SVETAC MJESECA – Piše: Stjepan Beretić

5. rujna – Blažena Majka Terezija

(*26. VIII. 1910. + 5. IX. 1997.) – Kći dobrostojećeg oca i poduzetne majke – rano ostala bez oca – redovnica – profesorica – misionarka – njegovala najsiromašnije – brinula se za nerođenu djecu – za bolesnike od aidsa – dvorila umiruće – zaštitnica misionara – bolesnika – pomoćnica trudnica – zaštitnica siromašnih – neželjene djece

Napustila samostan da se posveti najsiromašnijima

Agneza Gonxha Bojaxhiu (Gondža Bojadžiu) rođena je 26. kolovoza 1910. u jednoj albanskoj obitelji u Skopju u Makedoniji. Njezin je otac umro kad joj je bilo osam godina. Majka joj je bila vrlo pobožna i poduzetna žena. Nakon muževe smrti otvorila je pletačku radionicu i prodavaonicu tkanine kako bi mogla prehraniti obitelj. U rujnu 1928. godine ostavila je Agneza roditeljsku kuću da bi stupila u samostan loretskih sestara u mjestu Rathfarnam (Dublin). Tamo je primljena kao postulanica 12. listopada i primila je ime Terezija po svojoj zaštitnici svetoj Maloj Tereziji.

Red Loretskih sestara ju je poslao u Indiju. U Kalkuttu je prispjela 6. siječnja 1929. godine, te je u novicijatu u Darrjeelingu 24. svibnja 1937. godine položila svoje vječne zavjete. Od tada se zove Majka Terezija. Za vrijeme 30–tih i 40–tih godina bila je profesorica u redovničkoj školi koja je nosila ime St. Mary's Bengali Medium School. Konačno je 10. rujna 1946. godine doživjela novi poziv u svome zvanju. Bilo je to dok je vlakom putovala iz Kalkutte u Darjeeling. Dobila je nadahnuće da osnuje redovničku zajednicu misionara i misionarki ljubavi. Tu će zajednicu sačinjavati sestre, braća, svećenici i vanjski suradnici. Sadržaj te objave se dade naslutiti iz svrhe i zadaće, koju je namijenila svome novom institutu: ”Ugasiti beskrajnu Isusovu žeđ na križu, kad je žeđao za ljubavlju i dušama.” Tu će žeđ novi redovnici gasiti radom oko spasenja i posvećenja najsiromašnijih među siromašnima. Nova kongregacija Misionarki i misionara ljubavi je osnovana 7. listopada 1950. godine kao službeni religiozni institut za nadbiskupiju Kalkutta.

Sestre Majke Terezije osvojile svijet

Majka Terezija je 50–tih i ranih 60–tih godina proširila djelovanje misionarki Ljubavi po cijeloj Indiji. Papa Pavao VI. je 1. veljače 1965. godine priznao Kongregaciju, koja je od toga dana postala ustanova papinskoga prava. U mjestu Cocorote u Venezueli je 1965. godine osnovan prvi samostan izvan Indije, a od 1968. godine je osnovan prvi samostan u rimskom predgrađu Tor Fiscale, što je bio prvi samostan u Europi. Prvi samostan u Africi je otvoren u Tanzaniji. Od kasnih 60–tih godina pa do 1980. kongregacija se proširila po čitavom svijetu. Broj njezinih članova je stalno rastao. Majka Terezija je otvarala kuće u Australiji, u zemljama srednjeg istoka i u sjevernoj Americi. Prvi novicijat izvan Indije je nastao u Londonu.

Za svoj rad Majka Terezija je 1979. godine primila Nobelovu nagradu za mir. Iste godine je bilo 158 kuća misionara i misionarki ljubavi. Te godine je otvorena prva kuća u Zagrebu kao prva u jednoj komunističkoj zemlji. Naredne godine je otvorena i kuća u Berlinu. Samo je u nekadašnjem Sovjetskom Savezu otvoreno 15 samostana.

Ljubav i prema bolesnima od aidsa

Na Badnje veče 1985. godine otvorila je Majka Terezija u New Yorku ”Dar ljubavi”, prvu svoju kuću za bolesnike od AIDS–a. Narednih godina su slijedila otvaranja sličnih kuća ne samo u Sjedinjenim Američkim Državama već i diljem svijeta.

Do smrti u službi siromašnih ljudi

Od kasnih 80–tih godina Majka Terezija je, unatoč sve većim zdravstvenim problemima, puno putovala po svijetu. Nastajale su nove zajednice u Južnoj Africi, Albaniji, Kubi i u Iraku. Godine 1997. već je bilo gotovo 4.000 sestara u blizu 600 zajednica, i to u 123 zemlje na svijetu. U srpnju 1997. godine Majka Terezija se vratila u Kalkutu, a 5. rujna u 21,30 umrla je Majka Terezija u kući matici. Njezino tijelo je preneseno u crkvu svetoga Tome u Kalkuti. Ta se crkva nalazi u neposrednoj blizini samostana Loretto, gdje je ona boravila prije gotovo 69 godina, kad je prvi put došla u grad. Stotine tisuća ljudi iz svih klasa i vjera, iz Indije i iz inozemstva došlo joj je iskazati posljednju počast. Majka Terezija je dobila državni pogreb 13. rujna, kad su njezini posmrtni ostaci pronešeni ulicama Kalkute, na istom lafetu, na kojem su prije nošeni Gandhijevi i Nehruovi posmrtni ostaci. Na njezinom sprovodu su se našli predsjednici i premijeri država, kraljice i najugledniji gosti kao predstavnici zemalja iz čitavog svijeta.

Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom 20. listopada 2003. godine.

Znala je govoriti:

Moj bankar je dragi Bog. * Bog nije stvorio bijedu već je stvorio samo nas. * Svako dijete je dragocjeno – Božje je stvorenje. * Dati samoga sebe je bolje nego samo nešto dati. * Srce postane radosno samo kad gori od ljubavi. * Kad ste obeshrabreni, to je znak da ste oholi; a to pokazuje da imate previše pouzdanja u sebe samoga. * Jedino kad dijelite s drugima nadvladavate bijedu.