ZAJEDNO NA LITURGIJI – Piše: dr. Andrija Kopilović

15. 07. 2007. – PETNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU

Am 7,12–15; Ps 85; Ef 1,3–14

Mk 6,7–13

Tražite, ubogi, Gospodina i oživjet će vam srce

Vjerojatno je u životu najvažnije poznavati istinu. No, doći do istine nije lako. Današnje bogoslužje riječi govori nam o istini koju Bog objavljuje i što je najvažnije vršiti. Dio psalma kojim se danas obraćamo Bogu je prosidben. Svjetlo istine i sjaj obasjanog puta psalmist traži od Boga. Naš Bog je vjeran. On pomaže onima koji ga traže iskreno. Poniznost je prvi temelj istinite molitve i plodno tlo na komu raste spoznaja istine. Ta istina spašava jer je objaviteljska. Stoga i danas, kada razmišljamo i molimo, duša je naša raspoložena pokajnički, ponizno i obraća se Bogu s punim pouzdanjem. Kad god se Bogu obraćamo pouzdanjem, ”kucamo” na vrata njegove dobrote. Plod te molitve je radost boravka u zajednici Božjega naroda. Dakle, istina nas spašava, poniznost vodi do istine, a molitva do poniznosti.

22. 07. 2007. – ŠESNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU

Post 18,1–10; Ps 15,2–5; Kol 1,24–28

Lk 10,38–42

Gospodine, tko smije prebivati u šatoru tvome?

Gostoljubivost je po Bibliji važna i draga krepost. U gostoljubivosti primamo bližnjega i iskazujemo mu počast i ljubav. Covjek je slika Božja. Više puta u Bibliji susrećemo da je gostoljubivost iskazana čovjeku prihvaćena od Boga kao bogoštovni čin. Tako Bog boravi s nama, a mi s njime. U psalmu današnjeg bogoslužja upravo se govori o tom zajedničkom boravku u Božjem gostoprimstvu. Tko to može činiti? Tko živi čestito, čini pravicu, zbori istinu, ne kleveće jezikom, tko bližnjemu ne nanosi zlo i ne sramoti svoga susjeda. Jednom riječju, psalam u sva tri odlomka nabraja kreposti kojima se povezuje prijateljstvo i gradi zajedništvo. Kada smo sposobni ostvariti zajedništvo među sobom – a to znači ukloniti svaku zapreku – nastanjuje se Bog s nama i mi s njime. Ovaj psalam se može nazvati velikim ”reflektorom” kršćanskih međuljudskih odnosa.

29. 07. 2007. – SEDAMNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU

Post 18,20–32; Ps 138,1–3.6–8; Kol 2,12–14

Lk 11,1–13

Kad sam te zazvao, uslišio si me, Gospodine

Susrećemo se s jednim teškim problemom ondašnjeg i sadašnjeg svijeta. Problemom moralnog zla. Bez sumnje Sodoma i Gomora su grešni i to protuprirodnim grijehom. Abraham posreduje za tuđ narod i tuđe gradove, a evanđelje nam govori o snazi posredničke molitve. Molitva posreduje, a ne sudi. Stoga je današnji psalam molitveni psalam. Pisac iz sveg srca zahvaljuje što Bog sluša naše riječi i uslišava ih. Bog je dobrostiv i svi imamo iskustvo te neizmjerne dobrote, osobito kada smo molili i posredovali za druge. Ovaj psalam kao da je nadahnuo Blaženu Djevicu Mariju dok je molila svoj zahvalni ”Veliča”, jer Bog sluša molitve poniznih i iskrenih. Kada zagovaramo za grešne, ponizno i iskreno, bez suda i predrasude, činimo djelo ljubavi i ”dodirujemo” Božju dobrotu. Tada se dogodi da je molitva obilnije uslišana nego što smo i željeli. Bog nikada ne ostaje dužan.

5. 08. 2007. – OSAMNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU

Prop 2,1–23; Ps 90,3–6.12–14.17; Kol 3,1–5.9–11

Lk 12,13–21

O, da danas glas Gospodnji poslušate: ne budite srca tvrda!

Covjek stalno živi u napastima i izazovima. Napastuje ga njegovo tijelo, drugi ljudi i konačno, đavao. Cesto smo okrenuti prema materijalnim dobrima kao vrhovnoj vrednoti. Nemilosrdno se borimo za svoja ”prava”, a konačno sve ostavljamo drugima. ”Nakupimo se” nepravedno a na kraju odemo s ovoga svijeta siromašni. Današnja molitva psalma doziva u pamet jednu takvu ”materijalističku” napast izabranog naroda. I oni su ”plakali” za ”egipatskim loncima”, a nisu znali prihvatiti slobodu u koju ih Bog vodi. Tek kada su vidjeli posljedice svoga grijeha, mogli su se pokajati. Psalmist nas poziva da se vratimo Gospodinu i poklonimo se Bogu našemu ne bi li nam oprostio, podigao nas i vodio. Potrebno je moliti prije napasti, za vrijeme napasti, a naravno i poslije pada. Jer, on je Bog naš, a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva. Što je potrebno za tu spoznaju? Otvoreno srce i ”uho duše” da čuje glas Gospodnji te da mu se odazove.

12. 08. 2007. – DEVETNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU

Mudr 18,6–9; Ps 33,1.12.18–20.22; Heb 11,1–2.8–19

Lk 12,32–48

Blago narodu koji Gospodin odabra sebi za baštinu!

Život je kratak, a smrt neizbježna. Njoj se ne zna dan ni čas. Prolaznost je naša baština. Liturgija današnjega dana vodi nas toj spoznaji: budni budite i molite! U psalmu se hvale pravednici koji neprestano kliču Gospodinu, a postaju čestiti upravo po tome što su molitveno okrenuti k Bogu. Jest da je Bog nas odabrao za svoju baštinu, ali koja korist ako to u brigama ovoga života zaboravimo. Bog bdije nad onima koji ga se boje i koji se u cijelome životu oslanjaju na njegovu milost. On i smrti oslobađa i život spašava. Temelj takvoga opredjeljenja za Boga je nada. Bez nade se ne može živjeti. Ono što nam pruža ovozemaljska stvarnost preslaba je sigurnost da bi postala temeljem nade. Ono što Bog obećava, to je ona prava vrednota na koju se može osloniti i koja nam daje temelj nade za ono čemu se nadamo. I ponovno ponavljamo: to je dobrota Gospodnja.