BOŽIĆ – 2007.

Božićna poruke dr. Ivana Pénzeša, subotičkog biskupa

Prava vjera vodi do prave radosti

Kršćanska braćo i sestre!

Razmišljajući o otajstvu Božića, o tom velikom daru Božje ljubavi, otkrivamo kako čovjekov cjeloviti odgovor na tu ponudu nužno uključuje čitav njegov život, a očituje se u vjeri koja ga čini otvorenim za Boga. Bez čiste vjere nemoguće je shvatiti otajstvo utjelovljenja i rođenja Božjega, pogotovo na način koji je Bog izabrao. Priprava za Božić je trajno promišljanje ozbiljnosti naše vjere, mjerenje koliko je ona prisutna u našem vladanju i nastojanje prihvaćanja onoga što nadilazi shvaćanje.

Bog se ne može drugačije dočekati, nego samo s vjerom. Bezvjerno očekivanje Božića pretvara se u površnost i nervozu, bavljenje sporednim stvarima i zanemarivanje duhovne priprave. Samo pravom vjerom zadovoljavamo onaj uvjet koji nam omogućuje uživati plodove spasenjskog božićnog događaja. Ta prava vjera vodi do prave radosti koja se ne očituje u bučnim zabavama i pijankama, nego u djelotvornoj blizini ljubavi. Prava radost se očituje u spokojnom predavanju Božjoj volji pa čak i kad nam se čini da smo poput stranaca u negostoljubivom svijetu. Istinska radost se može ostvariti i u hladnoći štale ukoliko su srca i ruke tople od ljubavi i vjere.

Božić je blagdan Božje ljubavi prema čovjeku. Ta ljubav prema čovjeku se ponajprije pokazala u otajstvu njegovog stvaranja. Čovjek je stvoren tako čudesno! Jedino je on stvoren na sliku Božju i zato je samom Stvoritelju sličan. Nama ljudima Bog je darovao dostojanstvo djece Božje. On nas je stvorio kao prijatelje i suradnike, te nam dao sposobnost da i sami ljubimo i stvaramo. U tome se nalazi uzvišena i nedodirljiva vrijednost ljudskog dostojanstva!

Prvim i svakim pojedinim grijehom koji je kasnije uslijedio čovjek je zanijekao svoju ljudskost, svoju sličnost s Bogom i svoje dostojanstvo. No, tada se ponovno pokazuje koliko nas Bog ljubi. Objavio nam se, kako bi nas priveo na put ljubavi, a u punini vremena je poslao svoga Sina koji je smrću na križu obnovio dostojanstvo palog čovjeka. Isusovom smrću svi smo spašeni od vječne smrti i propasti. Tako nam je omogućeno da opet osjetimo Božju ljubav. Bog Isus Krist je uzeo našu ljudsku narav kako bi svatko od nas imao mogućnost postati dionikom njegova božanstva.

Prava vjera vodi do prave radosti, a ova do prave zahvalnosti. Božić je blagdan zahvalnosti Bogu za iskazanu stvoriteljsku, otkupiteljsku i uzdržavateljsku ljubav. Zato nam valja ponajprije pripraviti zahvalno srce koje će biti svjesno svoje slabosti i grešnosti, ali i neizmjerne Božje ljubavi koja ga prihvaća, uzdiže i vodi. U tom svjetlu nam postaje jasno da se zahvalnost prema Bogu najbolje iskazuje činjenjem dobra čovjeku u potrebi.

Ovim mislima želim svima sretan Božić i blagoslovljenu novu godinu!

+ Ivan, biskup

Predstavljenja Papina poruka za Svjetski dan mira

Ljudska obitelj – zajednica mira

Tko je nesklon obitelji, priječi mir – istaknuo je papa Benedikt XVI. u poruci za Svjetski dan mira koji će biti obilježen 1. siječnja 2008. godine. Treća Papina poruka za Dan mira, naslovljena ”Ljudska obitelj, zajednica mira”, predstavljena je 11. prosinca u Tiskovnome uredu Svete Stolice. Sveti Otac u poruci napominje da i onaj koji je nesvjesno neprijateljski raspoložen prema obiteljskoj ustanovi, mir čini krhkim ... jer oslabljuje, u stvari glavnu, ”agenciju mira”. Sve ono što pridonosi slabljenju obitelji utemeljene na ženidbi između muškarca i žene, ono što izravno ili neizravno koči raspoloživost za odgovorno prihvaćanje novoga života, ono što joj priječi pravo da bude glavna odgojiteljica u odgoju djece, sve su to objektivne prepreke na putu mira. Obitelji je potreban dom, posao ili odgovarajuće priznavanje kućanskih poslova roditelja, te škola za djecu i temeljne zdravstvene usluge za sve. Kada se društvo i politika ne zalažu u pomoći obitelji na tim područjima, lišavaju se bitnoga blaga u službi mira – istaknuo je Sveti Otac.

Obiteljski je jezik, jezik mira – napisao je Papa. Njime se valja uvijek koristiti kako se ne bi izgubio vokabular mira. U širenju jezičnih izražaja, društvo ne smije izgubiti oslonac na ”gramatiku” koju svako dijete nauči iz majčinih i očevih gestâ i pogledâ, još više nego iz njihovih riječi. Obitelj je nositeljica specifičnih prava – istaknuo je nadalje Sveti Otac. I u Općoj deklaraciji o ljudskim pravima stoji da je obitelj naravna i temeljna jezgra društva, te ima pravo na zaštitu društva i države ... Nijekanje ili ograničavanje prava obitelji, čime se zamagljuje istina o čovjeku, prijeti samim temeljima mira – napomenuo je Sveti Otac. Podsjetivši potom da je čovječanstvo jedna velika obitelj, Papa je naglasio kako ne živimo slučajno jedni pored drugih; svi, naime, idemo istim putom kao ljudi, te stoga kao braća i sestre. Svi smo djeca Božja. Bez toga nadnaravnoga temelja, društvo je samo društvo ljudi koji žive blizu, a ne zajednica braće i sestara pozvanih oblikovati jednu veliku obitelj.

Dom ljudske obitelji je Zemlja – podsjetio je Sveti Otac, te pritom naglasio kako se moramo brinuti za okoliš, ali uz jedno pojašnjenje: ljudsko biće, naravno, ima glavnu vrednotu u svemu stvorenome. Poštovati okoliš ne znači smatrati materijalnu ili živu prirodu važnijom od čovjeka – istaknuo je Papa, te osvrnuvši se na ekološko pitanje potaknuo na pozorne procjene, u dijalogu među stručnjacima i razboritim ljudima, bez ideoloških ubrzavanja prema površnim zaključcima, a ponajviše usklađivanjem modela održivoga razvoja koji svima jamči blagostanje, poštujući ekološke ravnoteže. /.../

Osvrnuvši se na međunarodnu situaciju, Sveti je Otac napomenuo kako čovječanstvo danas, nažalost, živi u velikim podjelama i snažnim sukobima koji bacaju tamne sjene na njegovu budućnost. Papa je pritom spomenuo brojne građanske ratove na afričkome kontinentu, na kojemu je, međutim, nemali broj država napredovao u slobodi i demokraciji, a potom Srednji istok, koji je još uvijek pozornica sukobâ i atentatâ. Posebice je pak uputio snažan apel za postupno i dogovoreno uništavanje postojećega nuklearnog oružja, te istaknuo opasnost od povećanja broja zemalja koje posjeduju takvo oružje, primijetivši, sa žaljenjem, kako je sve veći broj zemalja koje sudjeluju u utrci u naoružanju. /.../ Sveti se Otac na koncu spomenuo triju obljetnica: 60. obljetnice Opće deklaracije o ljudskim pravima (1948.–2008.), koju je nazvao ”odlučnim korakom na teškome i zahtjevnome hodu prema slozi i miru”; 25. obljetnice prihvaćanja Povelje o pravima obitelji (1983.–2008.) od strane Svete Stolice; te 40. obljetnice proslave prvoga Svjetskog dana mira (1968.–2008.), koji je plod providnosne intuicije pape Pavla VI.. Upravo u svjetlu ovih važnih obljetnica, papa Benedikt XVI. poziva svakoga muškarca i svaku ženu na zalaganje na putu mira, u svijesti o zajedničkome pripadanju jedinoj ljudskoj obitelji, te potiče vjernike da od Boga neumorno zazivaju veliki dar mira. /Prema: IKA/

Duhovna glazba – HRVATSKE BOŽIĆNE PJESME U LITURGIJI

Slično kao i adventske pjesme, i naše božićne, bar što se tekstova tiče pa i većeg dijela melodija, nalaze se već u zbirci CITHARA OCTOCHORDA iz 1701.g. U ovom našem tekstualnom hodu kroz hrvatske božićne pjesme razvrstao bih ih u tri dijela. Prvi dio su one koje se (dozvolom i odlukom biskupske konferencije) u tom posebnom vremenu Božića i cijeneći naše hrvatsko narodno tradicionalno božićevanje, pjevaju umjesto nepromjenljivih dijelova mise, dakle umjesto: Gospodine smiluj se, Slava, Svet, Blagoslovljen i Jaganjče. Druga skupina su one popularne i rekli bismo koje ”svatko zna i svatko pjeva”, i treća skupina je nažalost onih koje su djelomično nestale, te se vrlo rijetko i samo u pojedinim crkvama pjevaju ili one koje se više nigdje ne pjevaju.

Dakle prva skupina su one koje zamjenjuju dijelove mise. Te ”zamjenske” božićne pjesme nisu svugdje iste, tj. negdje se pjevaju ove, a negdje neke druge, ali ja donosim slijed recimo ”idealnog rasporeda”, koji takav i toplo preporučam svim voditeljima crkvenih zborova, dirigentima, orguljašima i pjevačima:

1. GOSPODINE SMILUJ SE/ KYRIE ELEISON; ta je pjesma tako jednostavan i divan primjer tropa u crkvenoj glazbi, gdje se dakle ona tri zaziva – Gospodine smiluj se/Kriste smiluj se/Gospodine smiluj se – zamjenjuju s proširenim pjesničkim/narodnim tekstom koje izražava činjenicu Isusova rođenja (Isus se rodi u štalici), njegova trpljenja (On za nas trpi čim se rodi) i skrovitosti rođenja toga Kralja kojemu se samo odabrani dolaze pokloniti (U jasle mora da se skriva).

2. SLAVA BOGU NA VISINI/ SVIM NA ZEMLJI MIR VESELJE, po svojoj formi također trop (i zbog toga kao i Kyrie eleison se obavezno moraju pjevati sve tri kitice) u kojoj se savršeno prevodi misni Slava Bogu na visini, gdje treća kitica posebno lijepo izražava dogmu utjelovljenja ”Sinka svoga, Boga moga – S Ocem, Duhom jednakoga, – Duhom svetim začetoga, – Od Marije rođenoga.”

3. SVET I BLAGOSLOVLJEN/ DVORANI NEBA, svečana je i veličanstvena pjesma koja nam dočarava nebeske dvorane, čete anđela i arkanđela koji donose i pronose radosnu vijest da: ”Isus se rodi, spasenje plodi porodom”.

4. JAGANJČE/ U SE (TO) VRIJEME GODIŠTA, divna i možda najpopularnija pjesma naše Dalmacije. Tamo se pjeva čak i 30 kitica ove pjesme, a u kontinentalnoj Hrvatskoj je skraćena na svega 4 kitice. Ova pjesma u izvornom obliku (svih 30 kitica) opijeva zapravo cijeli božićni događaj. U njoj se nalaze svi akteri događaja Kristova rođenja; pastiri, kršćani, svako svijeta stvorenje, oci u limbu, anđeli i đavli, cijelo presveto Trojstvo. Pa zgodno i danas dolazi ta pjesma kada se čuje u prvoj kitici ”Mir se svijetu naviješta”, a u crkvi prije Jaganjče svećenik nas poziva da pružimo mir jedni drugima. U Božićno vrijeme dakle, ne samo što pružamo mir i ruku mira onima koji sjede uz nas u crkvi, već im i pjevamo o miru koji se svijetu naviješta – Božić je zaista poseban u svakom segmentu!

Druga skupina božićnih pjesama su one zaista popularne i svima poznate kao:

VESELJE TI NAVJEŠĆUJEM, O BETLEME, RADUJTE SE NARODI, RODIO SE BOG I ČOVJEK, O PASTIRI VJERNI ČUVARI, TRI KRALJA JAHAHU i NARODI NAM SE.

VESELJE TI NAVJEŠĆUJEM jedna je od najsvečanijih i najljepših, najradosnijih, koja je tekstualno očigledno nadahnuta anđelovom blagovješću: ”Evo, javljam vam blagovjest, veliku radost za sav narod”.

U pjesmi O BETLEME prepjevava se Mihejevo proroštvo: ”A ti, Betleme, zemljo Judina, nipošto nisi najmanji među kneževstvima Judinim, jer iz tebe će izaći vladalac koji će spasiti narod moj, Izraela”.

Pjesma RADUJTE SE NARODI mogla bi se uz pjesmu NARODI NAM SE nazvati prvom himnom Božića. U ovoj pjesmi se posebno očituje narodni duh, ”narodovanje božićne pjesme”. Narodi tako stoje na početku a čuju se i u pripjevu: ”Svaki narod, čuj, čuj...”, i u trećoj kitici ”I ti svijete čitavi...”.

Posebno mjesto od svih pjesama dakako zauzima pjesma NARODI NAM SE KRALJ NEBESKI. U njoj dva ključna izraza MLADI KRALJ i MLADO LJETO vode nas duboko u povijest. Mladi kralj naime podsjeća na doba Arpadovića u Hrvatskoj, kada je svaki ugarski kralj nastojao što prije svoga prvorođenca okruniti za hrvatskoga kralja. Mlado ljeto odrazuje vrijeme kada je u nas na Božić počimala nova godina. Ujedno najstariji blagdan Krista Kralja je upravo Božić, a kasnije je papa Pio IX ustanovio blagdan Krista Kralja i završetak crkvene godine na zadnju nedjelju prije Adventa. U ovoj pjesmi–himni su nabrojani svi pratioci Božića, mogli bi reći da je to mali božićni kalendar; sveti Stjepan (26. 12.), sveti Ivan (27. 12.), Nevina Dječica (28. 12.), Toma biskup, Silvestar papa (31. 12.), Sveta tri kralja (6. 01.). To su osobe koje zapravo zastupaju različite staleže; sveti Stjepan zastupa mučenike, sveti Ivan djevičanske muževe i žene, Silvestar i Toma kler, biskupe i pape, itd.

U treću skupinu božićnih pjesama nažalost moram pobrojiti one koje su se gotovo ili u potpunosti prestale pjevati i/ili izvoditi po našim crkvama. Tko se od Vas još sjeća melodija skladbi – ili ih zna otpjevati – poput: S NEBESA ANĐEL SIŠAO, KAD DJEVA MILOST DOBILA, KADA ZVIJEZDA DIVNA, NA NEBU JE ZVIJEZDA IZAŠLA, USPAVANKA MALOME ISUSU (SKLOPI BLAGE OČICE) i SPAVAJ SINKO? Da, velika je to šteta i žalost da su se te predivne pjesme tako olako napustile i zapravo da umiru ili su već mrtve. Možda bi bilo dobro da umjesto nekih novokomponiranih pjesama za Božić svakoga Božića obnovimo po jednu od ovih navedenih?! Morao bih još istaknuti da je svih nabrojanih 16 pjesama u ovom tekstu harmonizirao za mješoviti zbor i orguljsku pratnju Franjo Dugan (1874–1948), te da jedino i samo mogu za zborove preporučiti pjevanje tih harmonizacija koje su duboko liturgijski i vrhunski glazbeno stručno pogođene i mogli bi reći idealno napisane.

Posebno za web župe Sv. Križa piše:

Josip degl'Ivellio

Ime

Priznajem! Nisam dobar. Budem lijen. Radim poslove drugohotne – a ono važno, važnije – zapostavljam. Ali ima u meni još zanosa, nadahnuća. A i vjera mi svijetli. Želio bih biti ponosniji svećenik, kršćanin.

Ne laćam se pera, a tribalo bi. Kompjutor me ne sluša. Internet i radi i ne radi. Česte su pogreške – errorsi. A kao bežični je spoj. Znam, nisu lake veze do Đurđina...!?

Dugo živi u meni događaj iz djetinjstva. On velik – a ja mali. On kantor – ja ministrant. Prolazim pokraj njegove kuće u crkvu... Srećemo se. Uobičajen pozdrav: ”Hvaljen Isus i Marija!” Odgovor: ”Uvijeke hvaljen! Živ bio imenjače!” A onda nešto iznenađujuće: ”Tko nije Lazo – nije čovik!” Nisam odgovorio. Nisam razumio. Ali bio sam ponosan. Lipo je biti, zvati se – Lazo, Lazar! To je sićanje na susret s pokojnim Lazom Ivandekićem, kantorom župe Sv. Roka u Subotici.

Kasnije sam saznao od svojih bližnjih. Nakon tri sina moji roditelji su očekivali kćerku. Da sam bio kćerka – zvao bih se Marija. Ali Netko je želio drugačije.

Sa mojim imenom nije mi uvijek bilo lako. Na studentskoj žurci u Zagrebu – pozvani pitaju slavljenicu Luciju (kad su mi čuli ime) – Odakle ti ovaj? Kad su čuli da sam student teologije iz Bačke – bilo im je lakše.

Kao svećenik, u ekumenskim pitanjima nisam se baš uvijek dobro snalazio. Žalosno mi je zvučala konstatacija pravoslavnog kolege: ”Lazar, pa katolički svećenik!?”

Zavolio sam svoje ime. Bog me po njemu prepoznaje. Hodočastio sam na grob svog zaštitnika. Nije mu bilo lako. Dva puta je iskusio smrt. Radost mu je bila – Isus mu je prijatelj! U izabranom narodu, Isusovom narodu moje ime znači – Bog pomaže!

Ove godine ispratio sam dva imenjaka na zadnje putovanje. Za 24 godine svećeništva nisam krstio ni jednog imenjaka. Nadam se – protiv svake nade!

Svim Lazama, Lazarima, Lazarinama, Somborcima, Đurđinčanima i ljudima dobre volje želim sretan Božić i blagoslovljenu Novu Godinu!

Lazar Novaković

Rođendan ...

Kao što znaš, ponovno se približava dan mojega rođendana. Svake se godine u svijetu priređuje slavlje u čast mojega rođendana. Vjerujem da će se isto ponoviti i ove godine. Ovih dana ljudi puno kupuju. Na radiju, televiziji i u novinama ni o čemu drugom se ne govori, nego samo o tome, koliko još dana nedostaje do toga časa. Ugodno je znati da neke osobe, barem jedan dan u godini, misle na mene. Kao što znaš, prije mnogo godina započeli su slaviti moj rođendan. U početku je izgledalo da razumiju i zahvaljuju na onomu što sam učinio za njih. Ali, DANAS je malo onih koji razumiju što slave. Ljudi se okupljaju i slave, ali ne znaju o čemu se radi.

Sjećam se, prošle godine kada je stigao moj rođendan, ljudi su naveliko slavili u moju čast. Stolovi su bili puni, sve okićeno, puno darova... Ali, mene nisu niti pozvali. Slavlje je bilo upriličeno u moju čast, ali kad je došao taj dan, mene su ostavili vani, vrata za me bila su zatvorena... makar sam žarko želio s njima slaviti...

Istinu govoreći, nisam se iznenadio, jer u zadnje vrijeme mnogi mi zatvaraju vrata. Kako me ne pozvaše, bez buke i smetnje, ušao sam tiho i sjeo u jedan kut. Svi su nazdravljali i veselili se. U jednom trenutku unutra je ušao jedan BIJELI STARAC, s dugom bijelom bradom, obučen u crveno. Izgledao je malo pripit. Umorno je sjeo na fotelju i svi su potrčali k njemu, veseleći se, kao da je veselje njemu u čast.

Točno u 24 sata, svi su počeli nazdravljati, grliti se i čestitati. Ja sam, također, ispružio ruke, očekujući da će me netko zagrliti... Nitko me ne zagrli! Zatim su započeli jedni drugima davati darove. Približih se da vidim, da slučajno nemaju kakav dar i za mene. Ali, ne bi ništa za me. Kako bi se ti osjećao, kad bi na dan tvojega rođendana jedni druge darivali, a tebi ne daju ništa? Shvatih da sam suvišan na ovom rođendanu, stoga iziđoh bez buke i za sobom zatvorih vrata.

Svaka godina koja prolazi je gora. Ljudi se samo sjećaju hrane, poklona i slavlja, a mene se nitko ne sjeća.

Želio bih da mi dozvoliš da ovog Božića uđem u tvoj život, da shvatiš da sam prije 2000 godina došao u ovaj svijet i da sam dao svoj život na križu i za tebe. Danas jedino što želim jest, da to vjeruješ cijelim srcem.

Nešto ću ti reći: mislio sam kako me mnogi ne pozvaše na svoje slavlje, učinit ću sam svoje veličanstveno slavlje, kakvo još nikad nije viđeno. Priređujem sve što je za to potrebno; šaljem mnoge pozivnice, među kojima je jedna posebna i za tebe. Želio bih znati hoćeš li sudjelovati, da mogu za te rezervirati mjesto i napisati tvoje ime na mojoj velikoj listi uzvanika. Vani će ostati svi oni koji se ne odazovu mojemu pozivu.

Pripremi se, jer u dan kad se najmanje nadaš slavit ću svoje velebno slavlje.

I S U S

(Preuzeto s Interneta i prilagođeno)

Božić

Prvi dan Božića. Jutro. Ne žuri se niko od stariji rano dignit. Samo toliko da dica stignu na malu misu. Veliki će na veliku. O'sinoć je sve sprimito s astala. Na krušnomu tarku stoji zdila lučenja. Svi na Božić moru zajedno fruštukovat. Mada smo se malo na slame noćas nažuljali, pa nam se spava. Sad drugo dite uzima čašu sa svićicama, okreće se oko sebe i nazdravlja:

– Čestiti vam bijo Božić i Isusovo porođenje.

– Živ i zdrav bijo!

Odgovoru ostali ukućani. Sviće se uvik sa vinom iz usti utrnu. Svića u žitu je zapalita. Dogod se jide.

Prid crkvom more svita. Svako svojega roda, jel dobroga traži da mu čestita Božić. Svi su veseli. Ritko se vidu suze na licu. Samo kod oni koji su skoro izgubili svoje najmilije. Posli mise ručak. Supa, pečenje. Prija drugoga rata su se na Božić i na Uskrs puno pekli jaganjci. Posli su bile ovce skoro utamanite. Za vrime cili Božića, prid jilo, se minju dica koja se okreću sa svićicama i čestitu blagdane. Samo je čestitka drugača.

Na svetoga Stipana će bit: čestiti vam Božić i sveti Stipan. Na Ivana, Božić i sveti Ivan. Uveče se ide čestitat u kuće di su Stipani i Ivani. Ditinjstvo panti srićna lica uja, čika, starova i dida. Ka' jim se čestitalo na Božić imendan. U Sonte je Stipana i Ivana priviše. Čak i isto prizime imu. Pa jim se onda mora nadit čiji su. Stipa Pitlićov, Stipa Bokorov, Stipa Mežin, Stipa Melin i još puno nji. Iva Prokin, Iva Gogin, Iva Colin...

Priko božićni dana, pa sve do Tri kralja, mladež se jako družila. Ako bude sniga, prezali ljudi konje u velike drvene sone. Kočijaši navuku paklije i po selu pokupu pune sone momaka i divojaka. Popne se i ”banda”. Sviru i pivu kroz prvi, drugi, treći i četvrti sokak, kroz Dudice, sve do Mandinovaca i Banja. Pa okolo, nuz Amsta, staro groblje, sve kroz Tri Sekire do Antuna. Ponda do crkve i Rokovca, kroz Valpovo sve do Srca! Išlo je puno sona. Zvonca na konjma zvonu, armunike i begeši širom. Živilo se za časak radosti. Kad taj dojde da se što bolje izasnira.

Na Božić, svake večeri su išli sokakom Cigani svirat. U kuće di ima Stipa jel Iva. Nagrada je bila čaša vina i koji dinar.

Momci i divojke su se za vrime božićni večeri išli valjat po slame. Buretat. Skupu se u kaku veliku sobu di ima slame. Očevi i matere odu odoma. Ostavu kaku staru baka–tetu što drimlje na banku. Da eto ima ko od stariji doma. I da vodi računa o mladeži. Mladež je tenta da skine kapicu. A ona odgovori:

– Kaka je ovca ka' ne može nosit svojega runa?!

Momci koji su puščani u sobu, čim uniđu, skobaču divojku, srušu je i povalju se odvaj kraj sobe, do naj kraj. Bude i po deset petnajst parova što se buretu. Vesela vriska i cika odjekiva po sobe. No, nije se smilo dirat divojku vamo–namo. Ako se zadesi taki valjač, više se ni bureto godina... Ka' se cure malo zadigne pregač i suknja do kolina, nastane smijanje i cirikanje!

Ruža Silađev

Molitva u novoj godini

      Gospodine,
      na cijelo Ljeto novo
      svojom moćnom rukom
      blagoslov svoj prospi
      da nas svuda Tvoje
      blage oči prate,
      da budemo vjerni
      Tebi i Gospi...

      Gospodine,
      u dušu nam ulij
      ljubav prema svemu
      dobro i lijepo
      što je samo Tebi
      i vršeći uvijek
      Tvoju volju svetu
      s pravog puta
      da skrenuli ne bi.

      Čuvaj one, koje si nam dao
      da nas Tebi, Bože,
      našem cilju vode,
      daj nam ljubav da spoznamo Tvoju,
      da budemo dobri, poslušni i blagi,
      da budemo djeca Božje slobode.

      U dane crne,
      kada tamne slutnje
      i stvarnost gruba
      mučiti nas stanu
      utješi Ti nas i rukom blagom,
      izliječi na duši
      svaku nam ranu.

      Gospodine,
      na cijelo Ljeto novo
      svojom moćnom rukom
      blagoslov svoj prospi,
      da nas svuda Tvoje
      blage oči prate
      da budemo vjerni
      Tebi i Gospi...

Aleksa Kokić

POSVEĆENI BOGU

Novi biseri u svetištu Blažene Marije Propetoga

Na blagdan Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije, u Blatu na Korčuli, u svetištu blažene Marije Propetoga okupila se Crkva u malom, ali s ”četiri strane svijeta”. Razlog okupljanja u radosnom i zahvalnom euharistijskom slavlju bilo je polaganje prvih redovničkih zavjeta s. M. Juliane Beretić i s. M. Nikodeme Sztabinske.

Nakon dvogodišnje pripreme zajedničkog novicijata, jer s. M. Juliana je članica Hrvatske provincije Krista Kralja, a s. M. Nikodema Talijanske provincije sv. Franje, sestre su svoj ”da” izrekle pred zajednicom sestara, zakonitih poglavarica i predstavnikom Crkve, mons. Stjepanom Beretićem koji je predvodio slavlje zavjetovanja. Mons. Beretić je nadahnuto govorio o ljepoti poziva, na temelju biblijskih izričaja i riječi pjesnika Alekse Kokića. S. M. Juliana je zavjete položila pred s. M. Domagojom Marić, provincijalnom predstojnicom, a s. M. Nikodema pred s. M. Biserkom Bogdanić, provincijalnom predstojnicom njene provincije.

Svečanosti je nazočio veći broj svećenika i sestara Kćeri Milosrđa, uključujući i sestre iz Italije, rodbina i prijatelji s. M. Juliane, a pošto je s. M. Nikodema iz Poljske, zbog udaljenosti njezini su je pratili u duhovnom zajedništvu.

Agape se nastavio u restoranu ”Lipa” zajedničkim objedom, čestitanjima i radosnom pjesmom, u nadi da će ova dva nova ”bisera” u krilu Družbe blažene Marije Propetog blistati milosrđem nebeskog Oca tamo gdje ih Providnost bude poslala. Uz srdačne čestitke to im želimo, molimo i očekujemo!

Juliana Beretić rođena je 6. kolovoza 1984. u Njemačkoj kao jedno od troje djece pokojnog Josipa i Margite r. Jurišić. U Njemačkoj je završila srednju školu nakon koje se odlučila za redovnički poziv i javila se sestrama Družbe Kćeri Milosrđa. Nakon kandidatstva i dvije godine novicijata (u Rimu i Novskoj) položila je svoje Prve zavjete vjernosti Bogu po čistoći, siromaštvu i poslušnosti 8. 12. 2007. godine.

S. M. Juliana se sa sestrama Kćeri Milosrđa susretala u Somboru, rodnom mjestu svojih roditelja, i u Zemuniku u Hrvatskoj koji je posjećivala. Naravno da je u njenom zvanju određenu ulogu imao i njen stric, mons. Stjepan Beretić u kome je mogla vidjeti življeno zvanje. Susrećući se s njima osjetila je Božji poziv i radosno mu se odazvala.

s. M. Mojmira Mašina

Vlč. Alilović Predrag naš novi svećenik

Skoro na drugoj strani zemljine kugle, dok je u našim krajevima gotovo sve spavalo – bilo je to tek 4 sata ujutro – na zapadnoj obali Sjedinjenih Američkih Država u oregonskom gradu Portlandu, u župnoj crkvi Svete Agate, 30. studenoga, na blagdan sv. Andrije apostola, naš biskup Ivan zaredio je đakona vlč. Predraga Alilovića za svećenika Subotičke biskupije. Dugo spremana liturgija bila je posebna za sve, kako za tamošnje domaćine, tako i za nas goste. Sveta misa, koju je predvodio naš biskup, bila je na latinskom, a samo ređenje na mađarskom jeziku. Liturgijska čitanja kao i pjesme bili su na engleskom, tako da je svatko mogao razumjeti barem nešto, a samo rijetki baš sve. No, sva srca bila su tada puna, jer je naš i njihov vlč. Predrag postao svećenikom i prvi je puta stupio k oltaru Gospodnjem sa svojim biskupom i okupljenim svećenicima prikazati Žrtvu Gospodnju.

Pokraj oltara je tada ponosno stajao i Predragov župnik, preč. Péter Szarvas. Ove je godine preč. Péter jednako tako stajao za oltarom u Rimu kad je njegov župljanin vlč. Tóth Árpád zaređen za đakona. Ovdje su pak pored njega radosno stajali i Predragov zemljak vlč. Ignác Brasnyó i biskupov tajnik. Svi smo mi tada po prvi puta sudjelovali na svečanoj liturgiji u SAD–u. Istodobno je bilo lijepo doživjeti katoličku dimenziju Crkve, jer nitko se od nas tamo nije osjećao strancem budući da je misa svugdje u svijetu ista, no načini slavljenja mogu biti različiti, pa smo stoga imali što novo doživjeti. Ozračje u crkvi u potpunosti prekrivenoj lijepim debelim tepihom s velikim klavirom ispred klupa uz zanosne zvuke raznih instrumenata i skladni pjev zbora, nešto je posebno.

Na toj svetoj misi uz našeg vlč. Predraga bilo je još puno njegovih prijatelja, koje je stekao tijekom svog studija i boravka u oregonskoj bogosloviji Mount Angel. Prije svega to su bili tamošnji rektor preč. Richard Paperini, profesor Jeremy Driscoll, O.S.B., koji je i propovijedao, te još nekolicina predstavnika bogoslovije i tamošnje benediktinske opatije. Svakako, Predragove kolege sa studija i iz bogoslovije bili su puno brojniji. Osobitom skrbi Predragovo ređenje pripremio je tamošnji župnik preč. Slaider ......................., kod kojeg je on imao svoj pastoralni praktikum. Poslije liturgijskog slavlja vlč. Predrag je dijelio svoj mladomisnički blagoslov, a okupljeni vjernici su se zadržali i na pripravljenoj zakusci. Slijedećeg dana vlč. Predrag je imao i svoju Mladu misu.

Ti nezaboravni dani, mada kišni i tmurni, ostat će crvenim slovima upisani u povijest naše Biskupije, a još više u Predragovu biografiju, čime je jedan komadić duha katoličke Crkve iz SAD–a sada prisutan i kod nas.

Predrag Alilović rođen je 19.11.1977. u Srbobranu. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u rodnom mjestu.

S dubokim uvjerenjem započeo je studije geologije u Beogradu misleći da je njegov poziv jednom zasvagda zapečaćen. Godina dana služenja u vojsci pomoglo mu je u donošenju ozbiljne odluke: služiti Bogu i ljudima. Bogoslovne studije započeo je u Mađarskoj, a dovršio ih kod benediktinaca u Oregonu. U traganju za zvanjem koje mu je ispunilo srce od presudne pomoći bio mu je domaći župnik preč. Szarvas Péter, kao i neprestana briga i pažnja tamošnjih časnih sestara.

/Zv/