RIJEČ UREDNIKA – Piše: mr. Mirko Štefković

Od praznine do punine Božića

Božić je već sasvim blizu. Evo i zornicama je došao kraj. Za pripravu slavlja Kristova rođenja gotovo ni nema više vremena. Možda se pri toj pomisli nađemo u stisci, jer ipak je još toliko toga što bi za Božić trebalo biti spremno. Što je ono što nam prvo pada na pamet? Kako smo proveli ovo vrijeme iščekivanja i priprave, koje je evo za nama? Pitanja, pitanja, pitanja...

Ipak, nešto smo uradili. Mnogi su bili redoviti i na zornicama, pa i priliku za ispovijed iskoristili. Djeca već sanjaju o tome što će im Mali Isus donijeti. Samo je još malo potrebno da radost u nama procvjeta, jer skoro će Božić. No, pitanje koje se uporno nameće – hoće li te radosti stvarno biti? Hoćemo li se zbilja moći radovati u pravo vrijeme?

Da se ta radost u nama stvarno dogodi, potrebno je da se u nama ”novi život rodi”. Bez toga radost ostaje krnja, nesavršena, nedorečena. Očekujemo jednu takvu puninu radosti, koju si sami ne možemo dati. I baš onda kad posumnjamo da je nećemo dobiti u onoj mjeri u kojoj je očekujemo, padamo u napast nadomjestiti je nečim drugim. Da radosti ipak bude. To je ono što se i u ovom broju Zvonika na više mjesta naglašava: Isusovo mjesto u Božiću našeg srca nitko i ništa ne može zamijeniti. Ali kako se nositi s iskustvom vlastite praznine, pred Božjom puninom? Nezgodan je to osjećaj. Ulijeva nemir, tjeskobu. Željeli bismo se pojaviti u boljem svjetlu i pred Onim koji sve vidi. I ta naša, ponekad tako ohola želja priječi nam da budemo ono što ustvari jesmo: ljudi čiju prazninu samo Bog može pravo ispuniti. Možda se to događa jer ono čime smo ispunili svoju prazninu namijenjenu za Boga, trebamo stvarno isprazniti iz sebe, kako bi On mogao dobiti mjesta u skromnim jaslicama našeg bića. To može značiti uklanjanje onog oslonca, kojeg smo si stvorili u životu. Kako bez njega? Zašto, kad smo se ovako već navikli?

Ne bojmo se Božje punine, jer ona ne ostavlja praznih prostora da bi se mogla urušiti, kao što to čine sve one stvari koje smo sposobni staviti na Njegovo mjesto u našim srcima. I kod najvećih tjeskoba, kada se Bog naizgled povuče od nas, ako je Njegovo mjesto samo za Njega prazno, On nas neće iznevjeriti. Ponovno će nam dati milosno iskustvo radosti njegove blizine.

Stoga svima Vama, dragi čitatelji, od sveg srca želim da skupa sa svetim Nikolom iz Flüe iz dna duše ovako molimo:

”Moj Gospodine i moj Bože,

uzmi sve od mene

što mi je zapreka prema Tebi!

Moj Gospodine i moj Bože,

daj mi sve ono

što mi pomaže da dođem k Tebi!

Moj Gospodine i moj Bože,

uzmi me od mene

i daj da budem posve Tvoj!”

Neka ta molitva u svima nama, a po nama i puno šire, urodi plodom radosnog i blagoslovljenog Božića! Neka Vam srce ispuni Mali Isus: čestit i radostan Božić!

Vaš urednik