EKUMENIZAM – Uređuje: Jakob Pfeifer

Stogodišnjica Molitvene osmine za jedinstvo kršćana

Svjetskom ”Molitvenom osminom za jedinstvo kršćana” 2008. navršava se 100 godina od početka ”Osmine jedinstva Crkve”.

Prije 100 godina ustanovio je otac Paul Wattson, episkopalni (anglikanski) svećenik i suutemeljitelj zajednice Atonement u Graymooru (Garnison, New York), Molitvenu osminu za jedinstvo kršćana, koju se već isprva slavi od 18. do 25. siječnja 2008. Točno 60 godina kasnije, 1968., primile su Crkve i zajednice diljem svijeta po prvi puta materijal za Molitvenu osminu za jedinstvo kršćana, koji su zajednički dali pripraviti Povjerenstvo ”Vjera i ustroj” Svjetskog vijeća Crkava i Papinsko vijeće za promicanje jedinstva kršćana.

Danas je postala ustaljena praksa da u pripravi i u slavlju Molitvene osmine surađuju anglikanske, protestantske, pravoslavne Crkve, Katolička Crkva i druge kršćanske zajednice. Ova jednostavna činjenica dokaz je učinkovitosti molitve za jedinstvo. Ona nam daje svako pravo da o povijesti Molitvene osmine za jedinstvo govorimo kao o uspjehu i kao o razlogu za veliku radost i zahvalnost.

Pretpovijest molitvene osmine

Imajući u vidu okolnost ovih dviju obljetnica i promatrajući povijest molitvene osmine, samo po sebi je razumljivo da molitva za jedinstvo nije izum zadnjeg stoljeća. Sam je Isus molio Oca ”da svi budu jedno”, a kršćani su otada tu molitvu oblikovali na nebrojene načine. Usred svojih podjela kršćani svih tradicija su uvijek bili svjesni da se, moleći se za jedinstvo svih Kristovih učenika, nadovezuju na njegovu vlastitu molitvu za jedinstvo. Drevna liturgija pravoslavne Crkve poziva, primjerice, na iskrenu molitvu za mir i za jedinstvo sviju.

Pretpovijest svjetske Molitvene osmine za jedinstvo kršćana seže unatrag do sredine 19. stoljeća. Važnost i neophodnost molitve, i naposljetku i molitve za jedinstvo podijeljenih kršćana, isticana je u cijelom nizu crkvenih pokreta i sredina, među njima npr. u Oxfordskom pokretu, u Evangeličkoj alijansi i u raznim ženskim molitvenim inicijativama. U svojoj ireničkoj poslanici svim pravoslavnim Crkvama iz 1902. godine, naglasio je ekumenski patrijarh Joakim III. da je jedinstvo svih kršćana ”objekt trajne molitve i prošnje”.

Paul Wattson i Paul Couturier

Kada je otac Paul Wattson koncipirao i uveo molitvenu osminu – što se drži početkom Molitvene osmine za jedinstvo kršćana koju u naše vrijeme slavimo, on je jedinstvo promatrao kao povratak različitih Crkava rimokatoličkoj Crkvi. To je utjecalo na njegov izbor datuma Osmine, od 18. siječnja, kada se u to vrijeme u rimokatoličkom kalendaru slavio blagdan Katedre sv. Petra Apostola, do 25. siječnja, blagdana Obraćenja sv. Pavla. Nakon što je zajednica Pomirenje (Atonement) 1909. korporativno primljena u Katoličku Crkvu, papa Pio X. je Osmini dao službeni blagoslov.

Sredinom tridesetih godina 20. stoljeća otac Paul Couturier iz Francuske, dao je novi smjer Molitvenoj osmini za jedinstvo. Dotad se Osmina vršila u katoličkoj Crkvi i u manjem broju anglikanskih zajednica, koje su naginjale sjedinjenju s biskupom Rima, no približavanje na takvom teološkom temelju odbijalo je mnoge kršćane izvan rimokatoličke Crkve. Otac Paul je zadržao datum od 18. do 25. siječnja, ali je promijenio terminologiju. ”Opći tjedan molitve za jedinstvo kršćana”, kojega je on promicao, želio je biti za jedinstvo Crkve ”kakvo Bog hoće”.

Vjera i ustroj

Može se utvrditi i jedna druga struja molitvenih inicijativa za jedinstvo kršćana kao sastavnica podrijetla i povijesti Mlitvene osmine. Godine 1915. tiskan je Priručnik molitvi za jedinstvo kršćana za Povjerenstvo protestantske episkopalne Crkve u Sjedinjenim Američkim Državama na Svjetskoj konferenciji Vjere i ustroja. U kratkom uvodu je naglašena nada da će sve različite zajednice moliti za jedinstvo, premda nije neophodno da svaki puta budu i fizički zajedno.

Nije se očekivalo da ”liturgijske Crkve kao što su Katolička Crkva Rima i sveta Crkva istočno pravoslavna” koriste upravo taj materijal, nego da one posežu za svojom vlastitom bogatom baštinom i pomagalima za molitvu za jedinstvo kršćana.

Od 1921. nadalje materijale za Molitvenu osminu za jedinstvo kršćana objavljivao je Stalni odbor svjetske konferencije Vjera i ustroj, predloživši da traje osam dana koji će završavati blagdanom Duhova. Godine 1941. odbor Vjera i ustroj premješta termin na siječanjski, kako bi se podudarao s katoličkom inicijativom, da bi obje struje kršćana mogle biti pozvane moliti u istom periodu. Od 1958. materijal kojega je pripravljao odbor Vjera i ustroj usuglašavan je najvećim dijelom s katoličkim materijalom kojega je pripravljao Ekumenski centar Kršćansko jedinstvo iz Liona, a od 1960. materijal je pripravljan zajednički do u potankosti, premda na jedan diskretan način, budući da ekumenska nastojanja te vrste još nisu bila službeno uvedena u Katoličkoj Crkvi.

Prema zajedničkom slavlju molitvene Osmine

Dana 25. siječnja 1959., na završetku Molitvene osmine za jedinstvo, papa Ivan XXIII. sazvao je Drugi vatikanski sabor, koji je dao snažan zamah ekumenskim nastojanjima u Katoličkoj Crkvi. Sabor je napokon otvorio vrata i službenoj suradnji između tajništva Vjere i ustroja Ekumenskog (Svjetskog) vijeća i vatikanskog Tajništva za promicanje jedinstva kršćana.

Godine 1966. održano je zajedničko savjetovanje o Tjednu molitve za jedinstvo kršćana, koje je završeno osnivanjem mješovite radne skupine za pripravu materijala Tjedna. Godine 1968. pripravljen je prvi projekt te skupine. Počevši od 1973., svake godine prvi nacrt materijala za Molitvenu osminu pozvana je pripraviti ekumenska skupina iz drugoga dijela svijeta, kojega potom dorađuje međunarodno zajedničko povjerenstvo za pripravu. Takvo kružno ”putovanje” kuglom zemaljskom ističe stvarni ekumenski značaj tjedna molitve.

Ova duga povijest zajedničke priprave za slavlje Molitvene osmine za jedinstvo kršćana dovela je konačno 2004. i do zajedničkog objavljivanja teksta od strane povjerenstva Vjera i Ustroj i Papinskoga Vijeća za jedinstvo kršćana.

Priredio: Jure Zečević, OCD