DOGAĐANJA U SUBOTIČKOJ BISKUPIJI

Franjevački svjetovni red

U ovom broju Zvonika želio bih vam predstaviti Franjevački svjetovni red (FSR). Pri tom ne bih ulazio dublje u razmatranje ovoga reda, već bih želio iznijeti neke kratice, za sve one koji ne poznaju ovaj red ili one koji bi tek htjeli pristupiti nekomu od postojećih.

Naime, FSR kako ću ga skraćeno nadalje navoditi, nije red od jučer, i premda se od početka nije javljao pod ovim imenom, u svojoj biti se nije puno mijenjao. Po osnutku zvao se Franjevački Treći red. I u Serafskom cvijeću, priručniku i molitveniku za članove Trećeg reda sv. Franje, stoji pisano: ”Sveti je Franjo već bio osnovao dva Reda, jedan za muške, pod imenom 'Manja braća' (Franjevci), drugi za ženske pod vodstvom sv. Klare 'Klarise'; i sad je živo želio, da preostali svoj život provede u samoći, pokori i molitvi. No, da glede toga upozna volju Božju, utekao se u molitve drugih ugodnika Božjih, naročito u molitve braće Silvestera, Leona i Masea te svoje duhovne kćeri sv. Klare. Ovi su jednoglasno izjavili da nije volja Božja da preostali dio svoga života provodi u samoći i pobožnim razmatranjima, nego, štoviše, da mora ljudima zborom i tvorom propovijedati pokoru za oproštenje grijeha.

Tada dođe na njega duh Božji i on ustane kao žarki plamen, i njegova je riječ gorjela kao zublja. Spremi se, i krene na put s braćom i poče propovijedati kao drugi Ivan Krstitelj. Tek što se zaorio glas svetoga pokornika, poče djelovati Duh Sveti u srcima ljudi. Pobožni je pokret zahvatio ljude preko svakog očekivanja. I staro i mlado, muško i žensko, htjelo je ostaviti kuću i dom i stupiti u redovnički stalež. Sveti Franjo se obradovao, ali je bio svjestan da ne mogu svi u redovnike, on je ljude opomenuo da ostanu u svojem staležu i obavljaju svoje poslove. Obećao im je da će naskoro dati upute i pravila, kako imadu živjeti, da zadovolje nov duh pokore i pobožnosti i da rade za spas svojih duša, a da ne moraju ostaviti svijet.”

Tako je nastao Franjevački Treći red, a papa Honorije III. je 1221. godine odobrio pravila ovoga Reda. U Franjevački Treći red prvi je stupio bračni par, blaženi Lukezije i njegova žena Bonadona. Vjerojatno ste od svojih starih čuli, jer su i oni možda bili u Franjevačkom Trećem redu, da on i danas postoji u Franjevačkoj crkvi ”Svetoga Mihaela” (Stara crkva) u Subotici. Ovaj red danas se zove Franjevački svjetovni red, ima svoje sastanke, susrete i Vijeće te duhovnog asistenta koji je franjevac I. reda, p. Marijana Kovačevića.

U nedelju 28. listopada održana je izborna skupština, a u Vijeće na mandat od tri godine izabrani su: za ministra brat Silvester Bašić, za doministricu sestra Karmela Mačković, za tajnicu sestra Milka Bilinc, za učitelje novaka sestra Jadranka Ljubojević i za blagajnicu sestra Antonija Trbović.

Sve vas koji osjećate poziv od Krista, i u ovom svijetu osjećate potrebu za spasenjem svojih duša, pozivam Vas – upoznajte nas. Upoznajte bit Franjevačkog svjetovnog reda i ponesite u svijet duh franjevaštva, kako biste u svijetu stvorili novu zajednicu koja će biti prožeta istim duhom pokore, preziranja svijeta, molitve i prave ljubavi prema Bogu i bližnjemu, kao što je to činio sv. Franjo.

Uz franjevački pozdrav Mir i dobro,

Vaš brat Silvester Bašić

Obilježen početak proslave 100. obljetnice crkve u Futogu

Početak proslave 100. obljetnice crkve Presvetoga Srca Isusova u Futogu, obilježen je svečano 4. rujna, najprije duhovnom obnovom za svećenike a potom i svečanom svetom misom.

U prijepodnevnim satima započela je duhovna obnova za svećenike koju je, na poziv župnika vlč. Ante Kopilovića, predvodio provincijal poljske Provincije Misionara Krvi Kristove, o. Jaroslav Jablonski, C.P.P.S. Budući da su predavanja i nagovori bili na poljskom, vlč. Ilija Grgić C.P.P.S, prevodio je nazočnima provincijalov govor. Nakon toga uslijedilo je klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom. U duhovnoj obnovi sudjelovali su generalni vikar Subotičke biskupije mons. Slavko Večerin, dekan László Sungyi i svećenici László Horvát, Ferenc Brasnyó, Jeno Varga, Robert Erhard, Áttila Varga, p. Kárlo Harmath, svećenici Subotičke biskupije te svećenik Đakovačko–srijemske biskupije Berislav Petrović. Kruna ove duhovne obnove bila je svečana sveta misa u župnoj crkvi Srca Isusova koju je predslavio mons. Slavko Večerin uz koncelebraciju ostalih svećenika, dok je vjernicima za ispovijed na raspolaganju bio p. Lajos Suhajda, S.V.D. Ova proslava je početak niza proslava koju će župa Presvetoga Srca Isusova imati kroz ovu milosnu godinu.

Ana Kramer

U prošlom broju nismo objavili pristigle priloge iz Futoga, koji se nalaze u ovom broju. Ispričavamo se zbog tog propusta.

Uredništvo

Misijska nedjelja i misa zahvalnica za plodove zemlje u Plavni

U župnoj crkvi Sv. Jakova u Plavni okupili su se u nedjelju 21. listopada brojni vjernici iz Plavne i okolice na svetoj misi kojom su zahvalili za ubrane plodove u protekloj godini. Misno slavlje predslavio je ovogodišnji mladomisnik Subotičke biskupije vlč. Marijan Vukov, zajedno s domaćim župnikom vlč. Josipom Štefkovićem.

U svojoj nadahnutoj propovijedi vlč. Marijan je konkretnim primjerima pojasnio smisao euharistije, zahvale i molitve. Govorio je upravo u misionarskom duhu, što će vjernicima biti poticajno za prakticiranje svakodnevne molitve i zahvale našemu Bogu, pa i onda kada nosimo težak križ ili nam se čini da su nam molitve neuslišane. Sveta misa bila je obogaćena prigodnim programom kojega je s vjeroučenicima pripravila vjeroučiteljica Karolina Orčić. Crkva je bila lijepo ukrašena zrelim plodovima i jesenjim bojama, a djeca su svojim čitanjima i molitvama uljepšala ovo slavlje, osobito prinoseći darove: svijeću, Bibliju, cvijeće, voće, povrće, hostije, vino i vodu na oltar.

Na ovoj sv. misi slavili smo i Misijsku nedjelju te smo se u molitvi sjetili svih naših svećenika, redovnika, braće i sestara koji se žrtvuju na nepreglednome misijskom polju. Pred nadirućom sekularizacijom, krizom obitelji, opadanjem broja zvanja i drugim duhovnim problemima upućeni smo na usrdnu molitvu i prepoznavanje svoje uloge u misijskom poslanju Crkve. Pri tom moramo znati da je Crkva misionarska po svojoj naravi i da, po Kristovoj zapovijedi, mora slati misionare širiti evanđelje po cijelom svijetu.

Ugodno iznenađenje na sv. misi priredila je skupina članova HKUPD–a ”Mostonga” iz Bača i Plavne, koji su bili obučeni u šokačke narodne nošnje. Na kraju misnoga slavlja svima koji su na bilo koji način doprinijeli ljepoti ovoga slavlja zahvalio je župnik Josip.

Zvonimir Pelajić

Sudjelovanje Komornog zbora ”Po musica” na 13. Festivalu duhovne glazbe

Zborovi među freskama

Trinaesti u nizu Festival duhovne glazbe ”Zborovi među freskama” održan je u Beogradu od 27. listopada do 18. studenog. Subotički Komorni zbor ”Pro musica” nastupio je u subotu 3. studenog.

”Pro musica” je osim kompozicija prote Pavlovića, Ochabe, Pogatschnigga, Kodálya, Vidakovića i Francka, premijerno izveo ”Missu Dominicalis” Antonia Caldare (1670–1736). Partituru cjelokupnog djela u suvremenoj glazbenoj formi obradio je Csaba Paskó 2006. godine. Pored orkestra kojega su činili profesori Muzičke škole i studenti Akademije, solisti su bili Timea Dulić – sopran /Segedin/, Izabella Guzsvány – alt /Novi Sad/, Tivadar Kis – tenor /Kikinda/ i Gyula Orendt – bas /Budimpešta/.

Osim njega, nastupilo je desetak beogradskih zborova te zborovi iz Dobanovaca, Bijeljine, Pančeva i Valjeva. Pokrovitelji Festivala bili su Ministarstvo vjera Republike Srbije i Tajništvo za kulturu Skupštine grada Beograda. /Pro musica/

Misa zahvalnica u crkvi Sv. Lovre u Sonti

Kao zahvalnost Bogu za ovogodišnje plodove, u nedjelju 28. listopada, u crkvi Sv. Lovre u Sonti održana je misa zahvalnica. Kako je u propovijedi istaknuo sonćanski župnik vlč. Dominik Ralbovsky, ova godina bila je godina kušnje za sve zemljodjelce.

Nepovoljni vremenski uvjeti, najdulja ljetna suša i za ovo podneblje neuobičajeno visoke temperature, znatno su umanjile ovogodišnji rod svih kultura. To nije spriječilo mnoge Sonćane doći u svoju prekrasno urešenu župnu crkvu zahvaliti Bogu za sve što im je tijekom godine dao. Riječi nadahnute propovijedi vlč. Dominika Ralbovskog ohrabrile su vjernike pružajući im utjehu i nadu, jer je propovijed bila posvećena zahvalnosti čovjeka Bogu, zahvalnosti čovjeka čovjeku. Između ostaloga, vlč. Dominik je naglasio kako Bogu trebamo biti zahvalni za sve što nam daje, bez obzira koliko nam daje, jer nam uvijek daje onoliko koliko nam je potrebno, onoliko koliko smo zaslužili. Nakon propovijedi, uslijedio je prinos darova. Po tradiciji, darove su pred oltar prinosili vjernici obučeni u starinsko šokačko ruho, u većini članovi KPZH ”Šokadija”. Darove ove zajednice, prekrasnu ikebanu za crkvu i zlatovezom urađenu sliku Krista Spasitelja za župnika, prinijele su članice ove Udruge Ljiljana Zlatar i Ana Miličić, koja je sliku i uradila. Nakon mise, za sav doprinos ovoj lijepoj manifestaciji vjere u Boga i vjere u vrijedne ruke čovjeka, župnik se zahvalio svim sudionicima, a na poseban način crkvenom zboru i sponzorima za toliko potrebna sredstva za rad župe Sonta, dok je domjenak priređen u vjeronaučnoj dvorani župnoga doma.

Ivan Andrašić

Škola animatora u župnom domu u Sonti

U okviru Škole animatora 2007./8., prvi susret održan je u prostorijama župnoga doma i u crkvi Sv. Lovre u Sonti. Tridesetak mladih katolika iz Vojvodine okupilo se u Sonti u petak, 19. listopada i provelo svoje aktivnosti tijekom vikenda Misijske nedjelje. Sudionike susreta ugostili su sonćanski župnik vlč. Dominik Ralbovsky i katehistica Kristina Ralbovsky, a uz njih i dvadesetak mladih iz sonćanske župe.

Nakon večere i upoznavanja, kako međusobnog, tako i s domaćinima, u kapelicu je iz crkve preneseno Presveto, uz molitvu i klanjanje. Subotnje aktivnosti počele su zajedničkom jutarnjom molitvom, a završene klanjanjem u kapelici. Kroz cjelodnevne aktivnosti sudionika susreta i njihovih domaćina obrađena je tema ”Kako je dobro i lijepo kao braća zajedno živjeti”. Predavačica, s. Rastislava Ralbovsky, sestra sv. Križa iz Đakova, temu nije obradila putem klasičnog predavanja. Uz pomoć s. Marte i domaćice Kristine, te uz puno zabavno–poučnoga sadržaja, govorilo se o odnosu Krista i apostola, te o rađanju zajedništva kroz duhovnu dimenziju odnosa prema Isusu. Mladi glazbenici iz negdašnjeg VIS–a ”Ruah” koji su nastupali na raznim manifestacijama, a danas se okupljaju i sviraju samo na susretima animatora, u uvodu su interpretirali pjesmu ”Kriste, budi naša radost”, koja je potom detaljno analizirana u okviru osnovne teme, dok je podtema, izgradnja odnosa unutar grupe, obrađena kroz pjesmu ”Ja i ti gradimo prijateljstvo”. U nastavku su analizirane pojave koje spajaju ili razdvajaju pojedince u skupini, a svaki sudionik na jakni je nosio zakačen list, na kojega su ostali ispisivali svoje mišljenje o njemu. U večernjem programu druženje je nastavljeno kroz pjesmu, glumu i kratke prikaze života svetaca. Aktivnosti su nastavljene u nedjelju, jutarnjom molitvom i pripremom za sv. misu. Tijekom mise mladi animatori su izveli spontano pripremljen igrokaz, koji je asocirao na širenje Božje riječi na sve kontinente. Svetu misu predvodio je sonćanski župnik vlč. Dominik Ralbovsky, a nakon duljeg vremena čuli smo i tonove sonćanskih orgulja, koje je nadahnuto svirao sin pokojnoga kantora, Siniša Poturica. Vlč. Ralbovsky govorio je o pojmu Misijske nedjelje, o širenju riječi Božje, te o zajedništvu, a skupina djece prinijela je oltaru simbole koji najupečatljivije predstavljaju širenje katoličanstva svijetom. Po završetku mise, VIS ”Ruah” je svojim pjevanjem i sviranjem iznenadio i oduševio vjernike sonćanske župe,

koji su ostali u crkvi i pridružili se pjesmi. Susret je završio zajedničkim ručkom.

Ivan Andrašić

Sv. Miletić: Zahvala za plodove zemlje

U župi ”Rođenja Blažene Djevice Marije” u Svetozaru Miletiću slavljena je 21. listopada sveta misa kao zahvala Bogu za plodove zemlje, a predvodio ju je župnik Antal Egedi.

Djeca dječje grupe HBKUD–a ”Lemeš” bila su odjevena u narodnu nošnju što je doprinijelo ljepoti mise zahvalnice na kojoj se okupio lijepi broj vjernika. Crkva je tom prigodom bila ukrašena plodovima s polja. Molitvu vjernika na hrvatskom i mađarskom jeziku predvodila su djeca trećeg razreda osnovne škole.

Tamara Brkić i Sonja Bagi

Četrdeset godina kantorica u Maloj Bosni

Daleke 1967. godine bile smo učenice kod s. Mirjam Pandžić. Kao mlada katedralna orguljašica oko sebe je okupila one koji su željeli naučiti crkveno sviranje. Strpljiva i blaga, davala nam je sate klavira i pouke iz liturgijskog pjevanja i sviranja. Prepoznala je s. Mirjam da je Jelica Demšedi velika nada, da će od nje ”nešto biti”. I tako, već iste godine za Uskrs, Jelica je prvi put zasvirala u Maloj Bosni.

Nakon godinu dana svog kantorskog rada, mlada Jelica osnovala je prvi crkveni zbor mladih u Maloj Bosni, u suradnji sa župnikom vlč. Belom Stantićem. On je znao kako okupljati nas mlade, imao je i oko i uho za nas. S njim skupa proveli smo najljepše godine svoje mladosti. Na vjeronauku za mlade bilo nas je preko stotinu. Tadašnji čelnici mjesne zajednice zamjerali su mu zbog ”velikog grijeha” okupljanja mladih u crkvi. Bilo je to dignuto na politički problem ”zaglupljivanja” mladih, pa i pozivanja na ”razgovor” kako bi se tomu stalo na kraj. Ali vlč. Bela nije odustajao, nego nas je još više privlačio. Zajedno smo bili na sv. misama i skupa provodili nedjeljnja popodna. Posebno smo se spremali za blagdane: dužijance, proštenja, hodočašća, doček Nove godine u crkvi...

Zbor mladih, pod Jeličinim vodstvom, po prvi put je otpjevao Isusovu muku, a pjevao je višeglasno. Jelica je bila puna upornosti i volje. Puno je svog slobodnog vremena utrošila na zbor. Bilo je tu i uspona i padova, i radosti i suza, ali bilo je lijepo. Godine su prošle, evo već četrdeset. To je veliki jubilej! Jelica još i danas svira, skroma i tiha kao i uvijek.

Uskoro ćemo proslaviti sv. Ceciliju, zaštitnicu crkvene glazbe. Čestitamo Jelici ovaj četrdesetgodišnji jubilej i molimo da je Bog nagradi za njezin nesebičan rad, da svira još dugo, dugo godina. Isto tako svim kantorima, pjevačima crkvenih zborova, sestri Mirjam i svima onima koji nas pomažu čestitam blagdan sv. Cecilije.

Gabrijela Skenderović

VIS ”Proroci” na vjenčanju Gordane Dulić i Ivice Tumbasa

Bračnu ljubav i vjernost obećali su pred Bogom u subotičkoj crkvi Sv. Roka 3. studenoga Gordana Dulić i Ivica Tumbas, čime su ujedno zakoračili u novo razdoblje svojega života. Župna zajednica župe Sv. Roka ”oprostila” se na taj način od svoje drage župljanke Gordane i njenog izabranika Ivice. Mladence je vjenčao župnik ove župe mr. Andrija Anišić koji ih je u propovijedi potaknuo da svakoga dana jedno drugom govore ”Danas sam spreman/na za tebe umrijeti”, a misno slavlje vjenčanja predvodio je kapelan u Adi, vlč. Marijan Vukov. Po želji mladenke, pjevanje na vjenčanju predvodio je VIS ”Proroci”, a Ave Maria otpjevao je Marin Kopilović uz orguljsku pratnju Filipa Čelikovića.

VIS ”Proroci”, ali i svi mladi ove župne zajednice, zahvaljuju ovom prilikom Gordani i njenoj obitelji na svemu što su godinama činili za župnu zajednicu, izražavajući nadu da će Gordana i Ivica ubuduće zajedno biti dionicima župnih slavlja. /Zv/

Plavna: Nastup Dječjeg župnog zbora ”Suncokreti” i imendan vjeroučiteljice Karoline

Dječji župni zbor crkve Sv. Jakova u Plavni, nakon duljeg odmora uključio se u liturgijska slavlja aktivnim pjevanjem, na svetoj misi u nedjelju 4. studenoga, kojom je ujedno proslavljen spomendan sv. Karla Boromejskoga, zaštitnika župe u Tovariševu koja pripada našemu dekanatu, a kojom također upravlja bački župnik vlč. Josip Štefković.

Župni dječji zbor ”Suncokreti” nastupio je te nedjelje na svetoj misi budući da je njihova vjeroučiteljica Karolina Orčić toga dana slavila svoj imendan. U središtu ove svete mise bio je još jedan, za našu župnu zajednicu osobito radostan događaj, četvrto po redu krštenje ove godine. Vlč. Josip krstio je malog Denisa i zato će ovo misno slavlje ostati zapamćeno kao osobit događaj po krštenju, dječjem pjevanju i spomendanu sv. Karla Boromejskog, odnosno imendanu vjeroučiteljice Karoline.

Dječji zbor nastavit će s uvježbavanjem prigodnih pjesama za Božić, a moguća je i suradnja s tamburašima HKUPD–a ”Mostonga”. Vjerski život u Plavni moguće je obogaćivati novim sadržajima koji prate liturgiju, a pri tom u aktivnosti župne zajednice treba uključivati što veći broj vjernika, posebice mladih.

Zvonimir Pelajić

VI. POKRAJINSKA SMOTRA RECITATORA NA HRVATSKOM JEZIKU

Jezik čuva identitet

U čitaonici subotičke Gradske knjižnice, 17. studenog okupilo se sedamdesetak recitatora na šestu po redu Pokrajinsku smotru recitatora na hrvatskom jeziku koju organizira Hrvatska čitaonica.

– Ova manifestacija svake godine ima za cilj poticanje djece na lijepo kazivanje poezije na hrvatskom jeziku, a svake se godine vidi napredak i u kvaliteti jer se u pripremu djece uključuju učiteljice. Posebno nas raduje što je ove godine recitatore na početku smotre pozdravio Martin Oršolić, pomoćnik ministra u Ministrastvu znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske, a njemu su se ove godine pridružili konzul savjetnik Anto Franjić iz Generalnog konzulata R. Hrvatske u Subotici, Edit Molnar Pinter zadužena za obrazovanje u Općini Subotica, predsjednik Hrvatskoga nacionalnoga vijeća Branko Horvat i dopredsjednik HNV–a Stipan Šimunov, predsjednica Izvršnog odbora HNV–a Slavica Peić te Jašo Šimić, zadužen za obrazovanje u HNV–u. Ovo je za sve nas bila najveća potpora i znak da treba nastaviti njegovati jezik i raditi s djecom jer se u jeziku čuva nacionalni identitet – ističe organizatorica Katarina Čeliković.

Svi su recitatori dobili na dar knjigu, a među njima je proglašeno i trideset pet najboljih koji su nagrađeni pohvalnicom a 1. prosinca ići će i na nagradni izlet u Slavonski Brod. Ocjenjivački sud činile su prof. Đurđica Stuhlreiter iz Osijeka, Marija Šeremešić iz Sombora i Katarina Čović iz Subotice, a nastupili su recitatori iz Srijemske Mitrovice, Vajske, Sonte, Bačkog Monoštora, Sombora, Starog Žednika, Tavankuta, Đurđina, Male Bosne, te iz subotičkih škola.

Smotru je i ove godine podržalo Veleposlanstvo R. Hrvatske i Generalni konzulat, Pokrajinsko tajništvo za propise, upravu i nacionalne manjine te Općina Subotica. /Zv/

Misa zahvalnica u Sotu

Župljani crkve Sv. Katarine u Sotu, upriličili su godišnju misu zahvalnicu 4. studenog, na kojoj su zajedničkom nakanom zahvalili Bogu za dobročinstva primljena kroz proteklu godinu. Svečano euharistijsko slavlje predvodio je župnik Zdravko Čabrajac uz svečanu asistenciju ministranata.

Crkvu su resili mladi odjeveni u narodne nošnje, ali i plodovi zemlje i novo obnovljeni tamburaški sastav koji djeluje pri crkvi. U propovijedi, župnik je naglasio kako po našim darovima želimo Boga prizvati prvenstveno u teškom radu i životnim dužnostima. I kada govorimo da je to naša ruka učinila, sjetimo se – nije stvorila. Mogli bi se pohvaliti mnogočim no ne bi mogli, jer nam i dalje nedostaje potrebnog izlaženja iz sebe i zahvalnosti. Zato danas mi Bogu, osim darova, darujmo što nije naše – srce i dušu, rekao je župnik. Djeca od prvog do osmog razreda prinosili su darove: janje, krunicu, križ, hostiju itd., a sve sačinjeno od tijesta. Na kraju mise uslijedila je zahvalnica ”Tebe Boga hvalimo” i zahvala svim vjernicima koji su se uključili u ovo slavlje. Potom su se vjernici uputili sa župnikom u prostorije zajedničkih okupljanja, družeći se kroz pjesmu tamburaškog sastava, fotografiranje i okrepu.

Zdravko Čabrajac

Proštenje u župi Sv. Nikole Tavelića u Somboru

U župi Sv. Nikole Tavelića u Somboru, u nedjelju 18. studenog proslavljeno je proštenje. Misno slavlje je predvodio vlč. Carlos Manuel Calorera Alegia, svećenik rođen u Nikaragvi.

Tom prigodom, vjernici ove župe mogli su uživati u divnoj raspodjeli jesenskih boja i plodova. Naime, vrijedna i talentirana župljanka Marija Čuvardić, ukrasila je oltar plodovima jeseni. Bila je to ujedno i prigoda zahvale Bogu što nas je, makar uz nepovoljne vremenske prilike, blagoslovio ovim plodovima.

Marija Radoš

Proštenje sv. Karla Boromejskog u Tovariševu

U crkvi Sv. Karla Boromejskoga u Tovariševu, okupio se na svečanoj misi proštenja u nedjelju 4. studenog veliki broj vjernika iz Tovariševa, Bača, Bačke Palanke i drugih okolnih mjesta. Svečano misno slavlje predslavio je mons. Stjepan Beretic, katedralni župnik iz Subotice, u zajedništvu s domaćim župnikom vlč. Josipom Štefkovićem.

I sam mons. Beretić, dok je još bio bačkim župnikom, upravljao je župom u Tovariševu do 1985. godine. Stoga je ovom prilikom evocirao svoja sjećanja naglasivši više puta kako su Tovarišani oduvijek bili dobri domaćini i vjernici. U propovijedi, mons. Beretić je govorio i o satima vjeronauka održavanim po kućama, ne zaboravljajući ukazati i na život i značaj sv. Karla Boromejskog. Ovaj veliki svetac napisao je priručnik za vjersku obuku, koji je ocijenjen kao ”remek djelo odgojne mudrosti”, uključivao je laike u pastoralni život, osnivao udruge, promicao vjerske poduke i pobožnosti, a iznad svega molitvu. Molitva je u ovom kraju najjače sredstvo u očuvanju vjere, identiteta i obnoviteljskog duha, u čemu nam sv. Karlo može biti uzorom, zaključio je propovjednik, blagoslovivši nakon propovijedi novu oltarnu sliku sv. Karla Boromejskog, koja će od sada biti poticaj mnogim vjernicima. Sliku je izradila umjetnica iz Ade Vera Dragin.

Misno slavlje svojim je pjevanjem uzveličao župni zbor iz Bača. Mnogi su poslije sv. mise izjavili kako jedva čekaju sljedeći susret, koji će biti prve nedjelje u prosincu u 15 sati na redovitoj svetoj misi. Ovom prigodom izražavamo osobitu zahvalnost i Pravoslavnoj Crkvi, koja nam je u nazočnosti pravoslavnog svećenika tijekom obnoviteljske mise proštenja, znakovito pokazala razumijevanje i potporu našim vjerskim obnovama.

Dodajmo kako je crkva u posljednjih sedamnaest godina bila toliko devastirana i oronula, da je malo tko vjerovao u čudo da će se u njoj ponovno slaviti svete mise i vjerski obredi. Neobičnim zalaganjem vlč. Josipa kao i vjernika, crkva je uspješno obnovljena i vraćena u funkciju.

Zvonimir Pelajić

S Isusom u njegovoj Zemlji

Odlazak u Svetu Zemlju posebna je želja svakog kršćanina. Ovu želju imala sam i ja dugi niz godina, mada sam sumnjala da ću je ikada uspjeti ostvariti. Međutim, slušajući Radio Mariju, čula sam da se organizira hodočašće u Izrael i odmah se prijavila. Sama pomisao da ću otići u zemlju kojom je Isus hodao, činila me iznimno sretnom. Tijekom više mjeseci sam se i duhovno pripremala za to hodočašće, tako da sam svoj boravak tamo doživjela poput duhovne obnove. Zato se nisam mogla vratiti ista onakva kakva sam bila pošla. Dio tih svojih doživljaja, koji su me zacijelo promijenili, želim podijeliti s čitateljima Zvonika.

Božićno ozračje

Pogled na Betlehem sjetio me Božića, naših božićnih pisama i običaja. Evo mjesta na kojem se za sve nas rodio Isus. U svom Božanstvu on je odabrao hladnu štalicu i jasle, za nas tako neshvatljive. Zašto baš tako? Bog u malom djetetu položenom u jasle. Očima vjere predočila sam si prizor betlehemske noći: Svetu Obitelj, pastire, anđele. Našu grupu hodočasnika doživjela sam tada poput nekolicine pastira koji su se došli pokloniti malom Isusu.

Svjetlost pobjeđuje tamu

Kalvarija i Sveti grob su me se posebno dojmili. Sasvim sam drugačije zamišljala ta mjesta. Stajati baš na tom mjestu gdje je Isus za nas podnio najtežu muku i smrt, za mene je tada bio neizrecivi Božji dar. Svijest da se nalazim u podnožju križa duboko me prožela. U duhu sam se pridružila Mariji i Ivanu, koji su jednako tako stajali pod križem Isusovim, a možda poput mene još nisu u potpunosti mogli dokučiti što sve znači otkupiteljska snaga njegove muke. U čuđenju sam razmišljala kako se Bog za nas baš na tom mjestu dao pribiti na križ. No, istodobno nametala mi se jedna druga misao: svaka patnja Isusova, pa tako i moja, vodi me u radost Uskrsa!

Razmišljajući o onome što sam iskusila na hodočašću u Svetu Zemlju, mogu samo reći da osjećam veliku zahvalnost Gospodinu. To iskustvo mi je pomoglo da moje pouzdanje u Boga postane gotovo bezgranično. Ovo hodočašće donijelo mi je i promjene u načinu razmišljanja i vrednovanja stvari u svakidašnjem životu. Boravak u Zemlji u kojoj je Isus proveo svoj ovozemaljski život približio mi je bolju spoznaju Boga i njegove ljubavi prema nama. U tom svjetlu tek sad vidim koliko ima smisla boriti se za dobro i ne posustati. Postojanost vjere kroz patnju rađa postojanošću u kojoj se osjeća radost zbog Božje blizine, na koju nas Isus toliko poziva.

U takvom ozračju kroz osam dana proteklo je naše hodočašće. Sve ono što smo obišli i vidjeli, uz prijeđenih preko dvije tisuće kilometara po cijelom Izraelu, ostat će u neizbrisivom sjećanju nas hodočasnika.

Mira Vojnić–Hajduk