SVETAC MJESECA – Piše: Stjepan Beretić

9. lipnja – Blažena Marija od Propetog Isusa Petković

(10. prosinca 1892. + 9. srpnja 1966.)

Šesto dijete u majke, osmo u oca – kći imućnog građanina – živjelo se od vinograda i masline – od oca naučila ljubav prema siromasima – voljela je djecu i siromašne – aktivna župljanka – prožeta duhom Asiškog siromaha – osnovala novi red – prosila u Slavoniji, Beogradu, u Subotici – boravila u Subotici – 40 godina služila siromašnima – posljednjih pet godina života provela je u molitvi i žrtvi za svoje sestre – umrla na glasu svetosti

Odrastala uz Božju riječ

Marija se rodila 10. prosinca 1892. godine u Blatu na Korčuli. Njezin otac Antun je iz prvog braka donio dvije kćeri, a kad se oženio s Marijom Marinović, rodilo im se još šestero djece. Petkovićeva obitelj je bila imućna. U kući Antuna Petkovića Kovača radilo je i po 750 najamnika. Rad u vinogradima i maslinicima osiguravao je srazmjerno dobar životni standard. Roditelji su joj bili pobožni i bogobojazni. Od 1882. godine otac je u obitelji čitao čitanja svete mise. Od svega što im je otac čitao, najdublje su joj se urezale Isusove riječi: ”Ako hoćeš izvrstan biti, hodi prodaj imanja koja imadeš i daj ubozima... i dojdi, nasliduj me!” Marljivi otac je za svako svoje dijete priskrbio kuću i okućnicu, a uživao je ugled dobroga, darežljivoga i pobožnoga čovjeka. Visoko su ga cijenili i siromašniji ljudi u Blatu. Marija je posebno voljela svoga oca, kao pravednog, milosrdnog. Upravo je od njega naučila voljeti i poštivati siromašne ljude.

U školi kod časnih sestara

Od najranije dobi Marija je žarko voljela djecu, a posebno onu siromašniju. Kad je jednom prilikom njezina majka pružila nedostatnu pomoć dvjema sirotama, Marija je u duši molila Boga da joj dade milost da jednom podigne kuću za takvu siročad, pa da im ona nadomjesti majku. S jedanaest godina završila je pučku školu, a onda su je roditelji dali u žensku školu, koju su u Blatu držale talijanske sestre Kćeri milosrđa. Kod tih sestara Marija je naučila šivanje i domaćinske poslove. Tome su se roditelji posebno radovali, misleći da će se tako Marija radije opredijeliti za udaju nego za samostan. Marija se ipak više radovala napretku u duhovnosti i dobrom odgoju, koji je dobila u samostanskoj školi. Tako je Marija od djetinjstva do smrti sva okrenuta djeci, siromašnima i najpotrebnijima.

Aktivna u župi

Marija je vodila brigu o 400 djevojčica. Teško je patila kad joj je 1911. godine umro otac. Sada je sama nastavila brigu za siromahe – upravo onako, kako je naučila od pokojnog oca. Bila je u društvu ”Kćeri Marijine”. Oko sebe je okupila djevojke u djevojačko društvo ”Dobri Pastir” za duhovnu i materijalnu pomoć najpotrebnijima. Pomagala je i u pučkoj kuhinji. Vodila je Franjevački svjetovni red, a od 1919. godine je i sama postala franjevačkom trećoredicom.

Osnovala novi red

Nošena velikom ljubavlju prema najpotrebnijoj djeci osnovala je dječje sirotište, a 1920. i Družbu sestara Kćeri milosrđa. Od 1928. godine Družba je bila redovnička zajednica biskupijskog prava. Sveta Stolica je Družbu priznala 1957. godine. Mlada družba je bila izuzetno privlačna, a blažena sestra Marija je sve poduzimala, da za svoju siročad priskrbi što sigurniji kruh. Godine 1922. je obišla Slavoniju proseći za djecu. Nije bila zadovoljna. Sestra Marija je otišla i u Ministarstvo za zaštitu djece u Beograd. Isprosila je 60.000 kruna. Ministarstvo je zamolilo sestre da u Subotici preuzmu brigu za 100 djece u subotičkoj Kolijevci. Ljudi iz ministarstva su bili uporni. Isplatilo se.

Blažena Marija u Subotici

Nije prošlo ni godinu dana, a blažena Marija je za Suboticu odvojila šest sesatra te jednu aspiranticu. Sama je 4. srpnja 1923. godine stigla sa sestrama u Bačku. Sestre su lijepo primljene u Subotici. Pa ipak, naišle su na protivljenje biskupa Lajče Budanovića. Tome je doprinio i jedan svećenik koji je klevetao novu družbu časnih sestara. Narod je volio sestre. Blažena je Marija dobila dopuštenje od gradskih vlasti da obiđe salaše i prikuplja darove za siročad. Pratila je Mariška Dulić. Skupili su veliku količinu pšenice. Ubrzo će Mariška kao prva Bačvanka stupiti u redove sestara Kćeri Milosrđa. Do danas je družba u Bačkoj dobila četrdesetak novih članova. Sestre su djelovale u subotičkoj Kolijevci sve do 30. srpnja 1941. kad su mađarske vlasti Kolijevku predale građanskim osobama. Sestre su izdržale sve nedaće komunizma i nisu napustile Subotičku biskupiju. U Subotici i danas vode brigu o starima, a od 2001. godine imaju i dječji vrtić ”Marija Petković” – Sunčica.

Četrdeset godina okrunila bolešću

Četrdeset je godina služila siromašnima u Hrvatskoj i Argentini, a pet posljednjih godina života, do 9. srpnja 1966. patila, molila se i žrtvovala za djelo koje je Bog povjerio njoj i njezinim sestrama. Blažene uspomene papa Ivan Pavao II. proglasio ju je 6. lipnja 2003. godine blaženom u Dubrovniku. Evo jedne njezine misli: ”Ne tražimo od Isusa da nas oslobodi patnje već oholosti i grijeha”.