NAŠ KANDIDAT ZA SVECA – Uređuje i piše: o. Ante Stantić, OCD
GOVORI VAM SLUGA BOŽJI O. GERARD TOMO STANTIĆ
Savršenost – prilagoditi se Božjoj volji
Među mnogim definicijama duhovnog života oca Gerarda susrećemo
ovu koja se nadahnjuje na sv. Ivanu od Križa: ”Savršenost:
prilagoditi se Božjoj volji”1. ”Mistika slabog kršćanina:
Isuse, Tvoja volja moja želja”2. Kad ovim zapisima približimo
odluku sluge Božjega po kojoj želi biti ”mekani vosak”, o čemu
smo već pisali u prethodnim prikazima, znači da naš sluga Božji
slijedi mišljenje sv. Terezije od Isusa – tko se priprema za
kontemplaciju kao ”mekani vosak” dobit će ju, ako se prilagodi
Božjoj volji!
U konkretnosti, za Gerarda ”prilagoditi se volji Božjoj” znači
prije svega biti vjeran pravilu svoga reda. Potvrdu ovomu
nalazimo u njegovu zapisu: ”Pravilo je zlatno jer zna što je
volja Božja.” U dosljednosti s tim načelom nastavlja: ”Našega
pravila tumačenje knjiga sv. Ivana od Križa i sv. Terezije
čitanje. Tu je duh pustinjački i karmelski. Isusovog
kraljevstva. Sv. Ilija je Bogu revno služio. Bog ga je branio i
hranio. Sv. Terezija je Isusu revno služila i sv. Ivan od
Križa. Pa ih je Isus čudesno hranio, u Reformi reda pomogao.
Što su radili, što su pisali, slijedimo i držimo pa će Bog i
nas pomoći.” U konkretnosti to je za njega značilo: ”Prvi su
karmelićani vremenita imanja jedan drugome dijelili. Mi
dijelimo duhovna djela, lijepe primjere i svoje snage jedan
drugome: lijek protiv sebičnosti. To su karmelske književnosti,
(karmelska duhovnost). U ponašanju prema drugome važno je
pitanje: da li je slobodno? (Dakle poštovanje slobode drugih.)
A u odnosu na sebe: Da li Vam je milo, Isuse i Marijo?”3. U
logici ovog zapisa dosljedan je Gerardov zaključak: ”Moj Mali
(Isuse)”, a to je Utjelovljeni Sin Božji koji je za Gerarda
”uvijek Mali”, kako nam je već poznato iz prethodnih prikaza,
jer se, po Utjelovljenu, ponizio, slijedi dosljedan Gerardov
odgovor: ”Karmelićanin je sretan ako je ponizan, ako živi po
pravilu, to jest ako gaji međusobnu ljubav, ako se otkine
(odcijepi) od sviju stvari i ako je ponizan – uči sv.
Terezija”4. Sv. Terezija uči, (dodaje): ”međusobna ljubav,
odcjepljenje od stvorova, je poniznost”5. Jer: ”tko sve žrtvuje
u nebo putuje”. To je, u konačnici, u svemu se prilagoditi
Božjoj volji: ”Moj Mali (Isuse), čini sve mjesto mene, neka
nemam svoje volje”6.
U ovoj koncepciji duhovnog života ima mjesta i apostolska
djelatnost koju Gerard definira: ”Bogu je milo, ako ga ostavimo
da bližnjemu služimo”7. To je mišljenje jamačno utemeljeno na
riječima sv. Terezije od Isusa koja je zapisala da je ”Bog i
među loncima”. Gerard u dijalogu ”s Isusom i Majkom” objašnjava
prethodni navod: ”Kad kažete moli, neka molim, kad kažete radi,
neka radim. (Ali problem je u tome, dodaje, što) ”To moramo
pogoditi (jer) sto putova vidimo pred sobom.”8
Što izabrati između ”sto putova”, kako bismo otkrili volju Božju?
To je za Gerarda, po svemu sudeći, bilo ”prolaženje kroz tamne
noći duha”, put do ”mekanog voska”. Kao jedini karmelićanin
Hrvat u somborskom samostanu, kroz 16 godina, od 1904. do
1920., on nema vremena obaviti u miru ni svoje godišnje duhovne
vježbe koje traju punih deset dana i potpunoj šutnji i
povučenosti. Zapisuje u samostanskoj kronici: ”Gerard bi htio
obaviti svoje duhovne vježbe koje traju 10 dana ali mora u to
vrijeme ispovijedati, ići bolesnicima. Jednom je posebno
osjetio taj problem, kada je već bio u duhovnim vježbama kroz
šest dana, kada mu je poglavar naredio poći bolesniku, u
zaprežnim kolima, u zimsko doba i to podaleko, a trebao je
stići kući do 11 sati jer je u taj sat trebao imati sv. misu.
Ipak, pored tjeskobe, pokrio se bundom, kako zapisuje, tako da
ništa nije ”vidio ni čuo”. Tražio je odgovore i u duhovnim
piscima. Boluje godinama od astme, u trenutku kada novi
poglavar želi još proširiti djelatnost, muči ga glavobolja,
”upala malog mozga” – kako piše br. Pavao Horvat. Predlaže
razumna rješenja ocu generalu koji je tada i provincijal za
Karmel u Somboru. Drži da je došlo vrijeme da pođe u drugi
samostan ”služiti samo Isusu i Mariji”. Njegov kućni poglavar
protivi se svemu što Gerard predlaže i, pomalo kontradiktorno,
piše: ”Otac Gerard mnogo moli i mnogo djeluje...” U jednom pak
drugom pismu: ”Nismo pustinjaci nego karmelićani... Nismo
položili zavjete prema ocu Gerardu nego prema pravilu.” Gerard
ipak ne zamjera poglavaru nego ga opravdava i piše u čemu je
nerazumijevanje: ”što je mistično nije razgovitno”! ”Neka se
karmelićanin ne boji pastoralne djelatnosti koju hoće Crkva i
poglavari.” Očito: Gerardov problem nije bilo ”pustinjaštvo”,
kako misli njegov poglavar, nego kontemplacija!: ”Prilagoditi
se volji Božjoj”. ”Biti mekani vosak!” Zato, unatoč
boležljivosti, podlaže se, ostaje u Somboru, i nastavlja
djelovati kako poslušnost određuje!
1 Biser miŠljenja, 004501.
2 Th. pastoralis, 002667.
3 BiljeŠke hrvatski, 006890.
4 Biser miŠljenja, 004444.
5 Ondje, 004452.
6 Ondje, 004458.
7 Ondje, 004452.
8 Biser miŠljenja, 004462.
POETSKI KUTAK
KATA IVANKOVIĆ
KATA IVANKOVIĆ rođena je 1925. godine u Tavankutu. Jedna je od
najstarijih pjesnikinja i njeguje pisanje ”kraljičkih pisama”.
Pjesme su joj objavljivane u kalendaru Subotička Danica, Bačkom
klasju i katoličkom mjesečniku Zvonik. Za sedamdeseti rođendan
njena djeca tiskaju prvu zbirku pjesama Ruku mira pružam svima
(Subotica, 1995). Pjesme su joj čitane u marijanskom svetištu
”Bunarić” i na mnogim prigodnim svečanostima u subotičkim
crkvama. Sudjelovala je na svim susretima ”Lira naiva” a u
istoimenim zbirkama nalaze se i njene pjesme.
BAČKOJ ZEMLJI
Bačka, naša zemljo mila,
Kako bih te proslavila?
Koju bih Ti cijenu dala
Kojom pjesmom opjevala?
Ti nas hraniš kruhom bijelim
Al i pržiš ljetom uvelim.
Tvoje zelene ravnice
Mog su srca miljenice.
Kada žito zeleno je
Ko zelen tepih onda to je
A kad zrije zlatno vlaće
Onda jedno drugom šapće:
O, voljena zemljo moja.
Ti ćeš tijelu dat pokoja
Kad sam na tebi rođena
Nek sam u te sahranjena.
KATA IVANKOVIĆ
|
