DJECA – Uređuje: Katarina Čeliković
Posljednji...
Posljednji pozdrav – posljednja nedjelja kroz godinu – posljednji
put ti kažem! – posljednja vremena – posljednja želja...
Riječ posljednji u meni budi čudan osjećaj – neizvjesnosti i
nečega nepoznatoga, pa prema tomu i strašnoga. U mom je
djetinjstvu nekoliko puta jedna sekta po selu propovijedala
”smak svijeta” ili svršetak života ovdje na zemlji. Čak su im
neki ljudi povjerovali i počeli praviti zalihe hrane i drugih
namirnica za te, posljednje dane. Pa i nedavno su neki govorili
o posljednjim danima, ali – hvala Bogu Stvoritelju – bile su to
tek vradžbine koje zavaravaju lakovjerne.
A kad mislimo da su stigli ti neki posljednji dani, postajemo
bolji, želimo se pripraviti za ljepši život. Kada netko umre,
upućujemo mu samo lijepe riječi jer kažu – o pokojnima sve
naj...
Kada će i kakva biti posljednja vremena? Mi to ne znamo. A ipak,
svaki bi nam dan mogao biti posljednji. Stoga je važno baš
svaki dan prema sebi i prema drugima živjeti bratski. Makar
griješimo, u srcu ćemo biti slobodni ako svima oprostimo kako
bi taj naš ”posljednji” dan bio onaj najbolji za susret s
Isusom. A za taj susret dovoljno je povjerenje.
Vaša Zvončica
Kad dođem Isusu...
Vjeroučenici sedmog razreda bajmočke župe Sv. Petra i Pavla ovako
zamišljaju susret s Isusom kada dođe Onaj dan:
Jasmin: Zamišljam da kad dođem Isusu da će se otvoriti jedna
velika zlatna kapija, a sa strane će biti dva anđela čuvara, a
kada se otvore vrata, mene će čekati Isus na stepenicama, i
svuda sa strane bit će oblaci.
Milena: Leteći kroz oblake začut ću Isusa i vidjeti ogromnu
kapiju, kroz koju ću proći i vidjeti dvoranu u kojoj me čekaju
svi Sveti i dobri ljudi.
Danijela: Na ulazu kod Isusa nalazi se velika zlatna kapija i kod
nje dva Božja izabranika koja određuju gdje će tko. Netko u
raj, neko u pakao...
Sandra: Isus u mome životu predstavlja svjetlost koja me
usmjerava na svim mojim životnim putovima. Trebamo mu biti
zahvalni i sa zahvalnošću mu služiti.
Gizela: Zamišljam jednu ogromnu beskrajnu kapiju. Kad dođem k
Isusu sve će biti doživotno i bez kraja i početka i više neće
biti tuča, tuge i plača, bit će samo ljubavi i ljubavi...
Bojan: Kad dođem k Isusu ja ću se prvo dobro ispričati s njim.
Postavit ću mu puno pitanja i zahvaliti mu za život koji mi je
podario, za dobre roditelje i svu moju rodbinu, i prijatelje.
Zamolio bih ga za oprost ako sam šta jako loše uradio.
Ivana: Sanjala sam... i kada sam se probudila shvatila sam da je
to bio samo san i jedan savjet koji mi je Isus dao da bih znala
kako je to kada idem u raj ili pakao kao dobar ili loš čovjek.
Kako ga ti zamišljaš?! Puno pozdrava i mir i svako dobro od nas!
Mirela Sakač
SVETI FRANJO SE ŽALI DA LOŠE POSTUPAJU PREMA NJEMU
Ova, u osnovi vrlo ”ljudska” priča o svetome Franji otkrivena je
prije nekoliko godina u jednom rukopisu u Darmstadtu, nakon
čega ju je Fr. Bihl tiskao u ”Archivum Franciscanum
Historicum”.
Jednom kad su sveti Franjo i brat Leon obilazili okolo i
propovijedali, dogodilo se da je bratu Leonu putem, od silne
iscrpljenosti, pozlilo. Kako su bili prolazili pored nekog
vinograda, sveti Franjo je ušao u njega, ubrao grozd i dao
bratu Leonu da jede.
I dok je to činio, pojavi se razbješnjeli seljak i istuče svetog
Franju.
Kad su kasnije krenuli dalje, sveti se Franjo gorko žalio na jake
udarce koje je bio dobio zbog brata Leona, te mu je bilo vrlo
teško, gotovo i nemoguće, dati Bogu hvalu za svoje patnje. I
kad je progovorio, reče bratu Leonu: ”Brat Leon je lijepo jeo,
ali je zato brat Franjo dobio batine. Brat Leon je dobio lijep
obrok, ali ga je zato brat Franjo platio.” Ovu priču ispričao
je brat Henry Herp.
Evo, draga djeco što reći više?Pa kad su i sveci dobijali batine
i svoje ”nestašluke” plaćali po ”debelom mesu”. Ima li pomoći
za nas?
Izgleda da nema.
Ne ostaje nam ništa drugo, već se mirno za brata žrtvovati.
Uz franjevački pozdrav
Mir i dobro.
Za Vas priredio Silvester Bašić
Početak školske i vjeronaučne godine u Futogu
Budući da Duh Sveti pomaže čovjeku razumjeti bolje Božju volju
kako bi ustrajao na putu prema Kristu, 30. rujna u župi
Presvetoga Srca Isusova u Futogu za vrijeme nedjeljne sv. mise
molili smo snagu Duha Svetoga kako bismo bolje ispunjavali
svoje dužnosti u školi i u Crkvi.
Sva djeca sa školskoga vjeronauka sudjelovala su u prikaznoj
procesiji. Osim različitih darova nisu također nedostajale ni
torbe, knjige i bilježnice koje je župnik vlč. Ante Kopilović
blagoslovio. A nama najdraži bio je posebni blagoslov djece na
kraju sv. mise.
Ana Kramer
Kraljice svete krunice – moli za nas!
Listopad je mjesec posvećen našoj dragoj Majci Mariji. Tada se u
svim crkvama moli krunica. Tako smo i mi, djeca iz Sonte revno
dolazili na molitvu krunice i sv. Misu. Dolazili smo svaki dan.
Dječaci su ministrirali, djevojčice čitale a većina od nas je
molila krunicu. Nakon sv. Mise dobijali smo sličicu Gospe
Marije a na kraju tjedna mali dar. Zavoljeli smo dolaziti na
pobožnost još više, jer nam se svidjelo svaki dan moliti a
poslije toga smo se igrali sa župnikom na župi. Jednom smo i
sami pravili krunicu na ruke s katehisticom Kristinom
Ralbovsky. Na kraju mjeseca dobili smo lijepe darove i
počastili se kolačima i sokovima. Odlučili smo i iduće godine
dolaziti na krunicu.
Dragi Bože, hvala ti za sve što si nam pružio tijekom ovih mjesec
dana. Blažena Djevice Marijo, zagovaraj za nas i za čitavo naše
selo.
Sanja, Ivana, Davor, Bojan (vjeroučenici župe sv. Lovro – Sonta )
XII. Festival dječjeg folklora ”Djeca su ukras svijeta”, Tavankut 2007.
”Djeca u susret tradiciji”
U Domu kulture u Tavankutu 20. listopada 2007. godine održan je
XII. Festival dječjeg folklora pod nazivom ”Djeca su ukras
svijeta”. Program je započeo okupljanjem predstavnika sudionika
na zajedničkom susretu u OŠ ”Matija Gubec”, gdje je prikazan
film o Tavankutu, nastao u okviru mjesne škole, a potom je
upriličena sv. Misa, s obzirom da je to bio dan posvete mjesne
crkve, gdje su nazočili svi sudionici ovogodišnjeg Festivala.
U dvorani Doma kulture, nastupila su djeca domaćina HKPD ”Matija
Gubec” iz Tavankuta i gostujućih kulturno umjetničkih društava,
iz Zagreba, Male Bosne, Golubinaca, Sonte i Bača, prikazujući
svoje umijeće u očuvanju tradicije. Program koji je obilovao
dječjim smijehom i radošću, okončan je podjelom zahvalnica svim
sudionicima ovog Festivala i svim dobrotvorima ovoga projekta,
među kojim je i svojom nazočnošću uveličala održavanje
Festivala i mr. Ljerka Alajbeg, konzul gerant R. Hrvatske u
Subotici, koja je u svom govoru istaknula važnost očuvanja
kulturne baštine ali i naglasila potporu kulturnim projektima.
Pismo potpore Festivalu poslao je i saborski zastupnik dr.
Stjepan Bačić, koji je naglasio da gdje djeca nastavljaju
tradiciju svojih predaka, garantiran je i opstanak hrvatske
loze u Vojvodini.
U nedjelju, domaćini su sa gostima iz Zagreba obišli Suboticu i
Palić a potom i obilazak ZOO vrta.
Ovaj projekt podržali su Pokrajinsko tajništvo za obrazovanje i
kulturu, Ministarstvo vanjskih poslova R. Hrvatske, Generalni
konzulat R. Hrvatske u Subotici, Mjesna samouprava Tavankut, OŠ
”Matija Gubec” Tavankut, Hrvatska čitaonica Subotica, Župa
”Srce Isusovo” Tavankut i ZOO vrt, Palić.
L. S.
| 
