RIJEČ UREDNIKA – Piše: mr. Mirko Štefković

Dobra budućnost

Često se čuje govoriti o dobrim starim vremenima. Obično se radi o vrlo uopćenom govoru. Ili pak, ako su u pitanju konkretne situacije, one se redovito vrlo vješto izvlače iz konteksta, kako bi osvanule u najboljem svjetlu. Ta, radi se o dobrim starim vremenima.

No, čini mi se da nismo baš uvijek pravedni i iskreni u tom suviše lakom i nekritičnom pozivanju na dobru prošlost. Lijepo je sjećati se dobroga, a zaboravu predati ono što izmiče iz tih okvira. Čak što više, mi kršćani smo pozvani na opraštanje. Ono nije tek puko zaboravljanje, nego ozbiljnije svjesno probavljanje prošlosti. Poučno razmišljanje na tu temu imamo u rubrici Vjernici pitaju.

Uvjeren sam da od ispravnog pogleda na prošlost i njezinog spominjanja ovisi i vrednovanje i življenje sadašnjosti. Ustvari, kada govorimo o dobrim starim vremenima tada ih suprotstavljamo drugačijim sadašnjim vremenima. Točno je da je povijest učiteljica života, no kada je previše idealiziramo, sumnjam da ona može ispuniti tu svoju misiju.

Ono što bih Ti, dragi čitatelju, ovaj puta htio staviti na srce je da na sadašnjost pogledaš u malo drugačijem svjetlu, u svjetlu Božje providnosti koja ravna tijekom vremena. Nije tu potrebno nikakvo uljepšavanje, ali jednako tako niti karikiranje. Životne prilike nisu lake, ali nema nam druge, nego u njima živjeti i to najbolje što znamo i možemo. Zato je, uvjeren sam, svatko od nas pozvan u svom životnom kontekstu otkriti tragove te Providnosti, koja na naše živote baca sasvim drugačije svjetlo od onoga kako se on obično zrcali u dnevnom tisku ili na malim ekranima. Puno je lakše dignuti ruke s parolom ”Ionako ne mogu ništa promijeniti” nego, slijedeći to svjetlo koje dolazi odozgo, učiniti ono što je u našoj moći, pa makar to bila samo skrušena molitva strpljivog čekanja pravog trenutka. Takvo shvaćanje sadašnjosti ne može očajnički gledati na budućnost, jer svjetlo Providnosti koje nas vodi ne smjera u prošlost, nego u budućnost i to budućnost uskrsnuća!

U ovom broju Zvonika skupili smo puno zraka te svjetlosti, od kojih ovdje želim izdvojiti samo dvije: blagoslov temeljnog kamena za novu crkvu u Ljutovu i misu za školarce povodom početka nove školske godine u subotičkoj katedrali.

Puno je vremena trebalo da se drevna nada Ljutovčana počne ostvarivati. Mislim da, iako poteškoća ne manjka, gotovo svi žitelji tog sela pogledom na radove oko izgradnje njihove crkve radije govore o dobroj sadašnjosti. Hvala dragom Bogu, koji nam je omogućio, da i to toga dođe!

A misa za đake u subotičkoj katedrali za početak školske godine je događaj koji jako puno govori o sadašnjosti, a vjerujem i o budućnosti. Više od sedamsto djece je sa svojim učiteljima i nastavnicima došlo zazvati Božji blagoslov na početak novog pothvata u stjecanju novih znanja. Uvjeren sam da mnogi, ne samo oni koji su misu organizirali nego i svi oni koji su sudjelovali, rado govore o ovom svijetlom događaju naše sadašnjosti.

Dakle, dragi čitatelju, pozivam Te da i sam, potaknut prilozima iz ovog broja našeg Zvonika i sam pažljivije otkrivaš zrake Božje providnosti u svom životu kako bi s pravom bolje vrednovao sadašnjost i živio za dobru i sigurnu budućnost, utemeljenu na sigurnim temeljima prošlosti.