PAULINUM – ZA DUHOVNA ZVANJA – Uredili: Dražen Dulić i Tomislav Kljajić
RAZGOVOR S NOVIM PREFEKTOM SJEMENIŠTA
U ovoj školskoj godini naša je sjemenišna zajednica postala
bogatija za desetoricu novih članova. Njih devetorica po prvi
puta se susreću s našom zajednicom dok je deseti, nekadašnji
”Paulinac” – Vladimir Sedlak, biskupovom odlukom dodijeljen
sjemeništu kao drugi prefekt.
Naš novi prefekt o sebi
Zovem se Vladimir Sedlak, imam 24 godine, rodom sam iz Subotice a
potječem iz župe Marije Majke Crkve, koja ove godine slavi
svoju 25. obljetnicu postojanja.
Nakon svršene osmoljetke prijavio sam se, potaknut primjerom
tadašnjih maturanata Ivice I. R. i Gorana J. u naše sjemenište,
i tako upisao klasičnu gimnaziju ”Paulinum”.
Nakon mature, odlučio sam se prijaviti za bogosloviju. U to
vrijeme subotički bogoslovi nakon višegodišnjeg prekida ponovno
studiraju u Đakovu. Tu sam proveo prve dvije godine studija,
nakon čega sam poslan na daljnji studij u Rim.
* Vi ste bili pitomac našega sjemeništa, zatim ste studirali u
Đakovu i Rimu, a sada ste na pastoralnoj godini. Kakav je
osjećaj vratiti se ovamo ponovno nakon nekoliko godina, ovaj
put kao jedan od odgojitelja?
– Po povratku iz Rima, nakon završene pete godine dodiplomskog
studija, programom odgoja u rimskom Papinskom zavodu Germanicum
et Hungaricum predviđena je pastoralna godina u vlastitoj
biskupiji. Prvi animator programa pastoralnog praktikuma je
biskup ordinarij i on određuje način i program kako će se ovaj
praktikum odvijati. Mojim povratkom u Suboticu nisam još u
potpunosti znao u kom će se obliku taj praktikum odvijati.
Krajem ljeta dobio sam obavijest da mi je dodijeljena služba
drugoga prefekta u Sjemeništu.
Radovao sam se povratku u Paulinum, kuću u kojoj sam proveo
četiri godine. Još više me je obradovalo kada sam vidio da se u
proteklih 5 godina od kada sam otišao na bogosloviju u
Paulinumu mnogo stvari promijenilo na bolje. Neke stvari o
kojima smo mi rado maštali, danas su dio sastavnog života u
Paulinumu. No ipak, nije mi bilo u potpunosti lagano. Prvih sam
se dana tražio u postavljanju svog odnosa prema zajednici, tim
teže što neke od Paulinaca poznajem još iz vremena kada sam bio
sjemeništarac ili bogoslov. Nije samo tako jednostavno
poznanicima i prijateljima postati prefekt. Sačuvati
prijateljski odnos, a u isto vrijeme nastojati biti jednako
naklonjen prema svim članovima zajednice složen je i težak put.
* Imate li nekih posebnih namjera, nekakvu viziju u vašem radu za
sjemenište za ovu školsku godinu?
– Ovo pitanje zvuči pomalo revolucionarno. Jedna je godina
relativno kratko vrijeme za neke veće pothvate, no ono što sam
sebi na početku pokušao zacrtati kao misao vodilju u ovome radu
je sam način pristupa ovoj službi. Vjerujem da je autentično
svjedočanstvo put uspjeha u ovoj povjerenoj mi službi.
Autentično svjedočanstvo nije jedan savršeni kroj prema kojem
se drugi trebaju mjeriti, nego odgovor pojedinca na Božji poziv
u svojoj punoj ljudskoj dimenziji.
Svoju službu vidim kao jedno svjedočanstvo vlastitog puta
traženja Krista. Stanujem na istome katu na kojem su smješteni
i sjemeništarci. Praktički čitav dan proživljavamo skupa. Jedan
zdravi dijalog i razmjena mišljenja u kojemu svatko poznaje
svoja prava, ali i dužnosti cilj su moga rada.
* Vi ćete slijedeće godine biti zaređeni za đakona u Rimu, što
biste poručili nama sjemeništarcima, koji smo također pošli
svećeničkim putem?
– Poručio bih da ponajprije živimo stvarnost u kojoj se nalazimo.
Sjemeništarac, pa i bogoslov, ne idu svećeničkim putem, oni
nisu svećenici, nego se za taj put tek pripravljaju. Bitno je
to uvijek imati u glavi.
Svaki kršćanin, a ne samo svećenik pozvan je nasljedovati Krista.
Svećenički poziv je jedan oblik toga nasljedovanja. Put
priprave za svećenički poziv je put produbljivanja vlastitog:
”Evo me”. Tom je putu dana jedna odgojna forma, koja pomaže
pojedincu da se pronađe na putu svoga traženja i tako da svoj
zreli odgovor. U tu svrhu postoje odgojne ustanove za budući
svećenički podmladak.
Iz vlastitog iskustva mogu posvjedočiti da put prema svećeništvu
nije jedna konstanta, nego posjeduje svoju određenu
dinamičnost. Ljepota je poziva upravo u tom svakom novom
otkriću ljepote predanja Gospodinu u službi naviještanja Božje
riječi. Budite hrabri odazvati se tome izazovu.
U ime uredništva naše stranice srdačno Vam zahvaljujem.
Razgovor vodio: Tomislav Kljajić
Misa u bolničkoj kapeli
U nedjelju, 11. studenog, posjetili smo crkvicu sv. Elizabete,
koja se nalazi u sklopu subotičke bolnice. Povod za ovo
”hodočašće” je završetak obilježavanja godine sv. Elizabete u
povodu 800. obljetnice od njezina rođenja. Prije svete mise
molili smo zajedno s prisutnim vjernicima krunicu.
Euharistijsko slavlje predvodio je rektor sjemeništa uz
koncelebraciju i asistenciju naših dvojice prefekta, dok je
duhovnik pod misom bio prisutnima na raspolaganju za Sv.
ispovijed. Na naše veliko iznenađenje, crkvica je bila posve
ispunjena tako da su neki vjernici pod misom stajali u vratima
crkve. Pjevanjem uz pratnju gitare trudili smo se uljepšati ovo
slavlje.
Dražen Dulić
Svi sveti
Prema sjemenišnom običaju i ove smo godine na svetkovinu Svih
svetih i na Dušni dani šli svojim domovima kako bismo
prisustvovali svetim misama za svoje pokojne i sa svojim
obiteljima posjetili grobove naših najmilijih.
Tih dana pomagali smo župnicima asistiranjem kod svetih misa i
kod blagoslova grobova u župama u kojima je to običaj. Sjetili
smo se u molitvama na osobit način svojih najmilijih pokojnika,
ali i onih za koje nema tko moliti.
Na spomendan svih vjernih mrtvih u predvečernjim satima ponovno
smo se sastali u našem sjemeništu.
Vladimir Ahmetović
| 
