MISIJE – Uređuje i piše: s. Blaženka Rudić

MISIJSKI MJESEC S KRUNICOM

* listopad posvećen krunici i misijama

* učinimo više za misije

* otajstva krunice – put misijske Crkve

Mjesec listopad posvećen je molitvi krunice i molitvi i žrtvi za misije. U tom mjesecu slavi se i misijska nedjelja (21.10). Učinimo više za misije tijekom ovog mjeseca molitvom, žrtvom i konkretnim djelima ljubavi.

Radosna otajstva – navještaj

Sva radosna otajstva su navještaj.

U prvom otajstvu anđeo Gabriel naviješta Mariji: ”Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega.( Lk 1,30–32)

U drugom otajstvu Elizabeta naviješta Mariji da je u njoj prepoznala ''majku Gospodina mojega'' (Lk 1,43), a Marija naviješta Elizabeti veličanstvena djela Božja u svom hvalospjevu Veliča.

U trećem otajstvu anđeli naviještaju pastirima: ”Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin. (Lk 2,10–11)

U četvrtom otajstvu starac Šimun i proročica Ana navješćuju narodu u Hramu da je Isus ''svjetlo na prosvjetljenje naroda''.

U petom otajstvu sam Isus navješćuje svojim roditeljima kad su ga pronašli u Hramu: ”Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?” (Lk 2,49)

Navještaj je vrlo važan. Navještaj budi vjeru. A vjera je potrebna za spasenje. Kaže Apostol u poslanici Rimljanima:

”Tko god prizove ime Gospodnje, bit će spašen.

Ali kako da prizovu onoga u koga ne povjerovaše?

A kako da povjeruju u onoga koga nisu čuli?

Kako pak da čuju bez propovjednika?

A kako propovijedati bez poslanja?'' (Rim 10,13–15)

Sam Isus je ostavio apostolima nalog i zapovijed:

I reče im: ”Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se. (Mk 16,15)

''Idite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!” (Mt 28,19–20)

Apostoli su to poslanje predali Crkvi. Crkva je dužna do konca svijeta naviještati Krista svim ljudima.

U dokumentu Redemptoris missio papa Ivan Pavao II. kaže da se nakon Drugoga vatikanskog koncila gotovo udvostručio broj onih koji ne poznaju Krista. Međutim, u današnje vrijeme mnogi se pitaju: Da li je još uvijek prikladna misija među nekršćanima? Nije li na njeno mjesto došao dijalog među religijama? Zar poštivanje savjesti i slobode ne isključuje svako nuđenje obraćenja? Zar se čovjek ne može spasiti u bilo kojoj religiji? (usp. RM 3,4)

Još uvijek ostaje na snazi krik sv. Pavla: ”Jer što navješćujem evanđelje, nije mi na hvalu, ta dužnost mi je. Doista, jao meni ako evanđelja ne navješćujem.” (1 Kor 9,16)

Čitava Crkva ima misijsko poslanje, ali ga ne vrši svatko na isti način. Misije su zasađivanje evanđelja u narode koji još ne poznaju Krista. Ali ne samo u daleke narode, nego i u pojedince koji žive tu oko nas. Svakom čovjeku moramo navijestiti spasenje u Kristu.

Dok Crkva drugima navješćuje evanđelje i sama mora ponovno slušati navještaj i provjeravati je li na dobrom putu.

Otajstva svjetla – obraćenje i život

Navještaj dovodi po milosti do obraćenja, do života u vjeri po sakramentima.

Otajstva Kristova djelovanja govore o životu vjernika koji je urastao u Krista po krštenju i primio poslanje po Duhu (prvo otajstvo svjetla: krštenje Isusovo).

Crkva trajno naviješta Božje kraljevstvo i poziva na obraćenje, a ujedno se sama čisti u sakramentu pomirenja (treće otajstvo svjetla).

Crkva se hrani na putu ovoga života Tijelom i Krvlju Krista, koji nam se darovao u euharistiji i po njoj već postiže zalog buduće slave (peto otajstvo).

Tako Crkva čini čudesa pretvorbe na život djece Božje po krštenju, na život milosti po pomirenju, na život vječni po euharistiji, kao što je Isus pretvorio vodu u vino u Kani (drugo otajstvo).

Crkva živi od molitve i kontemplacije, duboko jedinstvo s Ocem, kako bi mogla ispuniti do kraja svoje poslanje (četvrto otajstvo).

Otajstva muke – ljubav do kraja

Isus potvrđuje svoju ljubav do kraja upravo po prihvaćanju poniženja, muke i smrti. U otajstvima muke naglašava se snaga dragocjene krvi koja je ”u smrtnoj borbi na zemlju potekla, koja je kod bičevanja navirala, koja je ispod trnove krune prokapala, koja je na križu prolivena, koja je cijena našeg spasenja” (litanije Krvi Kristove). Crkva ne može biti iznad Učitelja. Ljubav koja prolazi kroz muku i krv put je Crkve. A krv mučenika uvijek je bila sjeme kršćana.

Samo kad budemo imali ljubavi koja se daje do krvi, do života, shvatit ćemo Isusovu želju i žeđ za dušama. Možemo se pitati koliko je nama stalo do duša, do spasenja ljudi, često i onih najbližih s kojima živimo? Koliko smo spremni moliti, žrtvovati se, da se netko obrati, da prihvati Isusa za svoga Spasitelja?

Otajstva slave – cilj našega života

Ono što nam pred oči stavljaju slavna otajstva zapravo je cilj kojemu želimo stići. U slavu je ušao Isus kad je uskrsnuo i uzišao na nebo (1. i 2. otajstvo). Otišao je pripraviti nam mjesto. Poveo je Ocu prvine naše naravi. On nam šalje i objavljuje Duha i on će nas po Duhu preobraziti i osposobiti za vječni život (3. otajstvo). A vječni život je život Presvetog Trojstva, gledanje Boga. U taj život i u tu slavu ušla je naša Majka, bl. Djevica Marija kao prvi i najodličniji član Crkve. Ona je uznesena u nebesku slavu i okrunjena za Kraljicu neba i zemlje (4. i 5. otajstvo). Marija je i slika Crkve. Proslava što ju je doživjela Marija čeka i Crkvu.