CARITAS
Misa za stare i bolesne na Bunariću
Na dan Bunarićkoga proštenja, u nedjelju 26. kolovoza slavljena
je u ovom Svetištu poslijepodnevna sveta misa za sve stare,
bolesne i nemoćne osobe.
I ove je godine Caritas sa svojim radnicima, volonterima i
podmlatkom dočekivao i pomagao svojim štićenicima prigodom
dolaska na Bunarić. Riječ je o ljudima koji rado dolaze na
hodočašće našoj majci, Gospi od Suza na Bunarić, zahvaliti joj
tom prigodom i izmoliti od nje zagovor kod Isusa, ustrajnom
strpljivošću i izdržljivošću unatoč svih boli i nevolja. Misu i
propovijed održao je palićki župnik vlč. József Leist. Njegova
propovijed bila je puna ljubavi prema svim nazočnim
štovateljima ”Gospe od Suza” (Bunaričke Gospe). Mnogi su tom
prigodom pristupili sakramentu ispovijedi i pričesti.
Proslavljeno priznanje PRO URBE i Biskupska povelja za rad
Radnici, volonteri i vanjski suradnici Caritasa proslavili su 3.
rujna uručenje priznanja Pro Urbe koje je ove godine na Dan
grada dodijeljeno direktoru Caritasa Subotičke biskupije, vlč.
Istvanu Dobaiju, kao i Biskupske povelje za rad koja je
dodijeljena Gizi Skenderović i dr. Tündi Bercsek. Velika smo i
složna obitelj Caritasa okupljeni oko stola, baš kao što je
Isus okupljao apostole oko sebe.
Zahvaljujemo Bogu i našim pretpostavljenima što nam daju potporu,
snagu i ljubav za dalji rad.
Roza Mikulić i volonteri Caritasa
In memoriam
SJEĆANJE NA MAJKU
Davne 1929. rodila se naša majka, u velikoj obitelji Prćić na
Sivačkom putu. Mnoge lijepe uspomene vežu nas uz nju.
Nedjeljom, prije nego što se teško razboljela, vodila na je na
piknike na Palić.
Marinko kaže da je iz korpe, samo za njega, uvijek vadila zrele
banane, jer ih je on takve volio.
Marija se sjeća da ju je svaki put poticala da slaže hranu u
korpicama po čvrstoći, boji i prema svom ukusu.
Josip je i dan danas uvjeren da je sasvim ozbiljno razmotrila
njegov prijedlog da u korpu stavi i kolačiće od blata koje je
on napravio, dok je Antonija mrvila hranu što je više mogla
kako bi joj na kraju obroka dozvolila da ostacima hrani mrave,
ribe i golubove.
Majkin sladoled je bio nadaleko poznat! I dok se jedni sjećaju
njegovog ukusa, drugi opisuju njezin stručno izabrani pribor za
jelo.
Teško je zamisliti da je ona ikad bila išta drugo osim naša
majka, ali pretpostavimo da je morala pozabaviti se i vlastitim
životom prije nego što smo se pojavili MI.
Priča se da je puno putovala: Jeruzalem, Rim, Pariz... Pričala je
nevjerojatne priče o čudesnim ljekovitim izvorima i svecima te
je stalno izvlačila neke slike, kamenčiće a sve je
potkrepljivala svojim živim uspomenama.
Imala je vrt koji je s didom njegovala. Na dan njihove
pedesetogodišnjice braka saznali smo da je didu upoznala na
”igranci”. Toliko od nje!
Nikad nas nije opterećivala svojim mislima ili problemima nego je
na prvo mjesto stavljala naše trbuhe i živote.
Dugo se nije žalila na svoje bolove, već je tražila od Ivana da
ponovno ispriča priču koju je čuo na satu engleskog ili je
jednostavno zadovoljno promatrala svoju obitelj.
Puno će nam nedostajati!
S ljubavlju i zahvalnošću, njeni unuci
ANTONIJA VACI rođ. Prćić (1929.–2007.)
U subotu, 25. kolovoza, uoči početka bdjenja na Bunariću na koji
je redovito hodočastila pa i u bolesti, Gospodin je pozvao k
sebi ovu pobožnu patnicu da je pridruži radosti anđela i svetih
na čelu s Gospom koju je ona toliko štovala i koju je danomice
molila i častila molitvom Krunice.
Pri punoj svijesti, par dana prije svoje smrti, zamolila je da
joj dođe svećenik i podijeli joj svete sakramente.
Pokopana je u obiteljsku grobnicu na ”Kerskom groblju” u
Subotici. Sprovodne obrede predvodio je njezin župnik preč.
István Dobai, koji joj je desetak godina za Prvi petak nosio
svetu pričest koja joj je bila velika duhovna okrepa i utjeha u
teškoj bolesti. Uz župnika u sprovodnim obredima sudjelovali su
i svećenici, prijatelji obitelji, mons. Bela Stantić, mons.
Marko Forgić, dr. Oskar Čizmar i preč. Andrija Anišić koji je
održao prigodnu homiliju. On je istaknuo njezinu vjeru i
pobožnost te strpljivo nošenje teškoga životnoga križa. Također
je spomenuo i velikodušnu ljubav njezinog muža koji ju je
nježno dvorio u njezinoj bolesti a morao ju je i hraniti i
prati. Ta dvorba je doista bila dirljiva, istaknuo je preč.
Anišić, hvaleći ljubav i pažnju i ostalih članova njezine
obitelji.
Obitelj Vaci zamolila je rodbinu i prijatelje da umjesto cvijeća
na mamin grob daju svoj prilog za gradnju bogoslovije
”Augustinianum” u Subotici, a sami su kod majčinog groba svakom
darovali cvijet koji su svi prisutni stavili na njezin grob.
Zahvaljujući im na tom gestu ljubavi preč. Anišić je naglasio
da stavljanje cvijeta na grob označava naš oproštaj od nje i
naš poljubac toj pobožnoj ženi i velikoj patnici. Ujedno je
naglasio kako je ta gesta stavljanja jednoga cvijeta na grob
pokojnika svjedočanstvo da se može vrlo lijepo i dirljivo
oprostiti od pokojnika i ukrasiti grob i na taj način bez
nepotrebnog trošenja novca na skupo cvijeće koje uvene za par
dana. /A. A./
S ljubavlju, molitvom i nadom u vječni život, sjećaju je se
zahvalni za sve što je za njih učinila, njezini najmiliji:
Suprug: Pajo; sinovi Stanko i Branko; snahe: Marica i Nevenka te
unučad: Marinko, Josip, Marija, Antonija i Ivan
| 
