[Home] [Sadrzaj] Godina: XV     Broj: 11(157)     Subotica, novembar/studeni 2007.  

POVIJESNI KUTAK - Pise: Stjepan Beretic

Somborske katolicke zupe i njihovi zupnici

Medju najuglednijim zupama nekada Kalacko-Backe nadbiskupije, danas Suboticke biskupije, nalazi se, bar od 18. stoljeca, grad Sombor. Do turskoga ropstva zupa je nosila ime Czobor Szent Mihály, a zupom su upravljali svjetovni svecenici. Provalom Turaka nekadasnje somborsko stanovnistvo je izbjeglo u sjeverne, sigurnije zupanije madjarskoga kraljevstva. O, malom broju, ovdje preostalih katolika, kao i njima, iz pokorenih zemalja pridoslim katolicima starali su se bosanski franjevci. Zanimljivo je, da su se bosanski franjevci posvetili pastoralu katolika u Podunavlju sve od Novog Sada do Budima i Peste, a o katolicima u Subotici i njezinoj okolici su se starali madjarski franjevci iz madjarske franjevacke provincije Presvetog Spasitelja. Za vrijeme turskoga ropstva biskupsku jurisdikciju na podrucju danasnje Suboticke biskupije imali su beogradski biskupi, od kojih su mnogi bili takodjer bosanski franjevci. Mnogi su bosanski franjevci amo dosli i ljudima izbjeglim iz danasnje Bosne. Dok su u Suboticu dolazili Hrvati vise iz Hercegovine, Dalmacije i Like, u somborskom kraju su se nastanili Hrvati vise iz Bosne nego iz Hercegovine. Dio toga, na seobu prisiljenog naroda ostaje u senjskom i lickom kraju do danasnjega dana. Za vrijeme turskoga ropstva, a pogotovu nakon oslobodjenja od Turaka franjevci provincije svetoga Kriza Bosne Srebrene dali su neizbrisivi pecat somborskoj zupi. Ta je franjevacka prisutnost u Somboru bila najocitija u osamnaestom stoljecu. No upravo krajem 18. stoljeca franjevci su voljom vladara morali ne samo zupu, crkvu, vec i svoj samostan prepustiti svjetovnim svecenicima.

Prastanovnistvo

Sombor, grad na rijeci Mostongi je od najstarijih vremena bio za stanovanje pozeljno mjesto. A rijeka Mostonga, osim toga sto se cesto izlijevala pricinjavajuci velike stete tadasnjim stanovnicima, bila je rijeka vrlo velika. Tako u Muhijevoj knjizi o povijesti Sombora, na 7. stranici citamo da je 1698. godine pod most preko Mostonge kod Sombora trebalo ugraditi sest pari drvenih stubova. Za zivot na podrucju grada Sombora od velike je vaznosti bila i cinjenica da je Mostonga u ta stara vremena bila plovna rijeka. Danas je od te nekada plovne rijeke ostao tek potocic, koji se cesto isusi. Rijeka Mostonga "nestala" 1802. godine, kad je izgradjen Veliki backi kanal, o cemu pise Muhi u svojoj knjizi na 146. stranici. Arheoloski nalazi potvrdjuju postojanje ljudskih naselja iz kamenog i broncanog doba. I prije dolaska Slavena, i kasnije Madjara na ovo podrucje, ovdje su se smjenjivali razliciti narodi, govorili razliciti jezici.

Sombor je grad razlicitih jezika, naroda i obicaja

Od dolaska Slavena u plodno medjurijecje izmedju Dunava i Tise, pa do dolaska Madjara krajem 9. stoljeca, grad je uvijek bio obiljezen razlicitim jezicima, a od turskog vremena vise pravoslavnim, manje katolickim krscanstvom, islamom, kasnije i zidovstvom. Valja reci, da su ovim krajevima u 4. i 5. stoljecu prohujali i Atilini Huni. Po oslobodjenju od Turaka, u Somboru zive i Nijemci, koji su tada, u prvom redu dolazili u grad kao vojnici ili drzavni sluzbenici. Broj somborskih Nijemaca se posebno povecao u 18. stoljecu, i rastao je sve do polovice 20. stoljeca. U okolici grada je bilo vise njemackih sela, cije se stanovnistvo nakon skolovanja rado nastanjivalo u gradu. Spocetka su se u Somboru nastanjivali Nijemci kao razliciti obrtnici i sluzbenici, a kasnije sve vise kao intelektualci. Priliv zupljana madjarskog jezika je posebno uocljiv od polovice 18. stoljeca. Do polovice 18. stoljeca se u Somboru propovijedalo samo hrvatski, a tek povremeno, za potrebe vojske, njemacki. Od polovice 18. stoljeca, pa sve do sezdesetih godina dvadesetog stoljeca somborska zupa je bila uvijek trojezicna zupa. U gradu Somboru se i danas, bar jednom mjesecno, sluzi sveta misa i na njemackom jeziku.

Crkve i religija

O Somboru u srednjem vijeku znamo da je osim zupne crkve svetoga Mihovila ovdje bila i dominikanska crkva Uznesenja Blazene Djevice Marije. Za vrijeme turskoga ropstva grad je poprimio obiljezje islamskoga grada, te je u gradu bilo vise dzamija i kupatila. Izgonom Turaka iz Sombora, od tih turskih vremena je jedva sto ostalo. Na mjestu turskoga Sombora pravoslavni i katolicki krscani su podigli danasnji, pretezno krscanski Sombor, njegove lijepe crkve i karmelicanski samostan. Do Drugog svjetskog rata u Somboru je zivjela i oveca zidovska zajednica, od koje je do danas ostalo tek nekolicina vjernika. Danas je grad Sombor grad s velikom vecinom pravoslavnih Srba s dvije vrlo lijepe i bogate pravoslavne zupne crkve, te s katolicima koji zive u zupi Presvetog Trojstva, u zupi svetoga Kriza, te u zupi svetoga Nikole Tavelica. Bogosluzje se u somborskim katolickim zupama odvija na hrvatskom i madjarskom, a povremeno i na njemackom jeziku. Na tim se jezicima odrzavaju liturgijska slavlja i u samostanskoj crkvi otaca karmelicana, koji su svoju plodnu pastoralnu djelatnost u Somboru zapoceli 1904. godine. Osim pravoslavnih i katolickih krscana u Somboru su, u malom broju nazocni i reformirani, kao i u jos manjem broju evangelicki krscani. Dok se reformirani krscani u svojoj crkvi sluze samo madjarskim jezikom, somborski su evangelici u svojoj crkvi imali od pocetka bogosluzje na njemackom i madjarskom jeziku.


Izrada: [Tipp-Topp System]