MISIJE – Uređuje i piše: s. Blaženka Rudić

Misijsko širenje Crkve

U počecima

Isusovi apostoli su od samog početka ozbiljno shvatili njegovu zapovijed o propovijedanju radosne vijesti – Evanđelja. Zagrijani vatrom Duha smjelo su navješćivali Riječ. A Riječ, nošena vjetrom Duha, rasla je i širila se (usp. Dj 12,24) u Jeruzalemu i okolici, te je danomice rastao broj učenika. No, ubrzo zapuhaše protivni vjetrovi koji raspršiše učenike po Palestini i šire po Rimskom carstvu. Veliko uzbuđenje je obuzelo Pracrkvu kad je kršćanstvo prešlo iz židovstva u poganski svijet.

Istina, još dugo su judeo–kršćani imali vodeću ulogu u Crkvi i mislili da joj moraju nametnuti svoje vlastite misaone i životne oblike. Crkva se toga oslobodila kad se konačno ukorijenila u helenističko–rimskom svijetu. No, ta će je napast pratiti svaki put kad se evanđelje bude ukorjenjivalo u nove narode. Uz visoku cijenu krvi mučenika koja je bila sjeme novih kršćana Crkva se proširila u Maloj Aziji, sjevernoj Africi i u dijelu Europe.

Prva stoljeća kršćanstva obilježena su vanjskim pritiscima i progonima Crkve. Nakon 313. godine Crkva je dobila slobodu od vanjskih neprijatelja, ali tada u Crkvi počinju (4. i 5. st.) različite hereze (kriva tumačenja) o otajstvu Boga, božanskim osobama, Bogorodici. To je bilo razdoblje definiranja vjere o velikim tajnama našega spasenja, a prvi opći koncili (u Niceji, Carigradu, Efezu i Kalcedonu) izrekli su srž vjere za čitavu Crkvu.

Crkva se premješta u Europu

Provala Huna iz Azije izazvala je burnu lančanu reakciju seobe naroda u Europi. Zapadno rimsko carstvo pade 476. Miješanje poganskih naroda s kršćanstvom zahtijevalo je novo misionarsko djelovanje među Germanima i Slavenima. Razdoblje od 5. do 10. stoljeća vrijeme je intenzivne misijske djelatnosti tijekom koje je čitava Europa privedena kršćanstvu. U tom razdoblju vjeru su prihvatili i slavenski narodi, osobito zaslugom svete braće Ćirila i Metoda. Hrvati kao narod primaju krštenje u 7. stoljeću.

Na Istoku u 7. stoljeću nastaje islam koji znatno sužava prostor kršćanstva i smanjuje broj katolika. Tijekom vremena islam se proširuje na prostore gdje je kršćanstvo nastalo. Križarski ratovi sa strane kršćanskog puka pokušavaju vratiti nazad svoje svetinje, ali bezuspješno. Katolička ili Zapadna Crkva doživljava svoje osipanje i potiskivanje na europski kontinent još više nakon Istočnog raskola 1054. godine.

Posljednji korak na putu osiromašenja i sužavanja Zapadne Crkve učinila je reformacija u 16. stoljeću, tako da je Crkva svedena gotovo samo na južnu Europu.

Novi misijski zamah

No, u takvoj situaciji otvaraju se nove mogućnosti. Velika geografska otkrića u 15. i 16. stoljeću te pokušaji osvajanja novih zemalja otvaraju i Crkvi mogućnost nove evangelizacije naroda. Portugalci i Španjolci otkrivaju Indiju i Ameriku te počinju stvarati svoje kolonije u osvojenim zemljama. I najsuroviji osvajači vodili su sa sobom misionare kako bi presadili kršćanstvo u nove narode. Često su pokušaji evangelizacije bili provođeni nasiljem i nečovječnim postupcima, što će zasvagda ostati ružna mrlja na licu Crkve. Mnogi misionari su se borili za dostojanstvo tih ljudi, kao na primjer dominikanac Bartolomeo Las Casas ili Petar Claver.

Isusovački misionari su krenuli prema Dalekom istoku. Franjo Ksaverski je djelovao u Indiji i Japanu. I mnogi drugi misionari su nastojali prenositi evanđelje bez prisile. Oni su uveli tzv. akomodaciju, to jest prilagođenje kulturi i načinu života evangeliziranih naroda tako da ipak ne bude dovedena u pitanje ispravnost vjere. Tako su imali puno više uspjeha. Isusovac o. Matteo Ricci imao je izvanredne uspjehe u Kini služeći se istom metodom. No, neki zavidnici iz crkvenih redova optužiše misionare da je njihovo djelovanje upitno po pitanju vjere i crkvenosti. Iz Rima počeše stizati djelomične zabrane, a onda i konačne. Misije su se morale zatvarati što je donijelo nesagledivu štetu Crkvi i osobito tim narodima. Tek u 20. stoljeću misionari se vraćaju u Kinu, a pape Pio XI i Pio XII povlače zabranu akomodacije, ali od toga u tom trenutku nije bilo koristi. Potrebu prilagođavanja Crkve narodima i njihovim kulturama uvidjet će Drugi vatikanski koncil naglašavajući potrebu inkulturacije.

Započete misijske inicijative u 19. stoljeću kao što je nastanak pojedinih ogranaka Misijskih djela (vidi Zvonik 9/2006.) bivaju prihvaćene od Rima početkom 20. stoljeća i povezuje se misijsko djelovanje na razini čitave Crkve. Također u 20. stoljeću i pape se oglašavaju enciklikama i pismima s misijskom tematikom. Osobito je značajna enciklika Pia XII Fidei donum kojom je potaknuo čitavu Crkvu na zauzetiji misijski rad, naglašavajući da je čitava Crkva misionarska i odgovorna za naviještanje evanđelja.

Raste li broj katolika danas?

Papinski godišnjak za 2007. godinu. bilježi porast katolika u svijetu, poglavito u Africi i Aziji.

Prema podacima Godišnjaka, koji se odnose na 2005. godinu, broj katolika se povećao za 17 milijuna u odnosu na proteklu godinu i ima ih oko milijardu i 115 milijuna. U Africi se broj katolika povećao za 3,1%, u Aziji 2,7% a u Americi 1,2%. U Europi je zabilježen najmanji porast katolika.