[Home] [Sadrzaj] Godina: XIV     Broj: 06(152)     Subotica, juni 2007.  

POVIJESNI KUTAK - Pise: Stjepan Beretic

Backi zupnici III.

Zupnik Balogh i hrvatski jezik

U Antunovicevim Bunjevackim i sokackim novinama se zalagao da se usvoji knjizevni jezik, kakav se rabi u Hrvatskoj, jer "nije moguce svakoj saki ljudi njevim stylom izdavati knjige", ali "to nije mnogima povoljno" jer je "croatico ilyrismus" u nasim krajevima nepovoljno predstavljen. Za vrijeme zupnika Balogha nadbiskup József Kunszt je u ljeto 1864. godine dao zamijeniti krovni pokrivac na crkvi, ali je takodjer dao omaljati crkvu izvana i iznutra. Dao je obnoviti i kapelu svetoga Antuna u sumi, a za gradnju nove skole u Bacu darovao je hrastovu gradju. Od 1861. do 1889. bio je zupnik u Bacu. Sluzbu backog dekana je obnasao od 1861. do 1869. godine. Obnasao je i cast zacasnog kanonika od 1875. godine. Zasluzni zupnik je 1882. godine odlikovan i naslovom opata od svete Margarete od Garaba, te ju tu cast obnasao do svoje smrti 1889. godine. Sahranjen je u backom groblju, a nadgrobni spomenik se cuva u zidu zupne crkve.

Károly Garay (1890-1902)

Samo je dvanaest godina bio backim zupnikom. Obnasao je i duznost tajnika Backog dekanata. Zupnik Garay je rodjen u Bajmoku 8. ozujka 1844. godine. Za svecenika je zaredjen 14. ozujka 1867. godine. Godinu i pol je bio sluzbenik nadbiskupskog ordinarijata, a onda kapelan u Aljmasu (danas Bácsalmás u Madjarskoj), u Gornjem Svetom Ivanu (danas Felsoszentiván kod Baje u Madjarskoj), u Santovu (Hercegszántó u Madjarskoj) Doroslovu, Kupusini, Lemesu (danas Svetozar Miletic), Horgosu, Novom Sadu i u Backom Petrovom Selu. Od 1881. do 1889. godine bio je upravitelj zupe u Zablju, a u Bac je dosao za zupnika kad mu je bilo 46 godina, 1890. Tu je i umro u dobi od samo 58 godina, 27. lipnja 1902. godine. Sahranjen je na backom groblju. U njegovu su grobnicu kasnije polozeni posmrtni ostaci ostalih backih zupnika.

Ivan Evetovic (1903-1923)

Zupnik Ivan Evetovic rodjen je 15. svibnja 1860. godine u Aljmasu (danas Bácsalmás u Madjarskoj). "Obitelj Evetovic imala je ukupno 13 djece, od kojih su sestero rano umrli, a ostali su odrasli: Lovro, Antun, Mijo, Ivan, nas Franjo - poznat po redovnickom imenu Ante, Doko i sestra Kata. Premda nema vise zivih, treba zabiljeziti da je stariji brat Franjin - Ivan - bio istaknuti drustveni, narodni radnik medju nasim ljudima u Backoj. Naime, Ivan Evetovic je bio zupnik i prepozit u Bacu, upravitelj biskupskih dobara; bio je narodni zastupnik u madzarskom parlamentu, a za vrijeme bivse kraljevine SHS bio je zastupnik Bunjevacko-sokacke stranke za somborski okrug. Za nas je svakako znacajniji kao pisac koji je pisao o nama na madzarskom jeziku u Ljetopisima zupanije Backe. Za kapelanovanja u Baji objavio je knjigu Képek Baja város multjábol. U mladosti sam slusao od zednickog zupnika Petra Evetovica, da je Ivan Evetovic bio vrstan govornik i propovjednik." Tako o obitelji Evetovic pise dr. Ante Sekulic pod pseudonimom Dinko Sucic u clanku "Miroljub Ante Evetovic (1862.-1921.) hrvatski pjesnik". Clanak je objavljen u subotickom casopisu Klasje nasih ravni broj 3-4, 2002. godine.

U Evetovicevom rodnom mjestu, katolickom gradicu Aljmasu govorilo se hrvatski, njemacki i madjarski. Tako se u crkvi i propovijedalo. Tu je trojezicnost Aljmas sacuvao do nasih dana. Godine 1886. Evetovic je bio kapelan u Bacinu (danas Bátya kod Kalace u Madjarskoj), Bikicu (danas Bácsbokod u Madjarskoj). U Bikicu se u 18. stoljecu propovijedalo samo hrvatski, u drugoj polovici 18. stoljeca hrvatski i njemacki, a od polovice 19. stoljeca madjarski, hrvatski i njemacki. Bio je kapelan i u trojezicnom Kacmaru od 1887. do 1889. godine. U toj zupi se propovijedalo hrvatski, njemacki i madjarski. Od 1890. do 1902. bio je kapelan u sredisnjoj bajskoj zupi, gdje se propovijedalo madjarski, njemacki i hrvatski. U Baji je obnasao i duznost vjeroucitelja. Kapelanom je bio i u Bajmoku. Upraviteljem backe zupe postao je 1902. godine. Za backog zupnika dosao je u dobi od 43 godine. O njemu je zapisao backi zupnik Ivo Topalic: Ivan "Evetovic ostao je u lijepoj uspomeni kod naroda u Bacu, a i u okolnim mjestima, ne samo medju katolicima nego i medju pravoslavcima i kao covjek i kao svecenik i svagdje gdje je mogao pomagao je i rijecju, savjetom, i djelom. Mnogo je suza obrisao, osobito za vrijeme I. svjetskog rata. Narod iz zahvalnosti, a i da mu spomen ovjekovjeci, podigao mu je i na deset-godisnjicu smrti, spomen-plocu na zgradi zupnog doma". Spomen-ploca je danas postavljena na procelje zupne crkve. Ivan Evetovic je umro i pokopan je u Bacu 10. kolovoza 1923. godine. Njegov nadgrobni spomenik se cuva u sadasnjem zupnom domu u Bacu.

Franjo Piukovic (1923.) upravitelj zupe

Franjo Piukovic je kao kapelan bio privremeni upravitelj backe zupe 1923. godine. On je rodjen 26. srpnja 1880. godine u Aljmasu. Gimnaziju je zavrsio u Kalaci od 1893. do 1901. godine. Tamo je slusao i sveto bogoslovlje od 1901. do 1905. godine, a za svecenika je zaredjen u Ostrogonu (Esztergom) 27. lipnja 1905. Kapelan je bio u Baskutu, Aljmasu, Backom Monostoru, Somboru, pa opet u Backom Monostoru. Bio je kapelan u Bacu 1921. Godine 1923. postao je upraviteljem zupe Backi Monostor, a nakon smrti Ivana Evetovica, upravljao je iste te godine i zupom Bac. Zatim je 1942. godine postao kapelan u Horgosu. Umro je 1967. godine u Senti.


Izrada: [Tipp-Topp System]