UPOZNAJMO BIBLIJU – Piše: dr. Tadej Vojnović, OFM

Susret i odmazda

Susret s izraelskim starješinama je prošao dobro. Oni su Mojsija prepoznali kao čovjeka kojeg im šalje njihov Bog Jahve. I kao Bog im se sam objavio; On je Bog Abrahama, Bog Izaka i Bog Jakova. On je Bog njihovih otaca. Dok je brat Aron govorio i tumačio Mojsijevo poslanje, dotle je Mojsije izveo znamenja naočigled naroda. Sada je narod uvjeren da je njihov Bog pogledao na njih i njihovu muku i odlučio da ih izvede iz ropstva. Sada Mojsiju i Aronu predstoji teži susret a to je susret s egipatskim kraljem, s faraonom. Kako će to proći? Kao čovjek Mojsije se boji ali zna da nije sam i da ne dolazi u svoje ime već u ime Jahve koji ga šalje.

Zahtjev i odgovor

Pisac ništa ne govori o tome kako su Mojsije i Aron došli do faraona budući da je pristup egipatskom kralju kao uostalom i svim kraljevima svijeta teško dostupan. Pisac nam samo govori da je nastup Mojsija pred faraonom direktan i autoritativan. On se obraća faraonu riječima: ”Ovako govori Jahve, Bog Izraelov 'Pusti narod moj da ode i u moju čast slavi svetkovinu'.”

Faraon je zatečen ovakvim zahtjevom. Možda su Izraelci u prijašnja vremena, dok njihov rad nije bio toliko ropski, odlazili svake godine u neko mjesto njihovog hodočašća, ali sada, sada je to za faraona neshvatljiv zahtjev. Da ostane bez tako dragocjene radne snage pa i za jedan dan? No, Mojsije je kategoričan: ”Ovako govori Jahve”! To je formula kojom se služe proroci kad govore Božjim autoritetom, kad govore Božje riječi (hebr. koh amar JHVH – proročka formula: ovako govori Jahve)

Ali faraon ne poznaje nikakvog Jahvu. Takvog Boga nema među egipatskim bogovima, uostalom nije li i on, sam faraon, sin boga sunca. Egipatski bogovi, ni Amon–Ra, ni Oziris, niti Izida, kao ni drugi, od njega nikada ništa ne traže. Zato je njegov odgovor: ”Tko je taj Jahve da ga ja poslušam? ... Ja toga Jahvu ne znam niti ću pustiti Izraelce”. Taj izraelski bog Jahve nije za njega, faraona, nikakav autoritet. Tko je, uostalom, taj neki njihov Jahve da bi ga faraon, egipatski kralj i sin boga sunca morao poslušati?

Mojsije i Aron su uporni. Taj bog koji nam se objavio je Bog Hebreja i zato ga ti ne poznaješ. Zahtjev je sada još konkretniji: ”Zato nas pusti da odemo tri dana hoda u pustinju i prinesemo žrtvu Jahvi, Bogu svome, da se na nas ne obori pomorom ili mačem.” Tri dana, pa što si to umišljaju ovaj Mojsije i njegov brat Aron? Da on tri dana ostane bez tolike radne snage? A možda i pobjegnu! Međutim, Božji poslanici upozoravaju kralja da postoji mogućnost da njihov Bog Jahve kazni njih, izraelski narod i to ”pomorom ili mačem”. U tom slučaju to će biti daleko veća šteta za faraona jer će zauvijek ostati bez tako dragocjene radne snage. Neka faraon dobro razmisli!

Faraon sve to pokušava marginalizirati pa se ”prijateljski” obraća Mojsiju i Aronu: ”Mojsije i Arone, zašto odvraćate svijet od njegovih dužnosti? Idite na svoj posao. Sad kad se svjetina tako umnožila, vi biste ih od posla odvratili?” To je ujedno bio i faraonov ispraćaj Mojsija i Arona. Međutim...

Odmazda

Pisac naglašava: ”Još istoga dana”. Faraonova reakcija je brza. Treba još više otežati rad Izraelaca. Uz istu količinu opeke koju moraju proizvoditi, sada moraju sami sebi pribavljati slamu za opeku. Opeka se u to vrijeme pravila od gline koja se miješala sa slamom kao vezivnim materijalom a miješala se gaženjem nogama. Takva se smjesa onda stavljala u kalupe i potom se takva opeka sušila na suncu. Sada faraon naređuje ”nadglednicima i bilježnicima” da traže istu količinu (”ne smanjujte”) s time da slamu moraju pribavljati sami a to je značilo pabirčiti po pokošenim njivama dok im je to prije država davala. Naredba je okrutna uz kvalifikaciju: ”Lijenčine su.” Uz to postoji i općenita uputa: ”Navalite poslove na taj svijet; neka rade...”

Izraelski bilježnici

Dok nadglednici vjerno izvršavaju faraonovu zapovijed, dotle ih u tome podržavaju i bilježnici koji su bili Izraelci. Narod se razišao pribaviti slamu, ali kako je nije našao počeo je skupljati strnjiku što je još više otežalo taj trud.

Po sebi je jasno da je uz takve uvjete učinak bio manji. Izraelci nisu mogli postići prijašnje količine opeke. Sada su se nadglednici okomili i na izraelske bilježnike i počeli ih tući i zlostavljati. Ovi se odu požaliti faraonu, ali naiđu na potpuno nerazumijevanje: ”Lijenčine ste vi! Lijenčine! ... Nosite se na posao!” Ništa nisu postigli premda su faraonu izložili problem i jasno mu rekli: ”kriv je tvoj narod”.

Mojsije i Aron

Na ishod intervencije bilježnika vani su čekali Mojsije i Aron. Kad su bilježnici izišli od faraona poraženi i ugledali Mojsija i Arona ,puni ogorčenosti su im dobacili: ”Neka vas Jahve ima na oku i sudi vam!” Doista, dok se njih dvojica nisu pojavili, narodu je bilo bolje i lakše premda im je i tada bilo teško. Ali nije bilo nepodnošljivo i nemoguće. Zato bilježnici prizivaju na Mojsija i Arona Jahvin sud smatrajući da su oni za sve krivi. Prije ih je faraon podnosio, davao im jelo i slamu za rad a sada ”omrazili ste nas kod faraona i njegovih dvorana; dali ste im mač u ruke da nas pobiju.” Najgore je što nema više natrag jer faraon je neumoljiv i ne povlači svoju riječ.

Mojsije i Jahve

Što sad? Narod je na bilježnike prebacio krivnju jer su oni neposredni izvršitelji faraonove zapovijedi a bilježnici krivnju prebacuju na Mojsija. Mojsije nema na koga drugog prebaciti krivnju osim na Jahvu: ”Zašto, Gospodine, nanosiš štetu svome puku? Zašto si me poslao?” Jest, otkad se Mojsije pojavio, narodu je sve teže a Bog koji je pokrenuo inicijativu, sada šuti.

Bog Jahve nije Mojsija ostavio bez odgovora. On nije niti zaboravio a niti napustio svoj narod. To je i nama dobra pouka kad mislimo da Bog nije čuo naše molitve. On nas čuje i uvijek je s nama pogotovo u našem trpljenju. On obećava Mojsiju: ”Naskoro ćeš vidjeti kako ću ja s faraonom.” Faraon misli da je najveći a izraelskog je Boga izjednačio sa svojim bogovima koji su kumiri i koji ”usta imaju a ne govore, oči imaju a ne čuju, uši imaju a ne čuju” (usp. Ps 115,5–6).

(U sljedećem broju: Otvrdnuće faraonovog srca)