ANTUŠOVA NAGRADA
Ponos i obveza
Katolički institut za kulturu, povijest i duhovnost ”Ivan
Antunović” već sedamnaest godina dodjeljuje ”Antušovu nagradu”,
nazvanu po anonimnu darovatelju koji osigurava novčanu nagradu,
a namijenjenu osobama i institucijama posebno angažiranima na
promicanju kulture te za kulturna postignuća među bačkim
Hrvatima–Bunjevcima. Kako se svake godine dodjeljuju tri
nagrade, od 1999. jedna je namijenjena brojnoj katoličkoj
obitelji.
Uz kraće obrazloženje nagrade, upoznat ćemo dobitnike ovoga,
zasad jedinoga priznanja u hrvatskoj zajednici, uz želju da
potakne i druge institucije na promišljanje godišnjih ili nekih
drugih priznanja. Ovakve nagrade ili priznanja uvijek potiču na
još zauzetiji rad na polju kulture i duhovnosti.
Treća nagrada jea obitelj SEKEREŠ Ivice i Vesne, s njihovih
četvero djece, bila iznenađenje i prva im je pomisao bila da
sigurno ima i brojnijih i zaslužnijih obitelji.
– A mi smo samo jedna obična obitelj koja u svom životu želi
vršiti volju Božju i preneti to na našu dicu. Sve što imamo je
Božji dar a najveći su nam dar Marijana (1996.), Barbara
(1999.), Matija (2001.) i Terezija (2006.). Uz svako je dite
vezano molitveno iskustvo, a u svemu nas prati Milosrdni Isus.
Dicu redovito vodimo u crkvu, skupljamo one lipe sličice na
svim misama zornicama u Adventu, na pobožnosti Križnoga puta,
na Bunariću... U našoj kući je stalno prisutan Radio Marija. A
tu je i naša stara teta kojoj je stalno krunica u ruci. Sritni
smo i zahvalni na ovoj nagradi i drago nam je da nas je neko
primetio – kaže mama Vesna koja je kao djevojka bila u
molitvenoj zajednici ”Betlehem” a vjeru svoju i svoga muža
Ivice zajedno žive sa svoja ”četiri bisera” kako to stoji u
obrazloženju nagrade.
Dao Bog našem narodu puno ovako ”običnih” obitelji!
Druga nagrada pripala je neumornoj voditeljici mladog tamburaškog
orkestra u Hrvatskom kulturnom centru ”Bunjevačko kolo” prof.
Miri Temunović, koja je svojim pedagoškim i stručnim radom
oformila sastav u stalnom glazbenom usponu. Tamburaški orkestar
HKC ”Bunjevačko kolo” formiran je i djeluje od ožujka 2006.
godine ponajprije za potrebe folklornog odjela, te su za kratko
vrijeme pripremili 14 koreografija! Do sada su imali više od 80
nastupa kako u gradu na raznim manifestacijama tako i na
turnejama u Splitu, Ozlju, Makedoniji, Francuskoj, Češkoj,
Mađarskoj... Poznati talijanski tenor Tino Faraza nastupio je
u pratnji mladih tamburaša tijekom prošle i ove godine na
koncertima u Srijemskoj Mitrovici, Subotici i u Beogradskom
Kolarcu. U ovom relativno kratkom razdoblju važno je i osvojeno
prvo mjesto na 6. Međunarodnom festivalu malih sastava
”Bisernica Janike Balaža”. A planovi su veliki, prvi je odlazak
u Kumanovo...
– Jako sam počastvovana, ponosna i uzbuđena zbog ove nagrade jer
sam puno radila, ali nikada nisam razmišljala o nekoj nagradi.
Radujem se da mi nakon 32 godine rada netko javno iskazuje
priznanje, a tomu se raduju i moji sinovi koji također sviraju.
Shvatila sam da, evo, i u našoj zajednici ima netko tko
primjećuje i ovaj tiši, ali dugotrajan i strpljiv rad. Bogu
hvala, naši mladi tamburaši su jako odgovorni i volim raditi s
njima. Nadam se da ćemo se krajem ove godine predstaviti i
svojim koncertom što će biti naš odgovor i zahvala Institutu na
ovom priznanju.
U obrazloženju prve nagrade, predsjedavajući Instituta je rekao:
Uvijek sam volio razlikovati pojmove ostavština i zadužbina. I
jedna i druga imaju veliko značenje. Ostavština može biti i
baština koja je neprocjenjiva vrijednost, ali zadužbina
obvezuje. Iako je naš profesor časne uspomene Bela Gabrić
ostavio svoju kuću župi svetoga Roka, imajući u vidu rad
Katoličkog instituta za kulturu, povijest i duhovnost ”Ivan
Antunović”, ipak smo prepoznali u toj ostavštini zadužbinu.
Kako je pokojni profesor bio cijeloga života ljubitelj pisane
riječi, sakupljač i pisac, a napose kroničar i naša živa
enciklopedija, Institut je prepoznao da je ovu baštinu najbolje
pretvoriti u zadužbinu jedne Hrvatske čitaonice, gdje se i
skuplja i piše i čita i štuje pisana riječ. Konačno,
unapređuje, izdaje, tiska i promiče ono što je radio i volio
Bela Gabrić. Donator je prepoznao spregu misli Instituta i u
dubokoj povezanosti je osnovana posebna institucija tako važna
našoj zajednici: Hrvatska čitaonica. Da nije bilo zalaganja i
entuzijazma, rada i vizije prof. Katarine Čeliković, teško bi
se rodila ova značajna institucija. Sada slavimo petu
obljetnicu postojanja i rada. Od izdavaštva do organizacije, od
okupljanja Lire naive do znanstvenih skupova, ova čitaonica je
opravdala svoje postojanje. U znak podrške i poticaja, prva
nagrada je dodijeljena Hrvatskoj čitaonici i pročelnici ove
institucije Katarini Čeliković.
Zahvaljujući u ime nagrađenih, Katarina Čeliković je rekla kako
je nagrada priznanje za postignuto na čemu dobitnici
zahvaljuju, ali ova nagrada nosi u sebi i obvezu još većeg
zalaganja i rada.
– Za mene osobno ova nagrada znači puno jer iza nje stoji
Institut, a kada je unutar Crkve nešto prepoznato kao vrijedno
to je još veći poticaj za rad na korist najprije naše djece, a
onda i šire – našeg naroda i Crkve. Nemam puno vremena za
radost jer imamo puno planova za jesen, a pred nama je i prvi
povijesno–informatički kamp koji počinje 29. kolovoza i traje
četiri dana. Cilj nam je djecu upoznati s našom poviješću i na
suvremen način, hrvatskim jezikom sve to i zapisati.
/Zv/
|
