NAš KANDIDAT ZA SVECA – Uređuje i piše: o. Ante Stantić

GOVORI VAM SLUGA BOŽJI O. GERARD TOMO STANTIĆ

Gusjenica i lijepi leptir

1. ”Ništa bolje od Isusove volje. To želim. Tako će gadna gusjenica postati lijepi leptir”(1). Kako bismo razumjeli što Gerard želi reći o sebi, ovim vlastoručnim zapisom, moramo najprije otkriti izvor na koji se odnosi. Tragajući za izvorom ove tvrdnje nalazimo da se Gerard poziva na tekst sv. Terezije Avilske, na njezinu knjigu Zamak duše, V. odaje, pogl. 2., gdje sv. Terezija slikom gusjenice svilca, vrlo gadnoga izgleda i njezinog zatvaranja u ispletenu kukuljicu, iz koje kasnije izlazi, preobražena, u lijepoga bijeloga leptira, opisuje proces čišćenja i stanje nadnaravnog motrenja (kontemplacije), ljepotu duše sjedinjene s Bogom, iskustvo sjedinjenja duše s Bogom koja je sva preobražena, ”pobožanstvenjena”.

Slijedi logično da, kada Gerad želi biti ”mekani vosak”, podložiti se ”dugotrajnoj operaciji”, o kojima sam pisao na prethodnim stranicama ”Zvonika”, a nadahnjujući se na učenju sv. Terezije, kao njezin vjerni učenik, želi se pripremiti na nadnaravnu kontemplaciju te ”iz gadne gusjenice” postati ”lijepi leptir”.

2. Željom i nastojanjem oko preobrazbe iz ”gadne gusjenice svilca” u ”lijepog leptira” Gerard jamačno želi proći proces i steći iskustvo što sv. Terezija opisuje u petim odajama Zamka duše: ”kad gusjenica naraste, počinje izrađivati svilu i graditi kuću gdje treba umrijeti. Htjela bih da se ovdje spozna: ta kuća, to je Krist... Negdje sam čitala da je naš život Krist... Napravimo brzo taj posao i spletimo kukuljicu odstranjujući svoje sebeljublje i svoju volju, navezanost na bilo što ovozemaljsko, vršeći djela pokore, molitvom, trpljenjem, poslušnošću... Neka umre, neka umre gusjenica a to i čini kad napravi ono za što je bila uzgojena, pa ćete vidjeti kako vidimo Boga... Kažem vam da ta duša uistinu ne prepoznaje samu sebe; ta gledajte kakva je razlika između ružne gusjenice i bijele leptirice”. Tako preobražena duša, dodaje sv. Terezija: ”osjeća takvu želju da hvali Gospodina da bi se htjela rastopiti i da za Njega podnese tisuću smrti. Zatim počinje osjećati da trpi velike muke a da ne može učiniti ništa drugo; jako velike želje za pokorom, za samoćom, za tim da svi upoznaju Boga”(2).

3. Da je Gerard odlučan ostvariti ovaj hod, što je otkrio u Zamku duše sv. Terezije i ući u pete odaje toga ”Zamka”, svjedoče brojni vlastoručni i autobiografski zapisi našega sluge Božjega. Tako u rukopisu ”Biser mišljenja”, zapisuje: ”Neka sam prah svaki mah na Vašim rukama (Isuse i Marijo)”(3). Kao da čuje Isusov govor: ''Trebaš biti slijep, gluh, zaboraviti sebe, odcijepljen od svega što mi nije milo... Dok to ne postigneš moraš podnijeti dugotrajnu operaciju. Svi bolovi i progonitelji to su moji noževi koji te liječe, moraš imati u ruci, u oku itd., noževe sebezataje”(4). Izričito se nadahnjuje u svome hodu na ”Tamne noći” sv. Ivana od Križa i zapisuje: ”na prvom mjestu moraju grijesi uništeni biti, nagnuća zaspati da se počneš s mojom milošću oblačiti... jer je sve u mraku... Prvu noć mora u vatri s Tobijom ispeći riblje tj. svoje srce, da ne bude u njemu zemaljske želje, drugu noć neka ide u društvo patrijarha po vjeri, treću noć dobije blagoslov da se s Bogom sjedini”(5).

4. Iskustvo ”sjedinjenja”, nadnaravnu kontemplaciju, Gerard pak ovako opisuje: ”Kad je Isusak u dušu utisnut onda čovjek gleda, čuje, radi s očima i rukama Isusovim”(6). To se događa zato, dodaje Gerard, jer je ”postigla milost poniznosti (odcjepljenja od svega), koji u nama mir ostavlja. Taj mir je tako sladak da čovjek želi napredovati u nutarnjoj molitvi... Bog skoro sve čini a sile duše spavaju, blaženstvo uživaju, na drugo nisu kadre. Jesti, spavati, u ovom stanju je za dušu mučno”(7).

Logično je, u kontekstu svega što sam sažeto iznio u ovom prikazu, da kada Gerard zapisuje – ”Bog je dao jednome od naših milost sjedinjenja” – da govori o svojem iskustvu sjedinjenja s Bogom, da uživa nadnaravni stupanj motrenja. Da je slijedio u svom životu učenje velikih učitelja mistike. Da u njemu imamo dakle mistika pod ovim našim podnebljem, a ne ”tebaitskog svetca”, jer njegovo mrtvenje ima značenje odcjepljenja od svega što nije Bog. Učinak takvog života ima svoje odjeke i u djelatnosti jer: ”Duhovan svakome ugađa, samo sebi ne. Sve zaboravlja jer samo Boga voli. Ljubav ga zasljepljuje: ništa sebično ne vidi, jer samo Isusa slijedi”(8), zapisuje Gerard. ”Isusak”, koji se utiskuje u dušu, kao u ”mekani vosak”, za Gerarda, nije nitko drugi nego Isus Krist, koji je slika odcjepljene duše zbog svoga poniženja u Utjelovljenju.

––––––––

1 Put k Isusu, 004825.

2 Zamak du?e, V. odaje, pogl. 2.

3 Biser mi?ljenja, 004205.

4 Razgovor s Isusom, 003877.

5 Razgovor s Isusom, 003901 (usp.: ”Tamna noc” sv. Ivana od Kri?a, 2 strofa, hrv. izd., 3, 15.

6 Biser mi?ljenja, 004281.

7 Thelogia Pastoralis, 002732.

8 Razgovor s Isusom i Majkom, 004088.

POETSKI KUTAK – Uređuje: Katarina Čeliković

STIPAN BAŠIĆ ŠKARABA

Rođen je 1954. u Subotici gdje završava osnovnu i srednju školu. Aktivan je član Hrvatskoga kulturnog centra ”Bunjevačko kolo”. Bavi se stolarstvom. Pjesme piše dvadesetak godina. Nagrađen je za najbolju pjesmu Velikoga prela u Subotici 1994. Dobitnik je nagrade za najbolji tekst na Prvom festivalu bunjevački pisama. Pjesme su mu objavljene u knjigama izabranih stihova Lira naiva 2006 i 2007.

TUŽAN SALAŠ

      Zlatna jesen stigla
      gornjak pismu sniva
      kroz nakrivljen odžak
      al bez pratnje dima.

      Sazrila i dunja stara
      a ko će je brati
      kad se sama na ledini
      trula đerma klati.

      Ne vidi se oltar više
      vagas sav u travi
      ševa zoru budi
      samo nema ljudi!

      Potkovica stara, zarđala, sama
      još na klinu visi
      i greda je trula ali nema gazde
      kom sriću da čuva!

      Pod zabatom bunja
      kraj nje lanac truo
      odavno se lavež

      iz nje nije čuo!