NAŠ KANDIDAT ZA SVECA – Uređuje i piše: o. Ante Stantić

GOVORI VAM SLUGA BOŽJI O. GERARD TOMO STANTIĆ

Dugotrajna operacija

Kako bi se otvorio kontemplaciji, koja je ”dar”, i postao ”mekani vosak”, naš kandidat s bačkih ravnica je svjestan da tako veliku milost treba skupo platiti. Nije dovoljna samo osobna aktivna suradnja s milošću, pomoću ”dječje vjere”. ”Dječja vjera” treba dosegnuti oblik koji Gerard opisuje riječima posuđenim od sv. Terezije od Djeteta Isusa: ”Neka sam prah svaki mah na Vašim rukama, (Isuse i Marijo)”(1). To znači prihvatiti i podložiti se Božjem milosnom zahvatu: ”Trebaš biti slijep, gluh, zaboraviti se, biti kao da si neljubazan (indiferentan), prema svemu što nije meni milo. Dok to ne postigneš, moraš podnijeti dugotrajnu operaciju. Svi bolovi i progonitelji to su moji noževi koji te liječe... moraš imati u ruci, u oku, itd. noževe sebe–zataje. Kad ne možeš sebe zatajiti, nemoj se protiviti. Neka ti je sve ugodno što šaljem, dopuštam. Nemoj željeti drugo osim da se ispuni moja volja. Tvoj je nož otrovan ako si sebičan; otrovat ćeš sebe i sve moje darove. Moja je volja da stvorenja budu ljestve po kojima se penješ u nebo”.(2)

Tko čita ove riječi u svjetlu učenja svetih Terezije od Isusa i Ivana od Križa, na koje se Gerard oslanja, shvatit će da slika ”mekanog voska”, koju Gerard posuđuje od sv. Terezija od Isusa iz V. stanova ”Zamka duše”, predstavlja ”noći” sv. Ivana od Križa, kojima se treba podložiti da bi duša postala ”mekani vosak”, spremna na sjedinjenje s Bogom. Isus kao da Gerarda poučava kako se treba ponašati da bi uspio biti ”mekani vosak”: ”Moraš sebe obući u milost a kada si se u milost obukao onda ću ja namisliti, narediti na tebe ove milosti: na prvom mjestu moraju grijesi uništeni biti, nagnuća zaspati, da se počneš s mojom milošću oblačiti, ne vidjevši, ne shvaćajući još ovu ljepotu, jer je u mraku, tj. ne slijedi mračnu (za osjećaje) vjeru, približava se Bogu čija se neizmjernost ne može vidjeti. Prvu noć mora u vatri s Tobijom ispeći riblje tj. svoje srce, da ne bude u njemu zemaljske želje; drugu noć neka ide u društvo patrijarha po vjeri; treću noć dobije blagoslov da se s Bogom sjedini”.(3)

Cijeli prolaz kroz ”noći” može nam izgledati kao nešto što je samo za duhovnu elitu a nikako za ”obične kršćane”. Međutim, Gerard nas poučava da to nije ništa drugo nego suobličenje Isusu Kristu, Utjelovljenom Sinu Božjemu: ”Su–umiranja s Kristom da bi s njime su–živjeli”, kako nam tumači sv. Pavao. Kao potvrda neka nam posvjedoči Gerardov zapis, između brojnih, istoga sadržaja: ”Svaki je lijep koliko je poniznoga Isusa kip. Isus je postao čovjekom da bude za nas propet, da nam muka ne bude na teret. Njegov je primjer toliko lijep da samo pateći možemo biti Isusov kip. Sve je prljavo što njemu nije slično. Bez patnje nema uživanja ni veselja”.(4)

Gerardovim programom, ako ga prihvatimo, suobličujemo se Uskrsnulom Sinu Božjemu: ”Naše ponizno tijelo, (dakle u mjeri pobjede nad sebičnošću) bit će slavno: Isusovom slavnom tijelu. Po patnji (naše tijelo) svjetlamo ali svaki po (svojoj) mogućnosti”.(5)

Suobličenje Isusu putovima koje predlaže o. Gerard oslanjajući se na učenje triju veliki učitelja Crkve: ss. Terezije od Isusa, Ivana od Križa, Male Terezije, ”vodi u radost”, u ”mistiku” što nije ništa drugo nego istiniti u ozbiljni duhovni život postavljen na pravim temeljima Evanđelja: ”Jedina prava radost i čast, zapisuje naš sluga Božji, je služiti Bogu po Evanđelju. To će se dogoditi ako ćemo Isusa samo voljeti. Njegova volja naša volja, Njegovo djelo naše djelo”(6), ali pod uvjetom obraćenja: ”Obraćenje iz gada izvlačenje ili mjesto starog ruha u novo oblačenje duše”(7). To se ostvaruje ”loptanjem”: ”Moj Mali, loptanje: primanje i vraćanje. Dakle: pozornost na pružanje Tvoje ručice. Ta Male je sv. Terezije poslanje bilo: njezin maleni put dati dušama a taj je put duhovno djetinjstvo: potpuno predanje.... (u skladu s tim): ”neka pjevam za Vama kako rade mala djeca”(8). Jamačno je za to potrebna ”dječja vjera”, o kojoj smo već govorili.

––––––––

1) Biser mi?ljenja, 004206

2) Razgovor s Isusom, 003877

3) Razgovor s Isusom, 003901

4) Razgovor s Isusom, 003822

5) Hrvatski tekst u madarskom rukopisu: Jó gondolot, 004985

6) Biser mi?ljenja, 004465

7) Biser mi?ljenja

8) Biser mi?ljenja, 004582, 84. Zapis iz 1941.

POETSKI KUTAK – Uređuje: Katarina Čeliković

KATARINA FIRANJ

Rođena je 1950. godine u Somboru. Pjesme objavljuje u listovima Miroljub i Zvonik te u knjigama Žetvene svečanosti, Raspleteni snovi i Lira naiva.

BIO JE...


      Bio je svoj
      pa onda moj.
      U svemu svoj.
      U svemu moj.
      I više moj
      nego svoj.
      Bio je lip
      i tako blag.
      Smiren i tih
      i svima drag.
      Od ditinjstva ranog
      mene je zvao.
      Mene je gledao,
      uvik me zvao
      i sve mi dao.
      U ditinjstvu pogled,
      ruku i osmih.
      U mladosti ljubav
      u svemu podstreh.
      U ”zrilosti” sve
      i više od toga:
      i srcom i dušom
      milosti od Boga.
      Bio je divan
      suprug i drug
      i brat darežljiv
      i sused pažljiv.

      A otac nježan
      ljubavi pun
      prijatelj viran
      mnogima kum.
      A najtopliji s unucima
      kakvih dida malo ima.
      U ritkoj srdžbi
      mira voljan.
      U iskušenju dobrovoljan.
      U bolesti teškoj
      tužan prvo
      a onda prihvata
      ”križa svog drvo”.
      Godinu dana
      borio se.
      Trpio tiho
      i molio se.
      A onda bol
      nadjača žiće
      želja za Bogom
      nadjača biće.
      U Kristu blago preminuo
      spomen i ime ostavio.
      Sav bol i tugu
      spoznaj nadjača:
      Voljen biše
      i volio je
      hvalim Bogu što ”Bio je...”