II. VATIKANSKI KONCIL – Piše: mr. o. Mato Miloš, OCD

Blažena Djevica Marija i Crkva (LG VIII)

PASTORALNE NORME MARIJANSKOG ŠTOVANJA (17)

1. Preporučeni oblici štovanja

Tu katoličku nauku Sveti sabor namjerno iznosi i ujedno opominje sve sinove Crkve da velikodušno gaje štovanje prema Blaženoj Djevici, osobito liturgijsko. Neka mnogo drže do praksa i pobožnih vježbi Njoj u čast, što ih je tijekom vjekova preporučilo učiteljstvo. Ono što je u prošlim vremenima bilo odlučeno o štovanju slika Krista, Blažene Djevice i svetaca neka s poštovanjem održavaju (LG 67).

Sveti Sabor potiče sve kršćane na velikodušno gajenje štovanja prema Blaženoj Djevici osobito liturgijski, što će kasnije papa Pavao VI. u svojoj enciklici reći. ”Liturgija posjeduje, osim bogatog doktrinalnog sadržaja, neusporedivu pastoralnu djelotvornost, a ima dobro poznatu vrijednost uzora za druge oblike bogoštovlja” (MC br. 1). Obnovljena postkoncilska rimska liturgija pruža nam bogatstvo liturgijskog štovanja Marije. U vrijeme Došašća liturgija ima pred očima Mariju, gdje je opjevana njezina neizreciva ljubav, kojom je iščekivala Sina. Tu je neodjeljivo marijansko štovanje od njegova nezaobilaznog odnošajnog središta, to jest Krista. Božićno vrijeme je produljeno spominjanje božanskog, djevičanskog, spasotvornog bogomaterinstva. Kroz božićno vrijeme liturgijski se proživljava evanđelje djetinjstva Isusova, u kojem je Marija središnja figura. Odmah na početku liturgijske godine imamo oko 45 dana liturgijskog štovanja Marije. Tomu treba pridodati četiri velika marijanska blagdana kroz godinu: Bezgrešno začeće (8. prosinca), blagdan Bogorodice Marije (1. siječnja), Navještenje Gospodnje, blagdan Djevice, koja postaje Majkom Božjom (25. ožujka), blagdan Uznesenja Marijina na nebo (15. kolovoza). Ovdje ubrojimo i nekoliko manjih blagdana: Mala Gospa (8. rujna), Pohod (31. svibnja), Marija žalosna (15. rujna), Prikazanje Gospodinovo (2. veljače). Spomenimo i ove marijanske spomendane: Naša Gospa Lurdska (11. veljače), Posveta bazilike Svete Marije Velike (5. kolovoza), Gospa Karmelska (16. srpnja), Blažena Djevica Marija od Krunice (7. listopada), Prikazanje Blažene Djevice Marije (21. studenoga), Bezgrešno Srce Marijino (u trećem tjednu po Duhovima).

Bogatstvo misnog lekcionara sadržava značajan broj čitanja iz Starog i Novog zavjeta, koja se tiču Djevice, imaju marijanski značaj prema različitim stupnjevima. Časoslov Božjega naroda u himnima, antifonama, molbenicama, u sastavcima prvih kršćanskih pisaca, iz Srednjeg vijeka i iz modernog vremena, sadržava također izvrsna svjedočanstva pobožnosti prema Majci Gospodinovoj. Izraz ljubavi i molitvenog čašćenja Marije nisu nikakva rijetkost ni u obnovljenim liturgijskim knjigama. U liturgiji ima o Mariji toliko čitanja koji uz molitvu ”Anđeo Gospodnji” i krunicu mogu uvelike zadovoljiti sve potrebe vjernika i svake mistične duše. Dok liturgijski častimo Mariju, ujedno se učimo kako valja liturgiju obavljati, jer nam je Marija najbolji uzor liturgijskog štovanja. Marija je najbolji uzor Crkve u redu vjere, ljubavi i savršenog jedinstva s Kristom, to jest onog unutarnjeg raspoloženja kojim svi, usko povezani s Gospodinom iskazujemo štovanje vječnom Ocu.

Crkva je, osobito u liturgiji, slušateljica Božje riječi. Budući da liturgija posadašnjuje muku i uskrsnuće Kristovo, tako posadašnjuje i Božju riječ. Crkva sluša Božju riječ za svoj neprestani ”danas”, u kojem Otac rađa Sina: ”Ti si Sin moj danas te rodih” (Ps 2, 7). Svaki je naš ”danas” ispunjen začećem, rođenjem, svjetlom Božje riječi, koja izlazi od Oca i koja se nama po liturgiji objavljuje. U srcu svih naših dana skriva se veliko svjetlo, vlada velika rasvjeta Riječi, makar se nama činilo da odasvud navaljuje tama. Kada bismo crna slova tame znali čitati kao znakove vremena, ne bi nam se činilo da je posvuda tama. Stoga nam treba istraživati znakove vremena, tumačiti ih u svjetlu Riječi i u tom svjetlu proživljavati događaje povijesti.

a) Marija je Djevica koja sluša. Što je slušala? Slušala je navještenje, slušala je proročke izjave o rođenom djetetu, Isusove riječi u hramu i u javnom životu, njima rasvjetljivala svoje životne staze, po njima zalazila u smisao svoje bogomaterinske sudbine, s njima i po njima, čitajući znakove svoga vremena, rasvjetljivala je tamu pod križem. Nije li to poziv svim kršćanima tako čitati znakove našeg vremena u kojem živimo?

b) Marija je Djevica koja moli. Magnifikat je sva raspjevana Marijina molitvena duša. Na svadbi u kani Marija zagovara potrebu mladenaca i svatova, u dvorani zadnje večere združena je u molitvi s apostolima pred dolazak Duha Svetoga. Marija hvali Gospodina, moli za druge, ustraje moleći u zajedništvu. To je program Crkvi moliteljici, najprije hvaliti Gospodina, moliti i tražiti Božji blagoslov za svijet i ustrajati u molitvi kao zajednica. Kada je riječ o molitvi, onda Marija nije samo uzor molećoj Crkvi, nego i njezin molitveni predvodnik skupa s Isusom, koji se za nas moli i zagovara nas pred Ocem. Marija je usred čovječanstva prava vjerna družica Isusova, prvog i središnjeg aktualnog molitelja među ljudima.

c) Marija je Djevica koja rađa. Crkva nastavlja po sakramentima rađanje Božje djece koje je Marija, rodivši Glavu, rodila kao udove Otajstvenog Kristova tijela. Naime, cijela zajednica vjernika sudjeluje kod dijeljenja sakramenata, cijeli je Božji narod subjekt toga dijeljenja. Pred očima Crkve, djeliteljice sakramenata, treba neprestano biti lik Djevice koja rađa kako bi u liturgijskom djelovanju ostvarila sličnost sa svojim uzorom, s kojim je već slična po svom postojanju.

d) Marija je Djevica koja prikazuje. Prikazala je Isusa u hramu, prikazala ga je na Golgoti, prikazuje ga skupa s njim još uvijek Ocu, kao što i Isus sebe još uvijek prinosi u nebu. Marija nam je prava učiteljica, pravi uzor kako se skupa s Isusom treba prikazivati, prinositi Ocu, kako se požrtvovno zauzimati za svijet.