NAŠ KANDIDAT ZA SVECA – Uređuje i piše: o. Ante Stantić

GOVORI VAM SLUGA BOŽJI O. GERARD TOMO STANTIĆ

Želim biti vosak

Kako bismo razumjeli riječi naslova, te što Gerard po njima želi reći, potrebno je navesti cijeli ulomak iz kojega su izdvojene riječi naslova i otkriti njihov izvor i značenje.

”(Isuse), ja želim biti vosak, pa (užglibi), utisni u mene Tvoje želje; neka se one ispunjavaju svrhu mene. Neka sve što se sa mnom dogodi Tvoje djelo svjedoči. Ti si jedini nebeskom Ocu (udešavao) ugađao, a ja ću Tebi. Molitva otpočinka(1) sve zaustavi ali ipak pažnju sebi ostavi da se Tebi kao vosak preda. Ako sam vosak, bit ću mekši da bolesnike podvorim nego da se molim, kad kadšto želim – sv. Terezija. U svakom slučaju se duša mora pokazati da je zaručena s Onim, koji je za nas toliko patio. Inače bi Zaručnika osramotila i više nikad ne bi mogla čekati da joj dođe u posjet. Njegov lijepi izgled, kada se s nama zaručio, neka nam bude med u svakoj žrtvi, pa ga nećemo osramotiti po malodušnosti”.(2) U nastavku teksta citira sv. Pavla kako bi potvrdio da se pri tome treba osloniti na vjeru, da ”vjera sve može, da je duboko sjedinjenje duše s Isusom djelo vjere, kao što je imala sv. Terezija i Abraham koji je bio pripravan i sina žrtvovati unatoč obećanja da će biti otac velikoga naroda. Sv. Atanazije i sv. Bazilije sve su pretrpjeli i na sve spremni bili jer su vjerovali”.(3)

Slikom ”mekanog voska” Gerard se odnosi na pete stanove knjige ”Zamak duše” sv. Terezije Avilske, koja u tim ”Stanovima” opisuje događaj i doživljaj stupnja kontemplacije i sjedinjenja duše s Bogom. Taj stupanj sjedinjenja prispodobljuje ”mekanom vosku”. ”Zar niste čule”, piše sv. Terezija svojim sestrama, ”za Zaručnicu koju je Bog uveo u odaju vina i uredio u njoj ljubav? Pa to je to, jer kako se ta duša predaje u Njegove ruke, a velika ju je ljubav tako obuzela da niti zna niti hoće osim da Bog od nje napravi što bude htio... Duša tu predstavlja samo vosak, dok pečat utiskuje drugi, zato što ga vosak ne utiskuje sebi, samo je pripravljen, hoću reći mekan; a čak ni za tu pripravu ne smekšava se; ona je mirna i pristaje na to”.(4)

Jasno slijedi: kad sluga Božji želi biti ”mekani vosak”, zapravo citira sv. Tereziju od Isusa, želi se pripremiti na nadnaravnu kontemplaciju, slijedeći u tome učenje svoje majke obnoviteljice, sv. Tereziju od Isusa koja tvrdi da su ”svi koji nose karmelsku odjeću pozvani (ne samo oni), na molitvu i kontemplaciju... Većina ulazi u te odaje iako ima i stupnjeva”.(5)

Iz toga slijedi da željom ”biti mekani vosak” Gerard želi, po kontemplaciji, ostvariti svoj poziv, ”biti mekani vosak”, biti osposobljen, što bolje povezati u životu kontemplaciju i djelatnost, i plodonosnije djelovati za spas duša a to je prema njemu povezano sa stupnjem molitve ”otpočinka”. ”U toj se molitvi duša počinje sabirati”, piše sv. Terezija, ”tu već dosiže vrhunaravnu stvar. (Volja) pristaje da je utamniči Bog, poput onoga koji dobro zna da je zarobljenik onoga koga ljubi''.(6)

Lako nam je, poslije povezivanja Gerardovih navoda s izvorom, učenjem sv. Terezije Avilske, shvatiti smisao njegovog pogleda na svoj poziv: on želi biti ”mekani vosak”: ostvariti svoj kontemplativno–djelatni poziv, savršeno, jer je uvjeren da ”Ne možemo uzletiti Stvoritelju dok ne svladamo svoju volju, tog kućnog neprijatelja. Ne možemo zbog njega imati svetu slobodu. Svu sebičnost treba otresti s krila duše''.(7) ”S Bogom sjedinjenje od svega drugom odcjepljenje”.(8) Želi s takvim raspoloženjima duše vršiti brigu za bolesnike koja je posebno, u njegovo doba bila vezana s naporom, jer se moralo voziti zaprežnim kolima po prostranoj somborskoj župi, po prašnjavim ili blatnim putovima onoga vremena, zimi i ljeti, pa i onda kada je, primjerice, obavljao godišnje duhovne vježbe.

Kako je o. Gerard bio vrlo vjeran ovom programu i dosljedno tome nastojao biti ”ponizan”, odcijepljen od svega, ”slobodan”, očito je da se njegov mladi poglavar ”prevario u dobroj vjeri”, iako vrlo cijeni slugu Božjega, kad je pisao: ”da Gerard puno moli i puni radi ali nismo pustinjaci nego karmelićani''. Nije, jamačno, uočio da ima posla s čovjekom koji na savršen način želi biti vjeran učenju svojih obnovitelja Terezije od Isusa i Ivana od Križa, i su–sestre Male Terezije: povezati kontemplativnu i djelatnu dimenziju svoga poziva na što savršeniji način.

Gerard će povjeriti odgovor svima, ali samo u svojim intimnim bilješkama i zapisati: ''što je mistično nije razgovitno''.(9) To nam je tek sada poznato kad su nam dostupne njegove autobiografske bilješke!

––––––––

1) O molivi ”otpocinka” sv. Terezija, primjerice, pi?e, u: Moj ?ivot, pogl. 14.

2) Bilje?ke hrvatski, 006590.

3) Ondje

4) Sv. Terezija od Isusa, Zamak du?e,V odaje, pogl. 2, 12.

5) Ondje,1. pogl. 2.

6) Sv. Terezija, Moj ?ivot, 14. pogl.,2.

7) Biser mi?ljenja, 004599.

8) Theologia pastoralis, 003251.

9) Ondje, 002651.

POETSKI KUTAK / LIRA NAIVA – Uređuje: Katarina Čeliković

IVAN PAŠIĆ

Rođen je 1946. godine u Bačkom Monoštoru. Bavi se zemljoradnjom, a u slobodno vrijeme piše poeziju. Njegove se pjesme često čitaju u crkvi prigodom proslava. Pjesme su mu objavljene u kalendaru Subotička Danica, katoličkom mjesečniku Zvonik, u somborskom listu Miroljub te u zagrebačkom listu MAK. Redovito su mu pjesme uvrštene u zbirke odabranih stihova Lira naiva.

DOBRONAMIRNO UPOZORENJE

      Dok odam kroz selo šokačko naše
      i tražim temu za pismu novu
      susrićem Roberte, Igore, Saše
      (tako se danas naša dica zovu).

      Znadem da nisu ta dica kriva
      što imena imu nove mode
      što se ne zovu Stipa i Iva
      što nam jedno obiližje ode.

      A na komu je onda krivica
      što nam se drugojače zovu dica?
      Ako to možda željite znati
      znajte da je na mami i tati.

      Mladim roditeljima par riči
      reću pa neka mi slušu:
      Kada se Šokac svojim ne diči
      gubi svoju šokačku dušu!

Ivan Pašić