DJECA – Uređuje: Katarina Čeliković

SAMO HRABRO U ŠKOLU

Na Trgu Sv. Petra u Vatikanu papa Benedikt XVI. čestitao je učenicima koji ovih dana počinju školsku godinu i ohrabrio ih da iskoriste svoje snage kako bi postigli što bolje uspjehe.

U povodu početka nove školske godine dubrovački biskup Želimir Puljić obratio se pismom učenicima, roditeljima, profesorima i odgojiteljima u kojem je, među ostalim napisao:

”Škola je u neku ruku 'nova obitelj' koja na osobit način pomaže vama, dragi učenici, rasti u dobroti i plemenitosti. A putem učenja i rada humanizira se vrijeme i prostor u kojem živite i rastete. Škola je potrebna jer vas ona odgojem i obrazovanjem uvodi u nove spoznaje, proučava kulturne i vjerske korijene, pomaže otkrivati zakone upisane u prirodi i u ljudskoj naravi. A u njoj i vi, ne samo stječete nova znanja i vještine, nego upoznajete sebe i druge kako bi sutra bili sposobni graditi bolje društvo”.

Naša djevojčica u školi

Jako smo čekali polazak u školu. Školska torba izgledala nam je jako teška i velika. Naša djevojčica je krhka i nježna i još ne može ostati sama u kući. Bilo je puno strahova.

Prvoga dana PRIREDBA u čast prvašića! Divno. Svi su uzbuđeni, pa i mi roditelji. Naša kćerka je u I. c razredu,učit će na hrvatskom jeziku. Nakon tri dana stigle su prekrasne knjige.

Svakoga dana u školu krećemo s blagoslovom na čelu i poljupcem. Navečer se sjetimo dana i uahavlimo Isusu na svemu i odlučimo se popraviti.

Prošlo je samo pet dana a strahovi polako nestaju jer naša djevojčica jako voli školu u kojoj će učiti i katolički vjeronauk. Sada i u crkvi ima svoje mjesto među učenicima.

Polazak u školu je veliki događaj jer i mi roditelji ponovno krećemo u prvi razred.

Neka je svima s Božjim blagoslovom.

Mama i tata jedne prvoškolke

Novi broj Maloga koncila u novom ruhu

Za novu školsku godinu i Mali koncil je dobio ”novo odijelo”. Stranice ovoga omiljenoga dječjeg lista su se razvedrile i osvježile, ne samo izgledom nego i sadržajem.

Bilo bi lijepo da i do naših vjeroučenika stigne ovo zanimljivo štivo.

SAĐENJE KUPUSA

Ovu dražesnu priču ispričao je Bartolomej iz Pise .

Dođu jednom dva mladića svetom Franji sa željom da budu primljeni u Red, a Svetac, u želji da iskuša njihovu poslušnost i otkrije jesu li zaista spremni odreći se vlastite volje, odvede ih u vrt i reče im: ”Dođite, posadit ćemo malo kupusa. Kada vidite kako ja to činim, i vi morate raditi tako.” I tako je sv. Franjo počeo saditi zelje stavljajući lišće u zemlju, dok je korijen stršio u zrak. Jedan od one dvojice sadio je kao i Franjo, a drugi je kazao: ”Oče, tako se ne sadi zelje. Vi ga sadite naopako.” Na to se Franjo okrenuo i odvratio mu: ”Sine moj, ja želim da ti sadiš onako kako ja sadim.” A kada je mladić, misleći da je sve potpuno pogrešno, opet odbio tako saditi kupus, Franjo mu reče: ”Brate, ja vidim da si ti vrlo učen čovjek, ali idi svojim putom jer ne bi bio dobar u mome Redu.”

I tako je jednog mladića primio, a drugog odbio.

Draga djeco , kad god vam se dogodi da morate poslušati nešto što vam nikako ne ide u vaše”pametne glavice”, te vam se čini i pomalo ludo i suludo ,a da to uradite povjerila vam neka odgovorna osoba, kao recimo vaši roditelji ili učitelj, poslušajte i sjetite se ove poučne priče o sv. Franji.

Pa ako treba saditi kupus naopako, vi ga naopako sadite. Po tom se ogleda franjevačka poslušnost.

Za Vas priredio:

Silvester Bašić

POVIJESNO–INFORMATICKI KAMP NA HRVATSKOM JEZIKU

Učenje kroz zabavu

Po prvi puta organiziran je četvorodnevni Povijesno–informatički kamp na hrvatskom jeziku, od srijede 29. kolovoza do subote 1. rujna u koji se uključilo 24 djece. Kamp je organizirala Hrvatska čitaonica a voditelji su bili Ivan Beneš i Katarina Celiković.

Kamp je počeo izletom za koji je Josip Beneš darovao autobus pa su tako sudionici kampa posjetili Franjevačku crkvu i samostan, đurđinsku crkvu i etno–salaš te ZOO–vrt na Paliću. Narednih dana osim rada na računalima učenici su se okušali u pravljenju čestitki od slame, izradili su maketu ZOO vrta i ploču sa zastavom i grbom hrvatske manjine u Vojvodini te fotografijama koje svjedoče o doživljajima na kampu. Materijalno su kamp pomogli Petar Kuntić, Josip Beneš, tiskara PRINTEX, Jozefa Skenderović i Nedeljka Šarčević te drugi anonimni darovatelji.

Svoje dojmove i saznanja djeca su pokazala koristeći suvremeni medij – RACUNALO a za završni program roditeljima su pripremili izložbu radova i posebno zanimljiv program pokazavši ono što su čuli i vidjeli.

Djeca su radila u skupinama:

povijesna tema dolaska Hrvata Bunjevaca u ove naše krajeve,

posjet đurđinskoj crkvi i salašu,

posjet ZOO–vrtu te

priprema završnog programa.

Kod franjevaca

Sudionici prvoga povijesno informatičkoga kampa posjetili su prvoga dana Franjevačku crkvu i samostan. Ovdje smo saznali nekoliko važnih informacija o dolasku Hrvata Bunjevaca u naše krajeve.

Kroz samostan su nas proveli pater Marijan Kovačević i sjemeništarac Filip Celiković. Samostan ima svoje dvorište s prekrasno uređenim vinogradom i bogatim voćnjakom. A jedno od zanimljivosti su i guske patra Marijana koje se uvijek okupe oko njega i gagačuuuuuuuuuuuuuu.

Ivana i Marijana

Đurđinska crkva i etno–salaš

Autobusom smo nakon franjevačke crkve otputovali u obližnji Đurđin gdje nas je ispred crkve dočekao čika Grgo.On nas je ljubazno proveo kroz crkvu posvećenu sv. Josipu Radniku.

Nakon crkve detaljno smo pogledali salaš, muzej od 2000. godine.

Vidjeli smo i stalnu postavku kruna i slika od slame. Bilo nam je stvarno lijepo.

Martina i Marija

Posjet ZOO–vrtu

Nakon ukusnog ručka posjetili smo Palić i njegov najljepši dio: ZOO–vrt!

Šetajući zoo–vrtom vidjeli smo životinje koje su se zbog velike toplote ulijenile.

Osim već poznatih životinja, najviše nas se dojmilo PRIHVATILIŠTE za bolesne ili povrijeđene životinje.

Počastili smo se sladoledom i zabavljali se na igralištu.

Još smo nešto posebno vidjeli. Zahvaljujući gospodinu Laciki, vidjeli smo guštera, zmiju smuka i velikog udava koje smo i sami mogli dodirnuti što je za nas bilo posebno zanimljivo.

Nakon toga smo uočili tron želja pa smo jedan po jedan sjedali na tron i zamišljali želje.

Na samom kraju, dobili smo na dar jednu biljku po izboru za naše mame.

Ivan K. i Ivan C.