OBITELJ – Uređuje: obitelj Huska

Iščekivanje...

Dragi čitatelji! Stiže nam prosinac, taj nekako maleni mjesec... Mislimo na Božić, na Djetešce Isusa, koji se tako ubogo, ali ljupko rađa u jaslama, ali i u našim srcima. Mislimo i na naše malene, možda na darove koje im spremamo za mnoge prilike u ovom romantičnom zimskom mjesecu. Dobro je prisjetiti se što su nama nježne i tople uspomene na Božić našeg djetinjstva... Ne možemo vratiti vrijeme, ne možemo uništiti moderne navike kupovine igračaka–likova iz trenutno popularnih crtića (kojih je, naravno, bezbroj, i nema tendencije smanjivanja produkcije istih!) i u djecu vratiti u slatko iščekivanje darova, kada je tijekom godine toliko prilika za darivanje. Kako ćemo im zbilja pružiti radost Božića, ushićenje poradi čokoladica, ponekog ”slaniša” i možda čarapica od sv. Nikole, jabuka i naranča za Materice, uz koji topli darak poput kape, rukavica ili komada odjeće, a za Božić prevelike sreće zbog obilja radosti pod božićnim drvcem, a još ako ima kakav darak u sjajnom omotu, možda igračka koja se dugo iščekuje... krasno! Ipak, češće je prazno obilje darova, gdje za Isusa i radost ”ljudi dobre volje” ima sve manje mjesta. Mnoge naše kršćanske obitelji RJEŠENJE pronalaze u – adventskim ”žrtvicama”: odlazak na mise zornice i odricanje od slatkiša, igračaka i odjeće za sirotu ili napuštenu djecu, kako bi naša djeca osjetila i shvatila da je Božić lijep kada su radosni svi, osobito ubogi i siroti, osamljeni i bolesni, a najviše oni koji im pomažu, jer tako pomažu Božiću samom! Kako je Izrael čekao Spasitelja, tako neka naša srca iščekuju Božić! :) /vh/

Svjedočanstvo

Doista, SVAKO je dijete Božji dar!

Dobro je kad Vam prenosimo samo Evanđelje, riječi Svetog Oca i crkvenog učiteljstva, zatim stručnjaka za različite oblasti (odgoj, psihologija, medicina i sl.), ali osobita nam je radost kad Vam darujemo ono najvrijednije i najljepše: svjedočanstvo kršćanskog života naše braće, onih naših bližnjih, koji su s nama na svakoj svetoj misi u zajedništvu, a svidjelo se Gospodinu prokušati ih bolima, koje su oni svojom vjernošću Bogu pretvorili u – ljubav!

Kada bi samo svi čuli njihovu riječ i vidjeli njihove oči pune ljubavi jedni za druge! Obitelj o kojoj Vam pišemo, imaju sina i kćerku, a s ljubavlju su čekali ove godine treći Božji dar, bebu, za koju je doktor još prije rođenja rekao da će vjerojatno biti djevojčica. Ova je obitelj višestruko angažirana u župnoj zajednici i redovita na svetim misama pa nije čudo da se s njima cijela župna zajednica radovala i molila da ovoj dragoj mamici porod što lakše prođe i beba se sretno rodi. Iščekivanje je bilo radosno, ali je donijelo golemu kušnju: rodila se mala Ana, ali je bolesna, ima Downov sindrom (mongoloidnost), problema sa srcem i još nekih nerazjašnjenih i nepotvrđenih bolesti zbog kojih mora ići u bolnicu u Novi Sad na ispitivanje, tako malena! Kakva bol za njenu obitelj koja ju je tako željno čekala! Više tjedana su mama i kći bile u bolnici, a onda je mama morala doći kući i ostaviti svoju djevojčicu zbog još nekih ispitivanja. Samo majke će razumjeti što je to značilo majci koja je čeznula i za starijom djecom, a tek ostaviti maleno bespomoćno biće, tako jako potrebno majke i majci? Trebala je i svog divnog muža koji ju je posjećivao kad je mogao, ali se i sam brinuo o sinu i kćeri kod kuće. Bog kuša one koje ljubi! Puno nas je molilo, čak i nepoznati koji su čuli za njih i bol koja im je darovana skupa s najvećom radošću... Napokon, molitve su urodile plodom, a plod su donijele i prava kršćanska vjera, ufanje i ljubav u ovoj obitelji – mala Ana je došla kući i nakon par dana se krstila u svojoj župnoj crkvi, a kum joj je župnik koji je tako puno molio za njih. Ispitivanja su pokazala da Ana ima najblaži oblik Down sindroma i da je inače zdrava!

Puno bi se moglo pričati o svemu što su proživljavali, čak su neki poznanici mami govorili da bi joj bolje bilo da je da u dom kad je tako ”bolesna” (misleći na mongoloidnost), i u samoj bolnici su se čudili požrtvovnosti ove majčice i velikoj ljubavi prema kćeri, mirnoći koju širi i pored svega što proživljava, jer roditelji mongoloidnu djecu najčešće daju u sirotište. Ali, važno je još jedan momenat istaknuti: majka prvi put prihvaća dijete kad sazna da je začela, a drugi put kad ga rodi. Ova Mama svjedoči: ”Ona je naša! Ana je moje dijete, od našeg tijela, kakva god da je – a divna je! – ne bih je mogla ostaviti, ni ja ni itko iz naše obitelji! Djeca je tako vole, presretni smo zbog nje, što je s nama, što nam ju je Bog tako divnu darovao...” Još puno toga kaže Anina mama, ni sama ne vjerujući kako su svi u obitelji hrabri i puni pouzdanja i vjere sve ovo prošli i što će proći sve što još bude trebalo. Bit ćemo uz Vas! Dragi Bog se smiješi kad vas gleda...:)

Dopustite još jednu riječ iz srca: potpisnica ovih redaka također je trudna, iščekujemo bebu za dva tjedna. Za našu bebu (za Anu, naprotiv, liječnici nisu niti posumnjali na bilo kakav poremećaj, a ipak se dogodilo!) liječnik je sumnjao da nije sasvim razvijena u jednom periodu, a poslije je rekao da je sve u redu. Jedini gospodar života je Bog! Ako bi se i nama slično dogodilo, voljela bih imati snagu prave kršćanke kakvu je pokazala ova Mama, zatim još neke mame ”posebne” djece koje poznajem – mama Katarina, mama Mirjana i znati tako divno prihvatiti Božju volju i svjedočiti s krovova: ”DOISTA, SVAKO JE DIJETE BOŽJI DAR – NEMOJTE GA ODBACITIl! LJUBITE GA, U NJEMU JE MILINA!” /vh/

Molitva kojoj se Bog najviše raduje

Reći svome bračnom drugu: ”Hvala ti za tebe. Hvala ti za nas. Hvala ti za našu djecu. Za naš život.”, reći zajedno: ”Hvala ti, Bože, za nas. Hvala ti za tebe. Hvala ti za sve.”, to je molitva kojoj se Bog najviše raduje. Zbog nje, zbog istine koja iza takve molitve stoji, Bog je poželio obitelj. I jer je u sretnim obiteljima budućnost svijeta, budućnost neba, Bog se trajno zauzima da svaka obitelj bude sretna. Da svako biće bude sretno. Na nama je da mu, koliko god nam je moguće, istom ljubavlju, istom zauzetošću, uzvratimo. (”Obiteljski život” Stjepan Lice)

MALE MUDROSTI – Obitelj

RECITE TO PRIJE

On je bio ljudina, jaka glasa i odlučnih pokreta. Ona bijaše nježna i osjetljiva. Uzeli su se. On se trudio da joj ništa ne manjka, a ona je pazila kuću i odgajala djecu. Djeca su rasla, poženila se i poudala te pošla svojim životnim putem... Uobičajena priča.

Kad su sva djeca bila zbrinuta, ženu je uhvatila neka tuga, sve više je slabila i propadala. Kako više nije uzimala hranu, pala je u bolesničku postelju.

Njezin muž bio je zabrinut i odveo je u bolnicu. Oko nje su se trudili liječnici i glasoviti specijalisti, ali nisu mogli pronaći uzroke bolesti. Samo su slijegali ramenima i mrmljali: ”Hm, hm...”

Na kraju je jedan od njih pozvao muža u stranu i šapnuo: ”Ja bih rekao... da vaša žena... jednostavno više nema volje živjeti.”

Čovjek nije ništa odgovorio. Sjeo je uz krevet i uzeo ženu za ruku; njezina se ručica izgubila u njegovoj ogromnoj šaci. Pogledao ju je i dubokim i odlučnim glasom rekao: ”Ti nećeš umrijeti!”

”Zašto?” upita ona jedva čujnim glasom.

”Zato jer te ja trebam!”

”A zašto mi to prije nisi rekao?”

Od tog dana ženi je pošlo nabolje. Danas se vrlo dobro osjeća. Liječnici se i dalje pitaju od koje je to bolesti bolovala i koji su je lijekovi tako brzo izliječili.

Nemoj nikada čekati sutra da nekome kažeš da ga voliš. Reci to odmah. Nemoj reći: ”Moja majka, moj sin, moja žena... to već ionako zna”. Možda i zna. No, bi li se ti ikad umorio slušajući voljenu osobu koja ti to ponavlja? Ne gledaj na sat. Uzmi telefon i reci: ”Ja sam, želim ti reći da te volim.” Stisni ruku osobi koju voliš i reci: ”Trebam te! Volim te, volim, volim te...”.

Ljubav je život. Zemljom hodaju živi i mrtvi, razlikuju se po ljubavi. (Bruno Ferrero Priče iz pustinje)

DVA RUPČIĆA

Neki je dječačić u vrtić uvijek nosio dva rupčića. Jednom ga teta u vrtiću upita zašto nosi dva rupčića.

”Jedan da obrišem svoj nos, a drugi da obrišem suze onih koji plaču.”

A ti, imaš li i ti dva rupčića? (Bruno Ferrero Priče iz pustinje)

ZA ŽIVOT – Uređuje: Vesna Huska

za život: I JA SAM BILA NEROĐENA BEBA!

Ja sam bila ner0đena beba!

protiv života: MOBITELI OPASNI ZA DJECU?

Tanje kosti lubanje ne mogu zaustaviti zračenja iz telefona, pa djecu čine podložnijima tumoru. Poznati švedski sveučilišni prof. Kjel Mild naglašava da djeca uopće ne bi smjela koristiti mobitel. Njegovi zaključci stigli su samo mjesec dana nakon što je otkriveno da postoji ”nejasna veza” između dugotrajnog korišćenja mobitela i tumora na mozgu. Znanstvenici su imali teškoća u dosadašnjim istraživanjima ove teme jer je korišćenje mobitela široko rasprostranjeno tek u kasnim devedesetim. Profesor Mild istaknuo je da je opasnost možda još i veća, jer je 10 godina minimalno razdoblje potrebno da se razvije rak, pa kaže da mu je veoma čudno kada javni prezentatori tvrde da ne postoji nikakav rizik od korišćenja mobitela, jer, kako naglašava profesor Mild, postoje jake indikacije za to da se nešto događa nakon deset godina. Profesor Mild je odlučio detaljnije se pozabaviti ovim problemom i istražiti moguću vezu Alchajmerove i Parkinsonove bolesti s upotrebom mobitela pošto postoji sumnja i na tu povezanost. (Izvor: Blic)

Opasnosti iz dječje sobe

Roditelji često nisu svjesni stalne izloženosti elektromagnetnim valima, posebno djece u dječjim sobama. Istraživači sa njemačkog sveučilišta preporučuju sve elektronske uređaje izbaciti iz dječjih soba. Ukoliko ih već ima, bar ih isključite: poželjno je da se televizor isključuje iz zida kako bi se smanjila izloženost elektromagnetskim valima, dodaje se u priopćenju. Elektromagnetske vale emitiraju i računala, radio–budilnici, lampe i utičnice. Kako bi se ograničila ta izloženost, sve elektronske uređaje treba postaviti što dalje od djetetovog kreveta, a korisno je i potražiti i uređaje s posebnim etiketama koji su ekološki prihvatljivi. (Izvor: CDC/BT)

1 jaje, 2 mobitela i 65 minuta veze među mobitelima. Pokrenuli smo vezu među mobitelima i pustili da traje oko 65 minuta. Tijekom prvih 15 minuta ništa se nije dogodilo; 25 minuta kasnije jaje se počelo zagrijavati; 45 minuta kasnije jaje je vruće; 65 minuta kasnije – jaje je kuhano. Zaključak: izravna radijacija iz mobitela ima potencijal preobratiti bjelančevinu jajeta. Zamisli što može napraviti proteinima u tvome mozgu pri dugotrajnim razgovorima. Molimo, smanji trajanje razgovora na mobitelu i proslijedi informaciju. (Internet)