MISIJE – Uređuje i piše: s. Blaženka Rudić

Misijska dužnost redovničkih ustanova

* svrha života svakog člana redovničke zajednice jest vlastito posvećenje i spasavanje duša

* potrebni su oni koji mole i oni koji vrše konkretna djela ljubavi

* kontemplativne zajednice su oaze molitve

* apostolske zajednice svjedoče ljubav za Kristovu najmanju braću

Redovničke zajednice su sabrane Kristovim pozivom. Isus poziva neke muškarce i žene da ga izbližega slijede, sebi ih posvećuje i čini ih znakom svoga kraljevstva. Zato Bogu posvećene osobe, to jest redovnici i redovnice ”brižno nastoje da Crkva po njima svaki dan sve bolje prikazuje Krista i vjernicima i nevjernicima, Krista dok ili razmatra na gori, ili navješćuje Božje kraljevstvo mnoštvu, ili dok ozdravlja bolesne i ranjene ili obraća na bolji život grešnike ili dok blagoslivlja djecu i čini dobro svima, uvijek slušajući volju Oca koji ga je poslao” (LG 46). Moglo bi se ukratko reći da je svrha života svakog člana redovničke zajednice vlastito posvećenje i spasavanje duša.

Misijski značaj redovničkog života

Obično razlikujemo redovničke zajednice po tome da li su više posvećene molitvi i razmatranju (kontemplativne) ili konkretnim djelima ljubavi prema bližnjemu (apostolske).

Kontemplativne duše molitvom šire obzore Božjeg kraljevstva na zemlji i pridonose da se ono ukorijeni u dušama po milosti krštenja. Također molitvom prate misionare i propovjednike, moleći uvijek iznova ”Gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju” (Mt 9,37). Iako nikada ne napuštaju svoje sobice i samostane kontemplativci mogu svojim molitvama, žrtvama i patnjama uvelike pridonijeti misijskom djelovanju Crkve.

Poznato je da je sv. Mala Terezija proglašena zaštitnicom misija, a da nikada nije bila u nekoj dalekoj misijskoj zemlji. Ona je gorljivošću duha i žarkom molitvom osvajala duše za Božje kraljevstvo i snažila misionare u djelu evangelizacije.

Što se tiče apostolskih redovničkih zajednica neke su i osnovane s osobitim naglaskom na misijsko djelovanje. To ne znači samo propovijedanje. Više puta je istaknuto u ovoj rubrici da se jedan misionar mora iskazati mnogim djelima ljubavi da bi Kristova riječ došla do srca ljudi. Dok su svećenici i redovnici više usmjereni na službu propovijedanja i posvećivanja po sakramentima, redovnice svjedoče Kristovu ljubav mnogim konkretnim djelima lsluženja. One skrbe za bolesnike, okupljaju napuštenu djecu, hrane ih, njeguju, poučavaju; zauzimaju se za najsiromašnije, najmanje od Kristove braće.

One svojim djevičanskim i majčinskim srcem punim ljubavi, nježnosti i sućuti pružaju veliki dokaz Kristove ljubavi prema svakom čovjeku. To je jako naglašavao papa Ivan Pavao II. u pismima Posvećeni život i Ponovno krenuti od Krista upućenim posvećenim osobama. Posvećeno djevičanstvo je izraz najizvrsnijeg ostvarenja žene, ističe papa. Stoga redovnice svjedoče o dostojanstvu žene i to osobito u kulturama i među narodima u kojima je žena necijenjena i ugnjetavana.

Ravnoteža između molitve i djelovanja

Crkveni dokumenti preporučuju da se u misijskim krajevima utemeljuju kontemplativni samostani koji će biti oaze molitve. Takav način života često nalazi plodno tlo u domaćoj kulturi jer joj nije stran odnos s božanskim kroz molitve, meditaciju, obrede i žrtve. Ove zajednice ujedno privlače domaća duhovna zvanja.

Apostolske redovničke zajednice se potiču da njeguju misijska zvanja u svojim redovima i da ih velikodušno pošalju u misijske krajeve. Njihov način života, bezuvjetna ljubav i požrtvovnost često urode plodom domaćih zvanja što i jest jedan od ciljeva misijskog djelovanja.

Mnogi misionari i misionarke, među njima brojni redovnici i redovnice, dali su i život za Evanđelje, krv svoju prolili za Krista.

Misijska zajednica svećenika, redovnika i redovnica

Misijska zajednica utemeljena je u svrhu evangelizacije svijeta, a u sebi uključuje svećenike, članove redovničkih zajednica, kao i druge osobe koje su na bilo koji način pozvane animirati Božji narod. Zajednicu je 1916. godine utemeljio talijanski svećenik bl. Pavao Mana. Glavna zadaća zajednice je ”učiniti osjetljivima i misionarski odgojiti svećenike te redovnike i redovnice koji, sa svoje strane, moraju o tome brinuti u kršćanskim zajednicama” (RM, 84). Pavao VI. s pravom opisuje Misijsku zajednicu kao ”dušu ostala tri Papinska misijska djela”.