor svojega života našla u sv. Elizabeti Ugarskoj, zaštitnici ovoga reda. Nazočnima, a osobito majkama i ženama govorila je o životu ove svetice te na kraju preporučila da svakako pročitaju životopis ove svetice. Sipan Vojnić Hajduk je govorio o životu trećoredaca. Posebno je istaknuo činjenicu da su članovi ovog reda obični ljudi, pozvani na svetost, svatko u staležu u kojemu se nalazi.

Klara D.

Hírvivo proslavio petu obljetnicu djelovanja

Svečanom svetom misom koju je 26. svibnja u Totovom Selu predvodio kaločki nadbiskup mons. dr. Bábel Balázs u nazočnosti petnaestak svećenika, te velikog broja suradnika i prijatelja, otpočelo je slavlje proslave pete godišnjice osnutka katoličkog tjednika na mađarskom jeziku – Hírvivo.

Hvalospjev ”Tebe Boga hvalimo” najbolje izražava ono što je tada ispunjalo srca nazočnih za velika djela, koja Gospodin iz tjedna u tjedan čini po ovom glasilu. Nakon svete mise slavlje je nastavljeno u svečanoj dvorani obližnjega Doma duhovnih vježbi. O listu su najprije govorili članovi Uredništva i ugledni gosti, a onda su o svojoj povezanosti sa Hírvivo–om progovorili i mnogi od nazočnih. Svi nazočni na dar su dobili po knjigu u znak priznanja povezanosti i suradnje. Susret je nastavljen zajedničkim objedom. /Zv/

SEKA JOVANA STANTIĆ

(29. 10. 1907. – 23. 06. 1993.)

Ove godine navršava se 100 godina od rođenja SEKA JOVANE STANTIĆ neumorne. Jovanka Stantić rođena je u imućnoj posjedničkoj obitelji u Đurđinu. Svoj dugi životni vijek provela je u tišini svoga roditeljskoga doma u Subotici, u Palmotićevoj ulici br. 16.

U povodu stote obljetnice rođenja SEKA JOVANE STANTIĆ želimo se podsjetiti njezinog predanog kulturnog rada za naš narod. Ona je bila prava čuvarica našeg katoličkog i hrvatsko–bunjevačkog identiteta. U svojoj 19. godini uključuje se u katoličku organizaciju ”Katoličko divojačko društvo” kojoj je bio cilj ”Obrazovanje djevojaka u rodoljubivom i kršćanskom duhu”. Godine 1932. godine bila je izabrana za tajnicu tog Društva, zbog svog zalaganja i požrtvovnog rada. Na toj dužnosti ostaje sve do 1938. godine, kada je na prijedlog upravitelja mons. Blaška Rajića izabrana za, nažalost, posljednju predsjednicu ”Katoličkog divojačkog društva” u Subotici.

Vodila je to društvo u teškim ratnim i poratnim vremenima, sve do njegova ukinuća 1946. godine. Poslije završetka rata, nakon što je odbila suradnju s novim socijalističkim vlastima, Društvo je bilo raspušteno. Tada je Jovana Stantić prikupila svu pisanu ostavštinu i sačuvala je za povijest i pokoljenja koja dolaze. Tražila je načina prema ondašnjim mogućnostima kako sačuvati rad katoličkih hrvatskih organizacija. Bila je to desetljećima svečanost Dužijance. Ona je u suradnji s ”Bunjevačkim momačkim kolom” organizirala društveni vid žetvenih svečanosti. Inicirala je da se s tim svečanostima nastavi u tada jedinom mogućem obliku, da se to obavi s djecom, prvopričesnicima od 1946. do 1958. godine, kako u katedrali, tako i po hrvatskim župama u okolici Subotice. Od 1958. godine ulogu bandaša i bandašice ponovno preuzimaju mladići i djevojke. Ona je sama godinama, uz pomoć svojih suradnica, birala bandašicu tiho i neprimjetno i tako je ostalo sve do naših dana. Ona je organizirala sve pripremne radove i akcije oko Dužijance: pletenje vijenaca od žita, pravljenje krune i sl. Kao što je poznato, sve se to događalo u njezinoj obiteljskoj kući. Ovakav posao prenijela je na nas mlađe, koji smo prihvatili i radimo to i danas.

Svaki put kada u povorci Dužijance vidimo lijepo okićena karuca spontano se sjetimo nje i ”njezine škule”.

Godine 1961. na njezinu inicijativu se proslavlja 50. obljetnica Dužijance. Na tom slavlju bili su prisutni i prvi bandaški par iz 1911. godine Ive Prćić i Marija Prćić.

Zbog njenog predanog rada Institut ”Ivan Antunović” imenovao ju je počasnim i doživotnim članom.

Ove godine služit će se Sveta misa u povodu stote obljetnice njezina rođenja, 8. srpnja 2007. godine u župi Sv. Roka, u 17 sati. Poslije mise planiran je posjet njezinom grobu na Bajskom groblju.

Jelena i grgo Piuković

Novi list za mlade KUŽIŠ?!

Udruga hrvatske mladeži u Vojvodini ”Krov” pokrenula je list za mladež KUŽIŠ?! u suradnji s NIU ”Hrvatska riječ” i prvi je broj izašao kao dodatak tjednika Hrvatska riječ, 8. lipnja. Prvi broj tematski obrađuje vruću temu nezaposlenosti, ali se mladi bave i glazbom, knjigom, organizacijama mladih, pišu o ljetnom provodu, razgovaraju s članovima VIS–a ”Proroci”, imaju svoje stavove.

List izlazi uz potporu Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija R. Hrvatske i Ministarstva kulture R. Srbije.

Ako je po prvom broju suditi, list će biti zanimljiv i mladima i onima koji ih rado prate u svim životnim izazovima. List je otvoren za suradnju i najavljuje tribinu udruge ”Krov” 22. lipnja u Hrvatskoj čitaonici, Ul. Bele Gabrića 21, Subotica.

/Zv/

Poziv za sudjelovanje u znanstvenom skupu ŠESTIH DANA BALINTA VUJKOVA (11.–13. X. 2007.)

Pozivamo književnike, jezikoslovce, profesore književnosti, teatrologe i druge zainteresirane istraživače književne baštine na 6. DANE BALINTA VUJKOVA kao izlagače na jednu od ponuđenih tema. Ove je godine, osim Balintu Vujkovu, skup posvećen dramskom stvaralaštvu Hrvata u Podunavlju.

Svoje sudjelovanje i temu treba prijaviti do 20. 08. 2007. godine, a sve dodatne informacije možete dobiti na kontakt adresi: katarina.celikovicŽgmail.com

Radovi mogu sadržavati do 16 kartica autorskog teksta, uz sažetak i bit će tiskani u zborniku radova za sljedeće DANE.

Okvirne teme:

I. Sakupljački rad Balinta Vujkova

II. Hrvatsko dramsko stvaralaštvo u Vojvodini

Radne teme:

I.

– Opus Balinta Vujkova protiv zaborava ikavice – autentičnog hrvatskog govora u Podunavlju

– Balint Vujkov kao uzor, poticaj i ohrabrenje današnjim istraživačima

II.

– Pučko dramsko stvaralaštvo u Podunavlju

– Jezik u dramskim djelima hrvatskih pisaca u Podunavlju

Predsjednica Organizacijskog odbora prof. Katarina Čeliković