KRIST KRALJ / DOŠAŠĆE 2007. – Priredio: mr. Andrija Anišić

DOĐI ISUSE...

IZ POVIJESTI SVETKOVINE KRISTA KRALJA

Podsjetimo se da je ovu svetkovinu uveo Pio XI. 1925. god., kada su kršćani slavili 1600. obljetnicu Nicejskog sabora na kojem je izrazom grčke filozofije ”istobitan s Ocem, po kojem je sve stvoreno” definirana vjera Crkve u Kristovo božanstvo. Tada je sastavljeno i Nicejsko vjerovanje (381. god. dopunjeno odlomkom o Duhu Svetomu na Carigradskom saboru) koje i danas molimo u euharistiji svi mi kršćani: anglikanci, katolici, pravoslavci i protestanti.

Predodžba o Kristu kao kralju, s atributima zemaljskih kraljeva (plašt, žezlo i kruna) razvila se u srednjovjekovnom kršćanstvu.

Uočimo i pun naziv: Svetkovina Isusa Krista, kralja Svega svijeta a ne samo Krist kralj. Možda nam danas pomalo neobično zvuči – svetkovina Krista Kralja. Vremena kraljeva su nam daleka, a danas, ako je netko negdje kralj to baš i ne znači puno. Zašto onda ova svetkovina? Riječ ”kralj” nema ovdje političko značenje – u ”jeziku vjere” (koji je najčešće drugačiji od našeg svakodnevnog jezika jer obuhvaća stvarnosti koje nadilaze naše izražajne mogućnosti) kralj znači vladar, gospodar, ali i vrhunac, ideal. Ovaj blagdan nastao je dvadesetih godina prošlog stoljeća – u godinama kad se korjenito mijenjala politička karta svijeta, a pogotovo Europe, kad su se mnogi osjećali izgubljeni u političkim vrtlozima, prevareni od svojih političkih predvodnika, nesigurni, sputani... Proglašenje svetkovine Krista Kralja bila je jasna poruka Crkve da sve vlasti i sva kraljevstva ovoga svijeta, ma kako se ona nazivala, prolaze i nestaju, ali da postoji Kraljevstvo istine, ljubavi, mira i pravde. Kraljevstvo koje je među nama, koje nema granice, vojsku i državni proračun, ali ima srca, ima ljubav. I ima Kralja koji je sve svoje pobjede pobijedio – ljubavlju. Ni danas nisu vremena ništa manje nemirna i teška. Kao što ni poruka svetkovine Krista Kralja nije ništa manje aktualna i ohrabrujuća.

Trajno iščekivanje Isusovog dolaska

Jeste li uočili kako svršetak i početak Crkvene godine označava jedna riječ, jedno raspoloženje, jedno ozračje – ozračje IŠČEKIVANJA. Božja riječ posljednjih nedjelja Crkvene godine koja završava svetkovinom Krista Kralja, doziva nam u pamet svršetak knjige Otkrivenja: ”Ja, Isus, poslah anđela svoga posvjedočiti ovo po crkvama. Ja sam korijen i izdanak Davidov, sjajna zvijezda Danica.” I Duh i Zaručnica govore: ”Dođi!” I tko ovo čuje, neka rekne: ”Dođi!” Svjedok za sve ovo govori: ”Da, dolazim ubrzo!” Amen! Dođi, Gospodine Isuse! Milost Gospodina Isusa sa svima!” (usp. Otk 21,16–20). Na taj dolazak podsjeća nas u svakoj sv. misi poklik poslije Pretvorbe: ”Gospodine... tvoj slavni dolazak iščekujemo” kao i molitva poslije Očenaša u kojoj molimo Gospodina da nas izbavi od ”svih zala” i milostivo obdari mirom ”naše dane” kako bismo ”slobodni od grijeha” čekali ”blaženu nadu: dolazak Spasitelja našega Isusa Krista”.

A onda već sljedeće nedjelje, prve nedjelje Došašća, odjekuje antifona puna nade i radosnog iščekivanja: DOĐI GOSPODE – MARANA THA – DOĐI, GOSPODE ISUSE... Tako zapravo Crkvena liturgijska godina započinje i završava istom tematikom. Podsjeća nas na ISUSOV DOLAZAK.

U razmišljanjima nad Božjom riječju o toj tematici iskristalizirala su mi se četiri Došašća – iščekivanje četiri Isusova dolaska.

ČETIRI DOŠAŠĆA

Prvo Došašće

Isusov dolazak najprije najavljuje knjiga Postanka. Najavio ga je Bog izričući osudu Zmiji koja je navela prve ljude na grijeh: ”Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu” (Post 3,15). Tumači Svetoga pisma slažu se da se tekst odnosi na Mariju i ”rod” njezin, tj. Isusa. Isusovim rođenjem od Marije započeo je ”Zmijin”, tj. đavlov konačni poraz. Prvo Došašće trajalo je dakle od grijeha naših praroditelja do Isusovog dolaska. Tako je čitav Stari zavjet proželo iščekivanje tog ”roda” tj. djeteta, odnosno iščekivanje Mesije.

Drugo Došašće

Mesijin dolazak najavljivali su osobito proroci. Kad kažem Drugo došašće mislim na razdoblje od proroka do Isusovog rođenja. Na to Došašće podsjećaju nas četiri nedjelje Došašća. Isusov dolazak najočitije najavljuje prorok Izaija: ”Zato, sam će vam Gospodin dati znak: Evo, začet će djevica i roditi sina i nadjenut će mu ime Emanuel!” (Iz 7,14). Došašće je vrijeme iščekivanja ”sina” koji će biti Emanuel – s nama Bog! Prorok Zaharija najavio je Isusov dolazak kao dolazak kralja: ”Klikni iz sveg grla, Kćeri sionska! Viči od radosti, Kćeri jeruzalemska! Tvoj kralj se evo tebi vraća: pravičan je i pobjedonosan... On će navijestit' mir narodima; vlast će mu se proširit' od mora do mora i od Rijeke do rubova zemlje” (usp. Zah 9,8–10). A onda opet prorok Izaija govori o djetetu: ”Dijete nam se rodilo, sina dobismo; na plećima mu je vlast. Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez mironosni” (Iz 9,5).

Treće Došašće

Treći Isusov dolazak je njegov dolazak u naše svagdane. Isus je obećao da će ostati s nama do svršetka svijeta (usp. Mt 28,20). Taj njegov ”ostanak” ili bolje njegov svakidašnji dolazak u naš život, na naše prostore, događa se na različite načine. Najbolje i najsažetije je to opisao II. vatikanski sabor u sedmom broju svoje konstitucije o svetoj liturgiji ”Sacrosanctum concilium”: ”Krist je u svojoj Crkvi uvijek prisutan, a osobito u liturgijskim činima. Prisutan je u misnoj žrtvi i u osobi službenika i – jer se svećeničkom službom sada prinosi onaj isti koji je onda na križu prikazao sama sebe – ponajpače pod euharistijskim prilikama. Prisutan je u svojoj riječi, jer on govori kad se u Crkvi čita Sveto pismo. Prisutan je napokon kad Crkva moli i psalmira, jer je sam obećao: 'Gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam ja među njima'” (Mt 18,20).

Četvrto Došašće

Ovdje mislim na Isusov dolazak svakoj osobi u času smrti i s tim u vezi na njegov konačni dolazak na svršetku vremena. To je osobni ”sudnji dan” i pravi ”sudnji dan”. To vrijeme za svakog pojedinca ali i za čitavo čovječanstvo može biti sada, danas. Bespredmetno je razmišljati o času toga dolaska. Isus nas je oslobodio svih nagađanja. Uništio je unaprijed sve magijske pretpostavke o tom Danu. (Upravo sam čuo na TV vijest da se skupina ljudi u Rusiji zatvorila u jednu pećinu jer očekuje Sudnji dan koji će biti u proljeće 2008. godine). Radi se dakle o trajnom ”sada”. Evo Božje riječi koja je jasna: ”Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi” (Mt 24,42); ”Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa!” (Mt 25,13); ”A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli na nebu, ni Sin, nego samo Otac” (Mk 13,32).

”Govorit će vam: 'Eno ga ondje, evo ovdje!' Ne odlazite i ne pomamite se! Jer kao što munja sijevne na jednom kraju obzorja i odbljesne na drugom, tako će biti i sa Sinom Čovječjim u Dan njegov” (Lk 17,23–24).

Iz Božje riječi važno je zapamtiti upozorenje: ”Bdijte”. Dobro bdiju oni koji čine dobro, kojima su svjetiljke života uvijek napunjene uljem ljubavi. Ljubav je naše najvažnije djelo jer ćemo na koncu vremena biti suđeni po ljubavi, kako je lijepo rekao sv. Ivan od Križa. Ljubav je vječnost koju treba započeti živjeti sada i ovdje!

Ovo četvrto došašće je najljepše i konkretno opisao sam Isus a zapisao je to Matej evanđelista u 25. poglavlju svoga evanđelja. Opis je to svršetka vremena u prispodobama o deset djevica, o talentima i posljednjem sudu. Posljednji sud će započeti Isusovim dolaskom: ”Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje. I sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca” (Mt 25,31–32). U svemu će biti presudna naša djela odnosno ne–djela: ”Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!...Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste” (usp. Mt 25, 40.45).

Uvijek me je kod Isusa oduševljavalo to što je bio otvoren. Nije se poigravao s ljudima. Nije ih stavljao u labirint niti im postavljao zagonetke. Svi znamo sve! Svi znamo što nam je činiti i kako se pripremati za njegov dolazak. Donosim sada nekoliko poticaja za život u Došašću 2008. godine koji nam mogu pomoći za susret s Isusom u našim svagdanima ali i za onaj konačni dolazak.

ADVENT U ČETRI KORAKA

/http://isusevolimte.blog.hr/

Do Božića nas dijele samo četiri koraka! Četiri nedjelje Došašća. Imamo najbolje vrijeme da:

– idemo na zornice – da se popravimo – da izvana pripremimo došašće – da upalim svijeću života:

Zornice

U mnogim našim crkvama ujutro prije škole ili posla žurit će mnogi ranoranioci na mise zornice. U ovom se koraku najviše postiže: čuje se Božja riječ, pristupa se Euharistiji, molitva.

Rad na sebi

Ako želim biti bolji to znači da moram VIDJETI onoga pored sebe i pokušati biti ljubazan i dobar prema njemu. To se naročito odnosi na bolesnike kojima bi tvoj posjet bio vrijedan kao zlato.

Adventski vjenčić

E, to je ono svima drago i lijepo. Neka u kući bude mjesto za adventski vjenčić. On je uvijek POZIV NA MOLITVU u obitelji. Stavite ga u sredinu stola ili možda u prozor.

Svijeća života

Kažu da se najviše ljudi boji mraka. Vi upalite svijeću. Napose onda kada molite. Vaša će se svijeća života upaliti svaki put kada učinite neko dobro djelo. Ako to budete činili dovoljno često, oko vas će stalno biti svjetlo. Tada će vas svi voljeti. A kada ste u svjetlu, vi već imate život vječni.

IZ ADVENTSKIH OBIČAJA

/Veritas, 1. prosinca 2003/.

Adventski vijenac – povijest i izrada

Adventski vijenac je stari njemački običaj koji je postao jako popularan posljednjih godina. Brojne kršćanske obitelji prakticiraju izradu vijenca. Ovaj običaj prepun je značenja, lako ga je primijeniti u svaku sredinu i može biti jako jednostavan, ili, pak, lijepo izrađen, skuplji, prirodni ili kupljen u trgovini. Adventski vijenac je vijenac zelenila, napravljen u raznim veličinama. Plete se od zimzelenog lišća ili grančica. Tako je pleten da nema početka ni kraja pa označuje Boga koji je vječan. U vijenac su usađene četiri svijeće; one označuju četiri godišnja doba, odnosno četiri razdjelnice u ljudskoj povijesti: stvaranje, utjelovljenje, otkupljenje i svršetak, a ne samo četiri adventske nedjelje. Prve nedjelje se pali prva svijeća i tako redom da do Božića gore sve četiri. Tri od njih su ljubičaste i podsjećaju nas na pokorničku prirodu vremena. Ružičasta se pali u treću nedjelju Došašća. Ona nas podsjeća da se uskoro bliži kraj Došašća a od davnine se zove nedjeljom ”Gaudete” – ”Radujte se” jer se toga dana čita Božja riječ o radosti iz poslanice Filipljanima a označava i mali predah u pokorničkim djelima koja se čine u Došašću.

Adventski vijenac se stavlja na strop i povezan vrpcama ili na stol. Oko njega se obitelj okuplja tijekom jela, ili večernje molitve. Vijenac treba biti kružni, kao simbol vječnosti, i podsjeća da Bog nema niti početka niti kraja. Zelenje je simbol vječnog života i podsjeća nas da je Bog nepromjenljiv. Izgled vijenaca se razlikuje, jer svatko ima svoje viđenje. Izgled vijenca vaše obitelji ovisi o količini vremena i kreativnosti uloženim u njegovu izradu. Vaša obitelj može napraviti posebni vijenac, ili dodati nešto vijencu kupljenom u trgovini. Neke obitelji žele napraviti novi vijenac svake godine, s time da su u to uključeni svi članovi obitelji.

Pripremanje jaslica

Pripremanje jaslica je postavljanje slame za Dijete Krista kroz molitve i dobra djela učinjena u ovom vremenu Došašća. Ovo je originalno francuski običaj koji se brzo raširio i u drugim zemljama. Svake večeri dijete stavlja u jaslice malo slame za svako učinjeno dobro djelo. Tako Dijete Krist, koji dolazi na Božić, nalazi mekanu slamu u jaslicama.

Duhovna glazba

HRVATSKE ADVENTSKE PJESME U LITURGIJI (1)

Naša liturgija u svom glazbenom dijelu zaista obiluje mnogim i prekrasnim pjesmama i popijevkama koje su toliko opće prihvaćene u narodu da se mogu nazvati pučkima. Međutim, često njihov korijen i nije od samoga puka, već imaju svoga autora ili su dijelovi poznatih crkvenih pjesmarica poput Pavlinske pjesmarice, ili Cithare octochorde (prvo izdanje 1701). Tijekom vremena postale su te pjesme opće poznate i prihvaćene pa su tako gotovo sjedinjene s narodnim stvaralaštvom. Naš narod obiluje crkvenim popijevkama za sva doba crkvene godine (Advent, Božić, Korizma, Uskrs, Vrijeme kroz Godinu, Marijanske pjesme). Kako nam dolazi najradosnije doba kroz godinu – Božić, tako ćemo s pravom ovdje reći nešto više o božićnim pjesmama, ”božićevanju” tih pjesama kao i o adventskim pjesmama koje nas uvode u Otajstvo rođenja Gospodina našega Isusa Krista.

I DIO – ADVENTSKE PJESME

U Adventu, vremenu koje prethodi Božiću, nalazimo u našem narodu također obilje prelijepih i vrijednih skladbi koje se i danas rado pjevaju u našim crkvama tijekom liturgijskih obreda, a napose zornica i adventskih svetih Misa. Jedna od najpopularnijih je PADAJ S NEBA dominikanca Jordana Viculina, koja na tako krasan način naviješta dolazak Spasa i našega spasenja – ”....otvori se zemljo mila, da iz plodnog tvoga krila u taj sretan, blažen čas, svemu svijetu nikne spas....” Iz zbrke Cithare octochorde jedna od najpopularnijih je ZLATNIH KRILA, koja opisuje susret Božjeg glasnika, anđela, s blaženom Djevicom Marijom i njezin nepokolebljivi FIAT – NEKA BUDE; ”Zlatnih krila anđela si, Bože k meni poslao. Anđeo me svetom riječi Majkom Božjom prozvao”. S istom tematikom anđelova pohoda Mariji je i pjesma POSLAN BI ANĐEL GABRIEL, u kojoj se posebno ističe Marijina poniznost, skromnost, služnost da bude Dom Božjemu Sinu. Treba istaknuti još i popularnu pjesmu iz Hrvatskog Crkvenog Kantuala iz 1934. g. RADUJ SE GRADE NAZARET, te pjesmu VISOM LETEĆ PTICE MALE. Meni osobno posebno je draga i nadasve prigodna za ulaznu pjesmu kod svetih Misa Zornica ZDRAVO BUDI MARIJO s tekstom ”....prejasna zornice, istočnog bez grijeha začeta Djevice....”, a posebno je dobro pjevati tu pjesmu na sam blagdan Bezgrešnog Začeća (08.12.) što ove godine pada u nedjelju, s drugom kiticom koja glasi; ”Začeće bezgrešno tvoje mi štujemo, buduć' da utješno od Crkve čujemo: da ti si jedina od sveg svijeta ljudi začeta nevina”. Još bih istaknuo skladbu iz Cithare octochorde KLIKUJTE SADA ZANOSNO koja je tekstualno preuređena u novije vrijeme od pjesme PTIČICE LIJEPO PJEVAJU. Kako sam u uvodu rekao da neke pjesme postaju općeprihvaćene u narodu, tako i ne mora proći stotinu ili tri stotine godina već i puno kraće vrijeme pa da neki napjevi, rekli bismo, ”svima uđu u uho”. Tu bih posebno istaknuo napjeve – antifone adventskih psalama naših suvremenika i to: od Mate Lešćana antifonu K TEBI GOSPODINE UZDIŽEM DUŠU SVOJU, ili od Ljube Gale t ića U DANIMA NJEGOVIM, O LJUBAVI TVOJOJ GOSPODINE i BLIZU JE GOSPOD NAŠ, pa zatim još od Đure Tomašića DOĐI GOSPODINE, SPASI NAS.

I na kraju, svakako ne bi trebalo zaboraviti i one, doduše malo teže, melodije koje bi puk i mogao prihvatiti ali uz dobru potporu župnog zbora ili Schole, a to su melodije gregorijanskog korala adventskog doba. To su u prvom redu Pozivnici za zornice ČUJ JASNI GLAS ODJEKUJE, NEBESA STVORČE ZVJEZDANIH itd, ali i čuvene O ANTIFONE; O Mudrosti, O Adonaju, O Istoče itd. Ipak osobno, nadraži i najljepši (a ujedno i za izvođenje najteži) je gregorijanski koral, tj. antifona i psalam NEBESA ODOZGOR ROSITE I OBLACI PRAVEDNOG DAŽDITE. Pa kako smo i počeli sa skladbom PADAJ S NEBA ROSO SVETA, i u ovoj skladbi na kraju molimo, vapijemo i pjevamo da nam nebesa odozgor rose i da nam sveta rosa oplemeni zemlju iz koje će nam niknuti Spas – Božji sin.

Posebno za web župe Sv. Križa piše maestro Josip degl'Ivellio

POSLAN BI ANĐEL GABRIJEL

1. Poslan bi anđel Gabrijel/ od Boga u grad Nazaret k jednoj poniznoj Djevici, i k pravoj Božjoj službenici.

2. Kad Mariji on doteče, ponizno joj ovo reče: oj zdravo puna milosti, Djevice, kruno svetosti.

3. Veselje sad će početi, sina ćeš Božjeg začeti, Bog Duh će Sveti s tobin bit i ove riječi ispunit.

4. Sina ćeš ti poroditi, Isus će se nazivati, a plod tvoj bit će Božji Sin i pravi Bog i Gospodin.

VISOM LETEĆ

1. Visom leteć ptice male našem domu zapjevale:

srca gore, evo zore.

2. Kore one lijene ljude, dozivlju ih, od sna bude:

srca gore, evo zore.

3. Grijehe svoje oplačimo, dušu ljijepo očistimo:

srca gore, evo zore.

4. Kraj nek bude svakoj zloći, Sin će Božji k nama doći:

srca gore, evo zore!

5. Već ga nosi mila Mati, ona će ga nama dati:

srca gore, evo zore!

6. Zdravo, puna svih milina, kličimo joj iz nizina:

srca gore, evo zore!

ZLATNIH KRILA

1. Zlatnih krila anđela si, Bože, k meni poslao. Anđeo me svetom riječi Majkom Božjom prozvao.

2. Hvala, Višnji, tebi hvala, za tu milost toliku, a u suzi u mom oku čitaj ljubav veliku.