DUŽIJANCA 2007.

Iz propovijedi mons. Stjepana Beretića na Večernjoj molitvi u katedrali–bazilici, 11. 08. 2007.

Čovjeku ravnice njiva miriše

Večeras smo zazvali Boga riječima Bože, u pomoć mi priteci! Gospodine, pohiti da mi pomogneš! Bože, oslonče naš i radosti naša, molimo te, da nam i večeras potrčiš – potečeš u pomoć! Žurno nam pomozi, jer, što bi naši risari učinit mogli, da nisi njivama plodnim zasijanim plodonosim zrnjem obilne kiše i sunca dao (A. Kokić). Pohiti, Gospodine, među nas, da čuješ našu zahvalu. Nema riječi, ni napjeva, nema srca u koje bi stala radost i zahvala veselih žetelaca. Ta mi osjetimo milinu mirisa njive zreloga žita. Njiva mu drukčije miriše u zoru, drukčije na jarkome suncu, drukčije na kiši. Pšenica koja zori pucketa – čuje se, da nam se i uzraduje. To je milje Bogom darovano. Uživali smo u onom mirisu, kad ravnica miriše blagim jesenskim vjetrom... i kad sjeme zlatnog žita pada ko tiha proljetna kiša u brazde mekane i crne, u brazde obasjane (A. Kokić). Čujte! Zrnje poput tihe proljetne kiše!

Zlatom slamenim se diči bandašica, zlatom od slame bandaš. To je radost i zahvala naša.

To je čovjek ravnice! Njemu njiva njegova miriše. Zemlja mu je crna, ali suncem obasjana, i mirisna. I kruh mu svagdanji miriše. Njega je naš Kokić vidio: Gledam razdraganog seljaka kako zrnje baca. Pritom nešto šapće tiho i nježno... U njegovim očima čita se radost. On u duhu vidi: obasjanim brazdama zori žito. Spuštenih glava pjevaju jedri klasovi (A. Kokić, nav. mj.). Čujte! I klasovi nam pjevaju! I vjetar nam jesenski miriše. I zrno nam je zlatno. I brazde obasjane! I njiva nam je zlatna, a klas – od zlata dragocjeniji! Veličina Božjeg dara nam je u oku, u uhu, u nosnicama našim, u srcu. To je Dužijanca. Ne treba nam večeras ni dukat ni zlato. Zlatom slamenim se diči bandašica, zlatom od slame bandaš. To je radost i zahvala naša.

Slavi duša moja Gospodina za zrno, za klas, za kruh, za Euharistiju.

Večeras i sutra će naša Bačka od Sombora do Subotice zvoniti radošću Davidovom: Obradovah se kad mi rekoše: Hajdemo u dom Jahvin (Ps 122, 1)! Svi će pohrliti u ovu našu stolnu baziliku i pjevat će svom dušom: Eto noge nam već stoje na vratima tvojim (Ps 122, 2). Sutra će se uvjerljivo ostvariti riječ sa svečanog luka ove bazilike: Ecce tabernaculum Dei cum hominibus! (Otk 21, 3). Sutra će ovdje zajedno biti i ratar i profesor, i liječnik i majstor. Zajedno svećenik i redovnica, zajedno i Žednik i Tavankut, zajedno Lemeš i Mala Bosna, zajedno Bajmok i Sombor. Sutra će ovdje Crkva Isusova od Washingotna do Palića pjevati Tebe Boga hvalimo. Bit ćemo oko jednog stola, oko jednog Kruha. Obistinit će se riječ sa svoda u našoj bazilici: Evo stana Božjeg među ljudima (Otk 21, 3)! Za to zajedništvo, i za tu novu pšenicu, zajedno s Marijom veliča duša moja Gospodina (Lk 1, 46). I za tu našu Crkvu Subotičku slavi duša moja Gospodina (Lk 1, 46)! Slavi duša moja Gospodina za zrno, za klas, za kruh, za Euharistiju. Radi braće i prijatelja svojih klicat ću: Mir tebi, (Ps 122, 8) Crkvo Subotička! Zahvalan za žetvu, čovječe ravnice, a sreću tvoju ja ću moliti (Ps 122, 9). Gospodine, neka pazi uho tvoje na glas moga vapaja (Ps 130, 3). Čekali smo tvoju pomoć i tvoj blagoslov, i čekamo ga za naše njive, za naše šume, čekamo tvoje osvježenje. Čekali smo tvoj blagoslov i tebi vapili kad su nam biskupa Lajču mučili u Somboru. U tebe smo se uzdali, kad su nam djecu zbog Vesele vijesti u školama zlostavljali. U tebi nam bila nada, kad su nam, Tebe radi, ljudi bez posla ostajali. I gledali smo, a vjerovali nismo, da ćemo u takvo vrijeme dobiti malo sjemenište. Kad gledamo svoje njive, i kad gledamo njivu Božju, vidimo svoju nadu. I svaki će jezik priznati: Isus Krist jest Gospodin (Fil 2, 11). Maleno stado Isusovo, naša biskupija, vihorom vitlana (Iz 54, 11) olujama progona drobljena, rodila je karmelićanina Oca Gerarda, i rodila je vrijedne ljude. I rađa bogoslovsko sjemenište. Otvori nam, Gospodine uho, da čujemo tvoju riječ koju večeras govoriš biskupu, svećeniku, čovjeku: Odbaci tjeskobu, nemaš se čega bojati. Odbaci strah, jer neće ti se primaći (Iz 54, 14)! Ne boj se, stado malo (Lk 12, 32). Svjesni smo svojih slabosti. Zato smo molili: Ako se, Gospodine, grijeha budeš spominjao, Gospodine tko će opstati (Ps 130, 3). Iskaži i sada snagu mišice svoje, prihvati našeg čovjeka, našu biskupiju, da ti služi. Blagoslovi našu zemlju i našu biskupiju, da bude rodna i da bude plodna kruhom, obraćenjem i dobrotom, da odzvanja dječjim smijehom.

Naši sjemeništarci i bogoslovi gore ljubavlju prema njivi i čovjeku ravnice. Vole oni našu biskupiju i njezine narode. Takvi su naši ljudi.

Dužijanca je pjesma hvale. Danas se radujemo, oskudnoj doduše žetvi, ali se radujemo i drugim Božjim darovima! Dao nam je radosnog mladomisnika Marijana. Molimo, da Božje ruke nevidljive, svete čuvaju njegovu svu veselu mladost, kao što mati štiti svoje dijete...? (A. Kokić). Neka nam bogoslovi i mladi svećenici budu radosni od prvog trenutka poziva, da svatko od njih uzmogne reći: Od toga sretnog i presretnog časa iz svega srca ja ljubim sve više te ruke blage, koje štite naše rodne, duge njive, ljude i salaše, koje polju daju i sunca i kiše, koje cvijećem sitnim kite ravni gole. O, te ruke blage ja ljubim sve više... (A. Kokić). Naši sjemeništarci i bogoslovi gore ljubavlju prema njivi i čovjeku ravnice. Vole oni našu biskupiju i njezine narode. Takvi su naši ljudi. Kao što radosno promatramo zelenu pšenicu kako niče, raste, zeleni se i zrije dok se u zlato ne odjene, tako s velikim srcem gledamo našu kuću svetog Augustina, koja se sprema, da poput košnice okupiti bogoslove naše! Tako je rodna naša Bačka! U ime Božje naš je čovjek jesenas nježnom ljubavlju i rukom žuljevitom posijao sjeme pšenično. Posijao ga je molitvom, nadom i vjerom. Molio je Boga dovršiti njegovo djelo. Molio je, da zrno pavši u zemlju umre, jer ako pšenično zrno pavši na zemlju ne umre, ostaje samo; ako li umre donosi obilat rod (Iv 12, 24). Molio je Boga, jer niti je što onaj tko sadi ni onaj tko zalijeva, nego Bog koji daje rasti (1. Kor 3, 7). Od istoka Sunčeva do zalaska hvaljeno bilo ime Gospodnje. Gospodine, primi hvalu za kruh svagdašnji! Privuci nas sebi, Kruše života! Amen.