NAŠ KANDIDAT ZA SVECA – Uređuje i piše: o. Ante Stantić, OCD

GOVORI VAM SLUGA BOŽJI O. GERARD TOMO STANTIĆ

Savršenost – prilagoditi se Božjoj volji

Među mnogim definicijama duhovnog života oca Gerarda susrećemo ovu koja se nadahnjuje na sv. Ivanu od Križa: ”Savršenost: prilagoditi se Božjoj volji”1. ”Mistika slabog kršćanina: Isuse, Tvoja volja moja želja”2. Kad ovim zapisima približimo odluku sluge Božjega po kojoj želi biti ”mekani vosak”, o čemu smo već pisali u prethodnim prikazima, znači da naš sluga Božji slijedi mišljenje sv. Terezije od Isusa – tko se priprema za kontemplaciju kao ”mekani vosak” dobit će ju, ako se prilagodi Božjoj volji!

U konkretnosti, za Gerarda ”prilagoditi se volji Božjoj” znači prije svega biti vjeran pravilu svoga reda. Potvrdu ovomu nalazimo u njegovu zapisu: ”Pravilo je zlatno jer zna što je volja Božja.” U dosljednosti s tim načelom nastavlja: ”Našega pravila tumačenje knjiga sv. Ivana od Križa i sv. Terezije čitanje. Tu je duh pustinjački i karmelski. Isusovog kraljevstva. Sv. Ilija je Bogu revno služio. Bog ga je branio i hranio. Sv. Terezija je Isusu revno služila i sv. Ivan od Križa. Pa ih je Isus čudesno hranio, u Reformi reda pomogao. Što su radili, što su pisali, slijedimo i držimo pa će Bog i nas pomoći.” U konkretnosti to je za njega značilo: ”Prvi su karmelićani vremenita imanja jedan drugome dijelili. Mi dijelimo duhovna djela, lijepe primjere i svoje snage jedan drugome: lijek protiv sebičnosti. To su karmelske književnosti, (karmelska duhovnost). U ponašanju prema drugome važno je pitanje: da li je slobodno? (Dakle poštovanje slobode drugih.) A u odnosu na sebe: Da li Vam je milo, Isuse i Marijo?”3. U logici ovog zapisa dosljedan je Gerardov zaključak: ”Moj Mali (Isuse)”, a to je Utjelovljeni Sin Božji koji je za Gerarda ”uvijek Mali”, kako nam je već poznato iz prethodnih prikaza, jer se, po Utjelovljenu, ponizio, slijedi dosljedan Gerardov odgovor: ”Karmelićanin je sretan ako je ponizan, ako živi po pravilu, to jest ako gaji međusobnu ljubav, ako se otkine (odcijepi) od sviju stvari i ako je ponizan – uči sv. Terezija”4. Sv. Terezija uči, (dodaje): ”međusobna ljubav, odcjepljenje od stvorova, je poniznost”5. Jer: ”tko sve žrtvuje u nebo putuje”. To je, u konačnici, u svemu se prilagoditi Božjoj volji: ”Moj Mali (Isuse), čini sve mjesto mene, neka nemam svoje volje”6.

U ovoj koncepciji duhovnog života ima mjesta i apostolska djelatnost koju Gerard definira: ”Bogu je milo, ako ga ostavimo da bližnjemu služimo”7. To je mišljenje jamačno utemeljeno na riječima sv. Terezije od Isusa koja je zapisala da je ”Bog i među loncima”. Gerard u dijalogu ”s Isusom i Majkom” objašnjava prethodni navod: ”Kad kažete moli, neka molim, kad kažete radi, neka radim. (Ali problem je u tome, dodaje, što) ”To moramo pogoditi (jer) sto putova vidimo pred sobom.”8

Što izabrati između ”sto putova”, kako bismo otkrili volju Božju? To je za Gerarda, po svemu sudeći, bilo ”prolaženje kroz tamne noći duha”, put do ”mekanog voska”. Kao jedini karmelićanin Hrvat u somborskom samostanu, kroz 16 godina, od 1904. do 1920., on nema vremena obaviti u miru ni svoje godišnje duhovne vježbe koje traju punih deset dana i potpunoj šutnji i povučenosti. Zapisuje u samostanskoj kronici: ”Gerard bi htio obaviti svoje duhovne vježbe koje traju 10 dana ali mora u to vrijeme ispovijedati, ići bolesnicima. Jednom je posebno osjetio taj problem, kada je već bio u duhovnim vježbama kroz šest dana, kada mu je poglavar naredio poći bolesniku, u zaprežnim kolima, u zimsko doba i to podaleko, a trebao je stići kući do 11 sati jer je u taj sat trebao imati sv. misu. Ipak, pored tjeskobe, pokrio se bundom, kako zapisuje, tako da ništa nije ”vidio ni čuo”. Tražio je odgovore i u duhovnim piscima. Boluje godinama od astme, u trenutku kada novi poglavar želi još proširiti djelatnost, muči ga glavobolja, ”upala malog mozga” – kako piše br. Pavao Horvat. Predlaže razumna rješenja ocu generalu koji je tada i provincijal za Karmel u Somboru. Drži da je došlo vrijeme da pođe u drugi samostan ”služiti samo Isusu i Mariji”. Njegov kućni poglavar protivi se svemu što Gerard predlaže i, pomalo kontradiktorno, piše: ”Otac Gerard mnogo moli i mnogo djeluje...” U jednom pak drugom pismu: ”Nismo pustinjaci nego karmelićani... Nismo položili zavjete prema ocu Gerardu nego prema pravilu.” Gerard ipak ne zamjera poglavaru nego ga opravdava i piše u čemu je nerazumijevanje: ”što je mistično nije razgovitno”! ”Neka se karmelićanin ne boji pastoralne djelatnosti koju hoće Crkva i poglavari.” Očito: Gerardov problem nije bilo ”pustinjaštvo”, kako misli njegov poglavar, nego kontemplacija!: ”Prilagoditi se volji Božjoj”. ”Biti mekani vosak!” Zato, unatoč boležljivosti, podlaže se, ostaje u Somboru, i nastavlja djelovati kako poslušnost određuje!

1 Biser miŠljenja, 004501.

2 Th. pastoralis, 002667.

3 BiljeŠke hrvatski, 006890.

4 Biser miŠljenja, 004444.

5 Ondje, 004452.

6 Ondje, 004458.

7 Ondje, 004452.

8 Biser miŠljenja, 004462.

POETSKI KUTAK

KATA IVANKOVIĆ

KATA IVANKOVIĆ rođena je 1925. godine u Tavankutu. Jedna je od najstarijih pjesnikinja i njeguje pisanje ”kraljičkih pisama”. Pjesme su joj objavljivane u kalendaru Subotička Danica, Bačkom klasju i katoličkom mjesečniku Zvonik. Za sedamdeseti rođendan njena djeca tiskaju prvu zbirku pjesama Ruku mira pružam svima (Subotica, 1995). Pjesme su joj čitane u marijanskom svetištu ”Bunarić” i na mnogim prigodnim svečanostima u subotičkim crkvama. Sudjelovala je na svim susretima ”Lira naiva” a u istoimenim zbirkama nalaze se i njene pjesme.

BAČKOJ ZEMLJI


      Bačka, naša zemljo mila,
      Kako bih te proslavila?
      Koju bih Ti cijenu dala
      Kojom pjesmom opjevala?

      Ti nas hraniš kruhom bijelim
      Al i pržiš ljetom uvelim.
      Tvoje zelene ravnice
      Mog su srca miljenice.

      Kada žito zeleno je
      Ko zelen tepih onda to je
      A kad zrije zlatno vlaće
      Onda jedno drugom šapće:

      O, voljena zemljo moja.
      Ti ćeš tijelu dat pokoja
      Kad sam na tebi rođena
      Nek sam u te sahranjena.

KATA IVANKOVIĆ