MLADI – Uredio: PeTaR

Spremni na svađu i opraštanje

Svađe s prijateljima, roditeljima, poznanicima, ”samima sobom” – sastavni su dio našega života. Sigurno da nema čovjeka na svijetu koji se barem jedanput u životu s nekim nije posvadio. Isto tako, sigurni smo da nema čovjeka koji kasnije nije žalio što je došlo do svađe. Jer, riječi nekad teže ranjavaju nego mač. Dovoljna je mala iskrica, krivi pogled ili krivo namjerno ili nenamjerno izgovorena riječ da zapali vatru što rezultira sukobima, bijesnim ispadima, svađama i neslaganjima. A opraštanje? Jesmo li dovoljno snažni da jedni drugima kažemo oprosti, žao mi je, te dvije male riječi, koje ipak tako puno znače. Zapitamo li se ikada zašto je tako lako nekoga svađom povrijediti, a kasnije je teško reći oprosti. S druge strane, teško je oprostiti. Jer više nam je stalo do našega ponosa, nego do osobe koja se iskreno i od srca kaje. Najčešći uzrok kušnji prijateljstva upravo je svađa. Prijateljstva najčešće pucaju zbog neiskustva i nezrelosti u rješavanju problema. Unatoč tomu, svađa je i pravi povod da se nešto nauči o prijatelju ili prijateljici. Prijatelji se kroz vatru kušaju, rekli su stari Latini. Svađa obično može nastati kada nastanu velike razlike između dugogodišnjih prijatelja, ako se zaljube u istu osobu, ako dođe do nesporazuma, ako se gube zajedničke karakteristike ponašanja i načina življenja, zajednički interesi, ako se ima sve manje i manje vremena... Kako postupati nakon svađe? Prva reakcija je nedostatak želje za pomirenjem, a nakon toga slijede tračevi i biranje ”lijepih” riječi za prijatelja. Pravi se pak prijatelji nakon svađe suoče s iskrenim razgovorom u kojemu su spremni mirno i iskreno iznijeti svoj kut viđenja stvari te saslušati drugu stranu. Pritom nije važno tko je kriv niti čekati da onaj tko je započeo svađu pozove na razgovor. Nakon takva razgovora može se vidjeti koliko je svađa uistinu bila potrebna, a drugi put kad nastanu problemi, velika je vjerojatnost da će svađu zamijeniti iskreni prijateljski razgovor.

Dragi mladi, skoro je prošao ljetni raspust i mnogi su imali priliku ići na raznorazna hodočašća. Sad je vrijeme pokazati što smo na njima naučili. Upravo to se odnosi i na bratsku tj. sestrinsku ljubav odnosno zajedništvo!!!

PeTaR

Završna škola animatora 2006./7.

”Dajemo ti hvalu, čast i slavu” – riječi su pjesme koja je bila himna na završnom susretu Škole animatora (ŠA) održanom od 20. do 22. srpnja 2007. u Bečeju. Tijekom školske godine 2006./7. organizirano je sedam susreta ŠA.

Na spomenutom susretu zahvaljivali smo Bogu za sve darove i milosti koje smo primili tijekom susretanja. Trodnevni susret okupio je mlade koji su željno iščekivali druženje, molitvu i pjesmu. Kao i uvijek, bilo nas je s različitih strana, ponovno različiti, ali jedno u Gospodinu. I ovaj put su nas svojom prisutnošću počastili animatori iz župe sv. Vida, iz Petruševca – Zagreb i Katarina Ralbovsky, djelatnica Centra za duhovnu pomoć iz Zagreba. Centralni i svečani dio susreta bila je zahvalna sv. misa u subotu koju je predvodio dr. Štefan Turansky, SDB, provincijal salezijanaca u Slovačkoj. Na kraju sv. mise uručio je animatorima diplome zahvalnice za sudjelovanje i osobno angažiranje. Na kraju susreta imali smo svojevrsni zaključak iz kojega se vidjela velika želja da se susreti ŠA nastave i iduće godine.

Za ostvarivanje ovih susreta zahvaljujemo organizatorima, vlč. Dominiku Ralbovskom i njegovoj sestri Kristini Ralbovskoj, donatorima United States Conference of Catholic Bishops i svima ostalima koji su nam na bilo koji način pomogli .

Animatori ŠA

HODOČAŠĆE MLADIH U SLOVAČKU ”MURAN–LEVOČA 2007.”

Ovaj mjesec i ova godina će mi sigurno zauvijek ostati u sjećanju. Točnije, ostat će mi u sjećanju hodočašće dvjestotinjak mladih u Slovačku pod nazivom ”Muran–Levoča 2007.” na koje sam se prijavila tražeći neku promjenu u životu počevši od svakodnevice, potrebu za ”pravim odmorom”. Pješačenje od oko 70 km zvučalo je naporno i skoro neizdržljivo, ali ipak primamljivo. Zahvaljujući vlč. Dominiku Ralbovskom i njegovoj sestri katehetici Kristini iz Selenče, toga 1. srpnja krenuli smo u ”život”. U autobusu su bili Slovaci, Mađari, Hrvati, Srbi, Amerikanci, Rusini, Albanci, odnosno katolika, pravoslavaca, grkokatolika, evangelika. U ponedjeljak 2. srpnja imali smo izletni dan kada smo obišli sjemenište Badin, Rajecku lesnu, Cičmany, dok smo sljedećega dana vidjeli ljepotu dvorca Bojnice. U Muran smo stigli u 3. srpnja navečer već pomalo umorni od puta i svatko od nas se u sebi se pitao kako izdržati sljedeći dan, prelazeći pješice 22.5 km. Ipak, nakana koju je svatko od nas na početku hodočašća napisao i za nju molio, bila nam je poticaj i oduševljenje za korak naprijed.

Kilometri su prolazili jako brzo, korak po korak, nekada po kiši, vjetru, hladnoći, nekada po suncu i vrućini, sa žuljevima na nogama, uz pjesmu, gitare, smijeh, druženje, molitve, sv. mise. Veselo smo koračali prema Levoči – svetištu Blažene Djevice Marije, noseći joj svoje molitve, da bismo na odredište stigli 7. srpnja. U večernjem programu predstavljali smo se kao grupe, imali zajedničku krunicu i polnoćnu misu za nas hodočasnike. Sutradan smo još svi skupa svetom misom zahvalili Blaženoj Djevici Mariji što nas je zbližila u jedno, te joj zahvaliti za nova poznanstva i lijepe trenutke provedene na hodočašću. U povratku smo posjetili Nacionalni par Slovački raj.

Hodočašće je inače bilo organizirano u okviru Škole animatora 2006/7. Ovom prilikom zahvaljujemo se organizatorima ZKSM u Slovačkoj, našim voditeljima te svim donatorima na pruženoj mogućnosti tako lijepog i plodonosnog hodočašća.

Marina Bujak–animatorica

Ljetna akademija u Šibeniku

Udruga mladih Hrvata u Vojvodini ”KroV” organizirala je i ove godine ”Ljetnu akademiju” ali u potpuno novom ambijentu, u Brodaricama pokraj Šibenika. Ovaj trening–seminar za mlade održan je od 30. srpnja do 6. kolovoza uz potporu Pučkog otvorenog učilišta u Zagrebu, Gradskog ureda za zdravstvo, rad, socijalnu zaštitu i branitelje te Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija. Na ovogodišnjem je na seminaru sudjelovalo 20 mladih ljudi iz cijele Vojvodine na kojem su mogli naučiti nešto više o hrvatskom jeziku, govorništvu, politici, nevladinom sektoru te o pisanju projekata. Uz ove radionice bilo je dosta vremena i za kupanje i zabavu, tako je veći dio grupe u nedjelju posjetio prelijepe slapove Krke.

Ukoliko ste mladi, ambiciozni i puni ideja posjetite web–site KroV–a (www.krov.org.yu) i javite nam se za suradnju. Očekujemo vas na novim projektima poput ovog.

Igor Čeliković

U organizaciji Zvonika održan tečaj novinarstva za mlade novinare

Novinarstvo kao umješnost i znanost

Upoznavanje mladih s osnovama novinarstva kao umješnosti i sposobnosti prikupljanja i prenošenja informacija, s njegovom ulogom u suvremenom društvu, odnosno kreiranju javnoga mnijenja, bio je cilj trodnevnoga tečaja novinarstva koji je od 23. do 25. srpnja u organizaciji katoličkoga mjesečnika Zvonik održan u subotičkoj župi Sv. Roka.

Osim toga, cilj seminara kojega je vodila diplomirana novinarka Željka Zelić, bio je upoznati mlade i s obvezama i karakteristikama dobroga novinara, te tehnikama nastajanja primarnoga novinarskoga žanra – vijesti, odnosno izvješća, reportaže, intervjua i fotografije, kao novinarskih izričaja koji se najviše koriste u Zvoniku. Mladi su se također upoznali i s tehnologijom nastanka novina (dnevnika, tjednika, mjesečnika i dr.), kako bi što bolje razumjeli važnost obrade novinarova teksta kao tvorca određenoga priloga, prije nego tekst bude proslijeđen na daljnju obradu, a potom i na tiskanje. U teorijskom dijelu tečaja bilo je riječi o samom pojmu novinarstva, obvezama novinara i novinarskih načela kad su spomenuti novinarski žanrovi u pitanju. Najveći dio vremena bio je posvećen pravilima pisanja vijesti (koje obuhvaćaju pravilo 5W novinarskih pitanja i pravilo obrnute piramide) s njenim osnovnim dijelom ”glavom vijesti” odnosno ”leadom” i razradom. Upravo vijestima bio je posvećen i najveći dio praktičnih vježbi kroz koje su sudionici tečaja imali prigodu primijeniti pravila naučena u teorijskom dijelu. U praktičnom dijelu obrade intervjua, mladi su u razgovoru jednih s drugima imali zadaću prirediti intervju s odgovorima i pitanjima za zamišljeno tiskano izdanje, zajedno s popratnim sadržajima – izvacima iz intervjua, nadnaslovom, naslovom i podnaslovima, uz iscrtavanje ”špigla” kao priprave teksta za prijelom .

Po riječima glavnoga i odgovornoga urednika Zvonika mr. Mirka Štefkovića, tečaj je dobar uvod u aktivnije uključivanje mladih u radu ovoga mjesečnika, te njegovu razvoju općenito u budućnosti. Voditeljica tečaja Željka izrazila je nadu da će neki od sljedećih seminara biti organiziran za još veći broj sudionika, jer se novinarska praksa nakon teorijskih osnova najbolje stječe ”na terenu”. Svim sudionicima seminara podijeljena je prigodna skripta kao podsjetnik na najvažnija pravila kad je pisanje određenih tekstova u pitanju, te kao svojevrsni podsjetnik na osnovne novinarske pojmove. /Zv/

MLADI – NAŠA TEMA

Predstavljamo bandaša i bandašicu ”Dužijance 2007.”

Nevena Mlinko i Mario Tikvicki

Nevena Mlinko je ove godine završila prirodno–matematički smjer u gimnaziji ”Svetozar Marković” u Subotici i upisala studij književnosti u Novom Sadu. Često je sudjelovala na raznim natjecanjima kao recitatorica, te je zavoljela kako poeziju, tako i prozu. Kao recitatorica je nastupala i na otvorenjima mnogih kulturnih manifestacija kao što su promocije knjiga, raznih izložaba rukotvorina od slame, likovne kolonije i dr. Članica je Hrvatske Čitaonice u okviru koje je među ostalim nastupala i na Republičkom natjecanju kao predstavnica hrvatske nacionalne manjine. Pjesme su joj objavljivane u Zvoniku i Liri Naivi, a tekstovi u Subotičkoj Danici. Amaterski se bavi i glumom, pa je nastupala tj. glumila u nekoliko predstava u gimnaziji, MZ ”Ker” i Crvenom križu.

Nevena pripada župi Marija Majka Crkve iz Aleksandrova gdje aktivno sudjeluje u životu župne zajednice. Kada ju je katedralni župnik mons. Stjepan Beretić upitao želi li biti gradska bandašica, oduševljeno je pristala, jer kako sama kaže jako voli i podržava održanje tradicije Bunjevaca, a Dužijanca je najvažnija manifestacija za očuvanje kulturne baštine Bunjevaca u Bačkoj, te nadodaje kako joj je velika čast biti dijelom takve svečanosti.

Mario Tikvicki je nakon završene gimnazije ”Svetozar Marković” u Subotici upisao studij veterine u Novom Sadu gdje je završio četvrtu godinu, te na jesen planira upisati petu godinu studija. Od malih nogu se bavi glazbom. S pet godina je počeo svirati klavir, a sa sedam se učlanio u Subotički Tamburaški orkestar. Bio je aktivni član ovoga orkestra sve do početka studija, kada zbog previše obveza više nije mogao biti toliko aktivan, pa sa njima sada svira samo povremeno. Punih šest godina aktivno pak svira u ansamblu ”Ravnica”. S tamburašima je išao na mnoga putovanja i natjecanja kako kod nas, tako i u Hrvatskoj, Mađarskoj, Izraelu, Njemačkoj i Belgiji gdje su u travnju ove godine u svojoj kategoriji osvojili prvo mjesto.

Mario je iz župe Sv. Jurja i također aktivno sudjeluje u životu župne zajednice. Dugogodišnji je član ”čuvara Božjeg groba” koje, kako objašnjava sačinjavaju mladići iz Subotičke biskupije koji su posebno aktivni za vrijeme Uskrsa i iz čijih se redova bira bandaš tajnim glasovanjem. S obzirom na to da je Mario prikupio najviše glasova, prijedlog je odnesen mons. Beretiću i nakon što se složio sa prijedlogom, priopćio je to Mariu i njegovoj obitelji, koji su bili presretni što im je ukazana ova čast.

Nevena i Mario su tijekom svojega ”mandata” sudjelovali na svim okolnim Dužijancama koje su se održale u Starom Žedniku, Bajmoku, Tavankutu, Maloj Bosni, Đurđinu i Ljutovu, gdje su kako ističe bandašica Nevena bili lijepo i srdačno primljeni i ugošćen. Uživali smo kako u euharistijskim slavljima, tako i na igrankama koje su organizirane u sklopu svake okolne Dužijance, slažu se Nevena i Mario. U sklopu svojih obveza okupili su mlade u župi Sv. Roka radi čišćenja žita i pletenja vijenca. Taj je posao trajao oko tjedan dana i svaki dan je sudjelovalo je od 20 do 30 mladih koji su uz glazbu i šalu s lakoćom posao proveli kraju. U petak, 10. kolovoza je održano natjecanje za pratioce bandaša i bandašice, a u subotu 11. kolovoza je održana folklorna večer gdje su Nevena i Mario također bili nazočni.

U nedjelju, 12. kolovoza u 8.45 sati je bio svečani blagoslov bandaša i bandašice u župi Sv. Roka, nakon čega je procesija krenula do katedrale. Tamo je održana svečana misa, nakon koje su zbog kiše, umjesto na trgu, bandaš i bandašica u Gradskoj kući gradonačelniku predali kruh od novog brašna. U poslijepodnevnim satima nazočili su postavljanju kamena temeljca u subotičku bogosloviji ”Augustinianim”, nakon čega su posjetili i grob pokojnog mons. Blaška Rajića te položili vijenac od žita i buket cvijeća. U 20 sati započelo je tradicionalno bandašicino kolo koje je trajalo do kasnih večernjih sati.

Nakon završenog središnjeg slavlja ”Dužijance 2007.” upitali smo bandaša i bandašicu za dojmove, koji su, po njihovim riječima samo pozitivni. Doista nam je bila velika čast i radost sudjelovati i biti nositeljima ovogodišnje gradske Dužijance. Čak nam ni kiša nije mogla pokvariti raspoloženje. Svaki dio je bio poseban, i zbilja ne bismo mogli izdvojiti jedan kao najupečatljiviji, jer će nam cijelo ovo iskustvo ostati u divnom sjećanju i bit će jedna prelijepa uspomena, kažu ovogodišnja gradska bandašica i bandaš, Nevena Mlinko Mario Tikvick.

/Vladimir Lišić/