NAŠ KANDIDAT ZA SVECA

PROSLAVLJEN DAN O. GERARDA U SOMBORU

Dan Sluge Božjega o. Gerarda Tome Stantića koji je prije 51 godinu umro na glasu svetosti, svečano je proslavljen 24. lipnja u somborskom karmelićanskom samostanu. Na slavlje se okupio lijepi broj vjernika iz Sombora i okolice te hodočasnika iz Subotice i okolice napose iz Đurđina, rodnoga mjesta o. Gerarda. Misno slavlje predslavio je generalni vikar Subotičke biskupije, mons. Slavko Večerin, u zajedništvu s desetak svećenika.

Na početku euharistijskoga slavlja sve vjernike i svećenike pozdravio je o. Bernardin Viszmeg, zamjenik priora somoborskoga Karmela. Prigodnu propovijed održao je mons. Stjepan Beretić, katedralni župnik i vikar za pastoral Subotičke biskupije. On je istaknuo kako se jedinim kandidatom za sveca Subotičke biskupije jednako ponose i vjernici Sombora, u kojem je o. Gerard živio i radio najveći dio svoga redovničkoga i svećeničkoga života i gdje je 24. lipnja 1956. godine umro na glasu svetosti, kao i vjernici Đurđina, gdje je o. Gerard rođen i vjernici Bajmoka gdje je kršten, ali i vjernici Subotice jer se u tom gradu školovao i proveo dane progonstva u franjevačkom samostanu. U nastavku propovijedi istaknuo je kako je u ovom lijepom zelenom gradu Somboru živio jednostavan svećenik o. Gerard. Svi su mu se radovali. Svakom je na njegovom jeziku govorio – hrvatski, mađarski, njemački i slovački. Bio je svima sve, rekao je propovjednik te je poželio da nam svima ovaj sluga Božji bude prijatelj. Pozvao je potom vjernike da mu kad su u nevolji kažu neka moli i on za nas, jer puno može žarka molitva pravednikova. Istaknuvši kako sveci nisu umrli te žive i pomažu i druguju s nama koji smo još na putu, mons. Beretić je potaknuo i djecu i mlade da sluzi Božjemu Gerardu povjere svoje želje i potrebe, jer će tako vidjeti da je zaista živ i da razumije naš govor, našu ikavicu, naše srce. Oče Gerarde, isprosi nam svima srce i dušu djeteta. Isprosi nam srce ponizno. Isprosi nam životnu radost i zadovoljstvo. Isprosi nam kod Boga ponos što smo tvoji sunarodnjaci, što smo kćeri i sinovi najljepše nam Katoličke Crkve, zaključio je propovjednik.

Na misi je pjevao zbor somborske župe Presvetoga Trojstva pod ravnanjem Rozmari Mik. Poslije sv. mise okupljeni svećenici pošli su zajedno s vjernicima do groba o. Gerarda, a mons. Večerin predmolio je molitvu za proglašenje blaženim i svetim SB o. Gerarda Tome Stantića. Dan ranije isto ovakvo slavlje održano je na mađarskom jeziku.

Andrija Anišić

LIRA NAIVA

FRANJO IVANKOVIĆ

Rođen je 1937. godine u Subotici. Završio je srednju ekonomsku školu, sada je u mirovini. Pjesme je počeo pisati početkom 90–tih a do sada su mu pjesme objavljivane u kalendaru Subotička Danica te u zbirkama Lira naiva.

OPORUKA OPTIMISTE

      Kad ja umrem
      na mom grobu
      neka ovo piše:
      – Živio je,
      sretan bio;
      al' sad već ne diše!

      Kad ja umrem
      na mom grobu
      nek i ovo piše:
      – Volio je,
      voljen bio;
      šteta što ne diše!

      Kad ja umrem
      na mom grobu
      nek još ovo piše:
      – Zadovoljan
      uvijek bio:
      prestao da diše!

      Kad ja umrem
      na mom grobu
      neka se dopiše:
      – S ovog svijeta
      otišao;
      netko lakše diše!

      Kad ja umrem
      na mom grobu
      zlatotiskom piše:
      – Bližnje svoje
      ljubio je;
      sad u njima diše!

      Kad ja umrem
      na mom grobu
      i ”post scriptum” piše:
      – Optimizmom
      zračio je;
      možda i sad diše!?!