SVETAC MJESECA – Piše: Stjepan Beretić

29. srpnja – Sveta Marta

(* oko 1. + u 1. stoljeću)

– Svetica s varjačom u ruci – žena iz najužeg kruga Isusovih prijatelja – Lazarova i Marijina sestra – podvorila Isusa – vjerovala da je Isus Mesija – naviještala Veselu vijest u današnjoj južnoj Francuskoj – grob joj u Francuskoj – uslužna domaćica – žena kraljevskog podrijetla? – prijateljica životinja – zaštitnica je kućanstva, kućanica, domaćica, kućnih pomoćnica, sluškinja, kuharica, pralja i radnica, ugostitelja, hotelskih radnika, kipara i slikara – umirućih i protiv krvarenja – čuva od nagle smrti

Rođena u Betaniji – umrla kraj Marseillea

Marta je rođena oko 1. godine u Betaniji. To su mjesto Arapi prozvali El–Azarjeh, a nalazi se na istočnim padinama Maslinske gore. Udaljeno je od Jeruzalema oko dva i pol kilometra. El Azarjeh znači Lazaravo mjesto. Marta je umrla, prema legendi, u 1. stoljeću u mjestu Terascon kraj Marseillea u današnjoj Francuskoj. Na današnji dan svetu Martu slave anglikanci, dok je pravoslavni kršćani slave 4. lipnja, a Armenci 22. listopada. U Kölnu, Salzburgu i Trieru se 17. listopada slavi još i kao spomendan prijenosa njezinih moći.

U najužem krugu Isusovih prijatelja

Ime Marta znači na hebrejskom gospodaricu ili gorku. Marta je bila starija sestra Lazara i Marije iz Betanije. Ubraja se u najuži krug Isusovih prijatelja. Sveti Ivan apostol i evanđelist je bio ljubljeni učenik. Osim njega samo o Marti, Mariji i Lazaru čitamo da ih je Isus ljubio (Iv 11, 4). Marta je ona koja je dvorila Isusa, kad je Isus posjetio nju, Mariju i Lazara u Betaniji (Lk 10, 38 – 42). Evanđelist sveti Ivan spominje (12,1–3) da je Marta dvorila Isusa i onda kad je Isusa pomazala nepoznata žena. Marta je imala inicijativu i onda kad je u Isusa tražila pomoć nakon smrti njihovoga brata Lazara (Iv 11,20). Tom je prilikom Marta ispovjedila vjeru: Gospodine, ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji (Iv 11,27).

Martine legende

Jedna legenda priča kako su nju, Mariju i Lazara njihovi sunarodnjaci pustili na more u barci bez jedara i bez kormila. Morske struje su ih tako čudom odnijele do obala grada Marseillea. U Marseilleu je Marta podigla samostan u kojem je s pobožnim gospođama živjela više od 30 godina.

Jedna provansalska legenda priča kako je Marta znakom križa i blagoslovljenom vodom ili tamjanom ne samo onemogućila zmaja koji je ubijao ljude u mjestu Tarascon, već ga je vezala svojim pojasom i odvela ga u Arles da ga tamo baci u rijeku Rhone. Ta stara legenda svjedoči o Martinoj ljubavi prema stvorenjima. Ona nije ubila zmaja, već ga je ”odvela” tamo gdje ne može nauditi ljudima. Tu scenu prikazuje oltarna slika svete Marte u crkvi svetoga Lovre u Nürnbergu. Priča se i da su zmaja ljudi u Tarasconu pokušavali ubiti, zato što su ga se bojali, a da ga je Marta sakrila u jednu pećinu, pa je tako spasila i njegov život. Te su legende nastale nakon što je 1187. godine u Tarasconu pronađen leš, za koji se držalo da je leš Martine sestre Marije. Poptunu verziju legende nalazimo u 12. stoljeću u životopisu, koji je sastavio jedan monah cistercit pod naslovom Vita SS. Mariae Magdalenae, Marthae et Lazari (Život svete Marije Magdalene, Marte i Lazara).

Marija je slušajući učila, a Marta je naučeno ostvarila

Marta je u Svetom pismu opisana kao domaćica, a domaćica ima na brizi i životinje u kući i na dvorištu i znade s njima postupati. Zato pisac legende i prikazuje Martu kao onu koja nije ubila zmaja, već ga je ukrotila. Znamenita Legenda aurea = Zlatna legenda drži da je Marta kraljevskoga podrijetla. (Legenda aurea je hagiografska zbirka, koju je napisao dominikanac Jakov Varaginski u 13. stoljeću. U kasnom se Srednjem vijeku uvelike prevodila na narodne jezike. Likovi i motivi iz te zbirke su nadahnuli vrsna književna i umjetnička djela). Biskup Fronto je za svetu Martu služio svetu misu, a onda je njezine posmrte ostatke položio u grob. Nad grobom je u 12. stoljeću podignuta crkva svete Marte, gdje se i danas pokazuju njezine moći. Marta se često smatra uzorom čestite domaćice. Majstor Eckart (* oko 1260. u Hochheimu kod Erfurt in Türingiji, + 1327. u Kölnu ili 1328. u Avignonu) je smatrao da Marti valja dati prednost u odnosu na njezinu sestru Mariju, pa piše da je Marta već znala djelovati i raditi, dok je Marija još morala učiti.

Marta – zaštitnica

Slikari je prikazuju u jednostavnoj haljini, s kuhačom (varjačom), sa svežnjem ključeva u ruci, s kadionicom, škropilom ili kotlićem za svetu vodu, ili kako zmaja drži vezanog na užetu.

Zaštitnica je kućanstva, kućanica – domaćica, kućnih pomoćnica, sluškinja, kuharica, pralja i radnica, ugostitelja, hotelskih radnika, kipara i slikara; umirućih i protiv krvarenja. Martinu pomoć traže ljudi pogođeni kugom, kao i oni koji pate od krvarenja. Svetoj se Marti moli da nas sačuva od nagle i vječne smrti.