POVIJESNI KUTAK – Piše: Stjepan Beretić

Bački župnici IV.

Franz Leh (1923.)

Franz Leh je, kao kapelan, bio privremeni upravitelj bačke župe 1923. godine. Rođen je 1898. godine, a umro u Filipovu 1940. godine. Za njegovoga upravljanja župom ukradena je pokaznica bačke župne crkve, a 18. kolovoza 1923. dogodio se i požar, kad je izgorio zvonik i cijeli krov župne crkve. Tom prilikom se rastalilo i jedno zvono u zvoniku.

Mons. Dr Stipan Tumbas

(1923.–1956.)

Dr. Stipan Tumbas je rođen u Subotici 13. prosinca 1868. godine. U Subotici je započeo, a u Kalači završio gimnaziju od 1879. do 1887. godine. Sveto bogoslovlje je studirao je u Kalači od 1887. do 1891. godine. Za svećenika je zaređen 26. lipnja 1891. godine u Kalači. Bio je doktor kanonskoga prava. Služio je 1892. godine kao kapelan u Dušnoku pokraj Kalače u Mađarskoj, pa 1893. godine u Bajmoku. U Subotici je 1894. godine bio kateheta u osnovnim školama i profesor vjeronauka u nižim razredima gimnazije. Subotičkoj crkvi svete Terezije, današnjoj katedrali, darovao je kip Lurdske Gospe, koji se i danas izlaže na štovanje vjernicima uoči spomendana lurdskih ukazanja Blažene Djevice Marije. Od 1894. do 1923. godine je bio župnik u Vajskoj i Bođanima. U tim se župama od 1856. godine propovijedalo hrvatski, mađarski i njemački. Godine 1923. imenovan je bačkim župnikom, a 1925. papinskim komornikom. Dekanom Bačkog dekanata postao je 1936. godine. Umro je u Baču 10. srpnja 1956. godine. Bački župnik Ivo Topalić piše o župniku Tumbasu, da se mnogo žrtvovao za crkvu, osobito pri svom dolasku u Bač, kad je našao crkvu izgorjelu i okradenu. Znatnim iznosima sudjelovao je kod opravke crkve 1923. godine, kad je crkvu valjalo obnoviti iznutra. Puno je darovao i pri podizanju tornja 1937. godine. Puno se žrtvovao za crkvu a i za dobro svojih vjernika, među kojima je radio trideset i tri godine. Ostao je u lijepoj uspomeni kod svojih vjernika, jer je živio pobožnim i uzornim svećeničkim životom. Odgojio je više sjemeništaraca, od kojih su neki postali svećenici.

Pisac

Za vrijeme svoga župnikovanja u Vajskoj pokrenuo je list Dél –Magyarország – Južna Ugarska. List je izlazio u dva stupca i bio je dvojezičan. Dok Mijo Mandić tvrdi da je izlazio 1890. godine i da nije bio duga vijeka, dr. Matija Evetović je bio mišljenja da je list izlazio od 1902. do 1904. godine. U prvom broju Književnog severa iz 1927. na 120. strani se nalazi tvrdnja da je Južna Ugarska izlazila 1883. godine. Ivan Kujundžić je 1947. godine još imao u rukama cijelo jedno godište, ali je kasnije doznao od rodbine župnika Tumbasa da je i to spaljeno. U 2. svesku knjige Subotička bibliografija 1870–1918 Istvána Szentgyörgyija i Eve Bažant iz 1993. godine, na 195. stranici čitamo da je list izlazio od 1902. do 1906.

Iz tiskare Josipa Bittermanna u Subotici je 1892. godine izišla njegova brošurica na 20 stranica pod naslovom Križ Gospodina Isukrsta.

Iste je godine u istoj tiskari na 76 stranica objavio brošuru na 76 stranica pod naslovom: Majka Crkva, Isusova zaručnica i kukavni sabor nazarenaca.

U Vajskoj je dr. Stipan Tumbas 1900. pokrenuo časopis na 20 stranica pod naslovom Novog stolića glasnik – misečnik sa slikama. Uregjuje i izdaje dr. Stipan Tumbász, župnik u Vajski. Časopis je tiskan u Budimpešti. Taj časopis spominje Ante Sekulić na 327. str. svoje knjige Bački Bunjevci i Šokci, izdanoj u Zagrebu, 1990. godine.

U Odžacima mu je 1941. godine objavljena brošurica križnoga puta na njemačkom jeziku. Obuhvaća 20 stranica pod naslovom Kreuzweg–Andacht.

Dr. Marin Šemudvarac upravitelj župe 1956.

Rođen je u Baču 14. siječnja 1913. godine kao sin Marina i Evice Petrović. Sveto bogoslovlje je studirao u Đakovu i Zagrebu. Za svećenika je zaređen u Subotici na Petrovo 1936. godine. Dvije je godine bio kapelan subotičke stolne župe. Dvije godine je bio vjeroučitelj subotičke muške gimnazije. Godine 1956. je privremeno upravljao bačkom župom. Od 1941. do 1962. godine bio je profesor u međubiskupijskoj gimnaziji u Zagrebu na Šalati. Iste je godine postao profesor i ravnatelj novoosnovane biskupske gimnazije ”Paulinum” u Subotici, a 1963. godine postao je biskupskim savjetnikom. Godine 1968. odlikovan je naslovom kapelana Njegove Svetosti, a 1971. je postao župnikom subotičke župe svetoga Roka. Godine 1991. je razriješen dužnosti župnika, te je prešao u svećenčki dom ”Josephinum” u Subotici, gdje je preminuo 9. lipnja 1999. Sahranjen je u grobnicu župnika župe svetoga Roka kraj kapele svete Ane u subotičkom Kerskom groblju.

Ivan Vizentaner upravitelj župe 1956.

Rođen je u Sonti 20. rujna 1930. godine. Teologiju je studirao u Zagrebu od 1949. do 1956. Za svećenika je zaređen u subotičkoj katedrali 29. lipnja 1955. godine. Odmah je imenovan kapelanom u Sonti, gdje je ostao do 1956. Te godine je na kratko kao privremeni upravitelj bio u Baču. Od 1956. do 1959. godine je bio kapelan subotičke župe svetoga Roka. Kratko vrijeme je bio upravitelj župe u Baču. Od 1959. do 1969. godine je bio župnik u Vajskoj i Bođanima, pa župnik u Bačkom Monoštoru do 1985. godine. Zatim je premješten u župu Presvetoga Trojstva u Somboru, gdje je ostao do svoje smrti 1. lipnja 1990. godine. Obavljao je dužnost somborskog dekana, podunavskog arhiprezbitera, biskupskog savjetnika. Umro je kao župnik somborske župe Presvetoga Trojstva 1. lipnja 1990. godine, a sahranjen je 5. lipnja 1990. godine u kripti somborske crkve Svetoga Križa.