II. VATIKANSKI KONCIL – Piše: mr. o. Mato Miloš, OCD

BLAŽENA DJEVICA MARIJA I CRKVA (LG VIII)

MARIJA UZOR KREPOSTI (15)

1. Marija uzor svih kreposti

Dok je Crkva u Preblaženoj Djevici već stigla do savršenstva bez ljage i nabora (usp. Ef 5, 27), Kristovi se vjernici još trude da, svladavajući grijeh, rastu u svetosti. Stoga svoje oči dižu prema Mariji, koja pred cijelom zajednicom izabranih sja kao uzor kreposti. Pobožno o njoj misleći i promatrajući je u svjetlu Riječi koja je postala tijelom, Crkva dublje prodire u veliko otajstvo utjelovljenja i sve se više suobličuje svome Zaručniku (LG 65).

Ako pomno čitamo ovaj tekst LG, opazit ćemo da ovdje Konstitucija uzima riječ ”Crkva”, pod drugim vidom nego prijašnja dva broja, o kojima smo već razmišljali. Isto tako i Preblaženu Djevicu Mariju promatra u drugom smislu. U prijašnjim dvama brojevima Konstitucija je predstavila Mariju kao djevičansku majku Otkupitelja i Crkvu kao djevičansku majku Božje djece. U ovom broju pred nama je Crkva kao Božji narod, koji putuje prema domovini, a Marija kao vjernica i kao član Crkve, već je postigla savršenstvo, dok smo mi vjernici još u stanju stjecanja toga savršenstva. Dakle, Marija je ne samo kao majka uzor Crkve majke, nego je i kao vjernica, ona koja vjeruje, nada se i ljubi, uzor Crkve vjernice, zajednice vjernika, koja vjeruje, čuva nadu i živi u ljubavi. Mariju je Duh Sveti prvu utkao u Kristovo otajstveno Tijelo kao najodličniji ud toga Tijela. Naše vjerničko pritjelovljenje tome Tijelu zbiva se prema tom prvom povezivanju s Kristom Glavom. Marija vjernica, Marija ud Kristova otajstvenog tijela jest model, uzor, prema kojem nastaje kršćanski vjernik, prema kojem kršćanski vjernik postaje ud otajstvenog Krista. Ukoliko je vjernik, kršćanin je također i ud otajstvenog Krista, odnosno Marijina kopija. U Kristu smo toliko koliko smo u njemu prema svome uzoru, prema Mariji. Crkva nastaje kao majka ukoliko svojim bićem oslikava Mariju majku, ukoliko kao i Marija djevičanski rađa Krista. Crkva nastaje i kao Božji narod ukoliko članovi Božjega naroda oslikavaju Mariju, otajstveni ud Kristova Tijela, ukoliko se kao Marija pritjelovljuju tom Tijelu. U tom smislu možemo i moramo govoriti o prisutnosti Marijina kršćanskog bitka u kršćanima i o marijanskoj fizionomiji kršćana. Duh Sveti suobličuje Mariju s Kristom Glavom, a nas taj isti Duh sklapa s Kristom, oblikujući nas prema Marijinoj slici. Krist u Mariji jest metar Kristove prisutnosti u nama. On nam daje svoga Duha, na način na koji ga daje svojoj majci, preporađa nas na način na koji je preporodio svoju majku. Bezgrešno začeće i naše krštenje nisu d vije otajstvene činjenice, koje se nalaze jedna pored druge bez unutarnje veze. Bezgrešno začeće je slika prema kojoj kršćanin postaje Božje dijete. Zato je Bezgrešno začeće sretan početak Crkve, lijepe, bez ljage i bez nabora. Budući da tako ovisimo o Mariji u svom kršćanskom postanku, o njoj kao o svome uzoru ovisimo i u moralnom razvitku svoga kršćanskog bića. U tom razvitku Marija je uzor, koji ne možemo preskočiti. Njezin moralni život je norma našeg kršćanskog života. Nasljedovanje Krista je u njoj prvoj ostvareno na bezgrešan način. Zato je Marija svojim životom autentična učiteljica nasljedovanja Krista. Odnos Marije prema Kristu, to je ono što trebamo mi nasljedovati. Nas u Mariji zanima Krist. Ne zanima nas Marija kao žena, već ukoliko je ona kao žena i majka prožeta Kristovim Duhom. Zato je promatranje Marije zapravo promatranje Krista po duhu u Mariji, promatranje utjelovljene Riječi u funkciji priopćavanja čovjeku u najširim i najdubljim dimenzijama, u dimenzijama sina i majke. Marija nije samo sabrala plodove utjelovljenja kao najodličniji ud Kristova otajstvenog Tijela, već je i sama sudjelovala u povijesti spasenja. Otac je tako ljubio svijet da je za nj predao svoga jedinorođenoga Sina. Sin je tako ljubio taj isti svijet da se za nj do kraja žrtvovao. Prihvaćajući Sina od Oca za svoje dijete i prihvaćajući njegovu žrtvu, Marija zrcali svojim ženskim bićem Očevu ljubav i Sinovu otkupiteljsku ljubav ”Vodi nas k Očevoj ljubavi i k žrtvi Sina”, kaže Sabor. Marija je majka Bogočovjeka i njegova velika suradnica. Marija nije samo sveobuhvatna točka temeljnih otajstava vjere. Ona jest ona koja vjeruje u ta otajstva, nada se obećanjima na temelju tih otajstava i ljubi snagom tih otajstava, vršeći u svemu Božju volju. Tim se krepostima i mi najbolje suobličujemo svome nebeskom uzoru.

2. Marija, primjer u apostolskom radu

U svom apostolskom radu Crkva se opravdano obazire na Onu koja je rodila Krista, zato začeta po Duhu Svetom i rođena od Djevice, da se po Crkvi rodi i raste u srcima vjernika, ta je Djevica u svom životu bila primjer onog materinskog osjećaja kojim trebaju biti prožeti svi koji rade na apostolskom poslanju Crkve na preporodu ljudi.

Marijino apostolsko zalaganje promatramo u njezinu duhovnom materinstvu i u njezinu životu. U tom apostolskom zalaganju Marija se ne oslanja na ljudsku moć, već na Božju svemoć, što se očituje kod Navještenja anđelova, kod pohoda Elizabeti, te u Kani Galilejskoj. Ona je ponizna i siromašna službenica Božja, pred Bogom po molitvi posreduje za ljudske potrebe i ujedno je znak Kristove nazočnosti i snage. Marija dijeli s Kristom djevičanstvo, siromaštvo i poslušnost Ocu sve do smrti na križu. Marija je apostol koji ne gradi neke vanjske konstrukcije, moćne organizacije i ne psihologizira. Njezina prisutnost Kristu i ljudima uvijek je vezana s prisutnošću Duha Svetoga. A Duh Sveti je duša Crkve, duša kršćanina, duša apostolskog zauzimanja i djelovanja. Začela je Krista osjenjena Duhom Svetim. Nadahnuta Duhom hrli u gorje Elizabeti, posreduje u Kani za mladence, prisutna je na Golgoti, gdje se svijet u Duhu pomiruje s Ocem. Nazočna je među apostolima kada Duh Sveti silazi na zemlju. Marija je primjer i načina apostolata, nikoga ne obraća sentimentalnošću niti mačem. Naprotiv, u Evanđelju mač ranjava srce Djevice, koja je jaka, strpljiva i vjerna žena. Marija poziva i nas na apostolsko djelovanje po nadahnuću Duha Svetoga, koji djeluje u Crkvi i uvodi nas u svu istinu.