MORALNI KUTAK – Piše: Andrija Anišić

PORNOGRAFIJA I MOBITEL

Naslov u ”Blicu” od 9. kolovoza 2007. godine na str. 9: ”PORNO SADRŽAJI PREKO MOBILNOG” bio mi je poticaj za temu moralnog kutka ovoga mjeseca. Kratki sadržaj toga dobrog i upozoravajućeg članka sažet je u riječima: ”Pornografski i erotski sadržaji su svuda oko nas, na trafikama, internetu, televiziji... Međutim, s pojavom mobitela danas se čini da takav sadržaj nikad nije bio dostupniji i djeci bez ograničenja...”.

Što je to pornografija? Opći religijski leksikon ovako je definira: ”Prikazivanje opscenih sadržaja u književnosti, umjetnosti i na filmu. Budući da narušava integritet čovjekove spolnosti i javni moral, pornografija se osuđuje u svim velikim religijama, a pravno je sankcionira većina suvremenih zakonodavstava.”

Katekizam Katoličke Crkve pak piše: ”Pornografija se sastoji u izvlačenju spolnih čina, stvarnih ili glumljenih, iz intimnosti partnera da se naumice pokažu trećim osobama. Ona vrijeđa čistoću jer izopačuje bračni čin, intimni dar supružnika jednog drugome. Ona teško povređuje dostojanstvo onih koji joj se predaju (sudionike, prodavače, gledateljstvo), jer svatko postaje za drugoga objekt rudimentarne naslade i nedopuštenog probitka. Ona gura jedne i druge u iluziju jednog nestvarnog svijeta. Ona je teški prijestup. Građanske vlasti moraju spriječiti proizvodnju i širenje pornografskih proizvoda” (KKC, 2523).

Sve je to jasno i lijepo zvuči. Ali kako objasniti djeci, mladima pa i odraslima da je pornografija doista štetna za njih?! Nije potrebno od spolnosti stvarati tabu teme. Treba o spolnosti znati lijepo razmišljati i lijepo govoriti. No, očito je to u okruženju u kojem više nema stida doista teško objasniti. Bludnost se čak i u svijesti vjernika sve manje smatra grijehom te se taj grijeh gotovo i ne ispovijeda. Tu pojavu nastoji se opravdati dječjom i mladenačkom radoznalošću, potrebnom ”upoznavanja” tijela ili stjecanja potrebnih pozitivnih iskustava glede spolnosti za budući bračni život. A napad na proizvođače pornografije karakterizira se kao zadiranje u njihove poslove i izvore prihoda i zarade za mnoge.

No, usprkos takvog ”pozitivnog” vrednovanja pornografije, mora se priznati da su ”rezultati” takvog pogleda i takvog ”odgoja” vrlo negativni. Nago ljudsko tijelo nije objekt veličanja ljepote tijela i divljenja Stvoritelju koji ga je stvorio ”tako čudesno”. Pornografija nije smanjila broj silovanja ili nasilja u spolnosti. Nije niti umnožila broj skladnih brakova. Dapače, sve je manje onih koji stupaju u brak a sve je više rastavljenih. Spolni odnos ili, ispravno rečeno, bračni čin sveden je u takvim stavovima na obično ”parenje” bez osjećaja i nježnosti. Povećan je broj pobačaja, pa i među maloljetnicama. To su samo neke od kobnih posljedica pornografskog mentaliteta suvremenog čovječanstva.

Ovaj problem je nemoguće riješiti bez prihvaćanja Božjega nauma o spolnosti. Spolnost je Božji dar čovjeku s određenom svrhom. Spolni užitak je nagrada onima koji prihvaćaju Božji naum o braku i obitelji te se spolnošću služe da bi usavršili svoju ljubav i bračno jedinstvo te služeći se tim darom nastavili Božje stvarateljsko djelo u svijetu rađanjem djece. Bez prihvaćanja ovakvog stava neće biti moguće zaustaviti širenje pornografije jer je ona postala i previše snažna industrijska grana a spolni nagon ranjen grijehom i suviše sklon njezinim sadržajima.

Roditelji koji prihvaćaju kršćanski pogled na spolnost trebaju svoju djecu od malih nogu učiti tom stavu da bi ona stekla ispravnu sliku i pravo vrednovanje spolnosti. Roditelji moraju kontrolirati što im djeca gledaju i čitaju. Trebaju kontrolirati i njihove mobitele pa i telefonske pozive da se ne bi iznenadili velikom računu, ali još više da im djeca ne bi završila u brojnim spolnim nastranostima i grješnim navikama koje su daleko od pozitivnog i dobrog vrednovanja koje nudi Božji naum i kršćanski pogled na spolnost.

A o ulozi građanski vlasti glede svega ovoga stav Crkve je jasan: ”one moraju spriječiti proizvodnju i širenje pornografskih proizvoda”. Kako i koliko to čine, očito je.

Hrvatske katoličke internetske stranice (65)

Svetište Gospe Sinjske

Jedno od najpoznatijih hrvatskih marijanskih svetišta, napose u Dalmaciji, jest svetište Gospe Sinjske. Sinjani štuju Gospu koja ih je svojim zagovorom kolovoza 1715. spasila od pokušaja Turaka da ponovno osvoje sinjsku tvrđavu, u koju su se nakon oslobođenja od turske vlasti 1686. naselili Hrvati iz Bosne pod vodstvom franjevaca, koji su iz Rame donijeli Gospinu sliku. Internetska adresa ovog hrvatskog svetišta jest

http://www.gospa–sinjska.htnet.hr/

Stranica bogata s više linkova i daljnjih podlinkova na druge sadržaje. Pored najvažnijih aktualnih podataka o franjevačkom samostanu i svetištu Gospe sinjske te župi (osoblje, raspored sv. misa, pobožnosti Gospi Sinjskoj itd.), kao i njihovoj povijesti, stranica je u prvome redu usmjerena na obavijesti o aktualnostima koje se odnose na svetište i župu Gospe Sinjske, a osobito sada u kolovozu devetnica Gospi Sinjskoj, raspored hodočašća kroz devetnicu te sama proslava svetkovine Velike Gospe. Tu su i podaci o franjevačkome sjemeništu u Sinju, samoj čudotvornoj slici Gospe sinjske, galerija slika itd.

Poznato je da su franjevci postojana čvrsta poveznica bačkih Hrvata s Hrvatima u Dalmaciji. No, ove godine veliki broj bačkih Hrvata organizirano hodočasti u Sinj, što je novi prinos čvršćem povezivanju bačkih bunjevačkih Hrvata sa svojim davnim dalmatinskim suzavičajnicima.

s.b.