MORALNI KUTAK – Piše: mr. Andrija Anišić
O bračnom sjedinjenju i rađanju
KAKO DO DJETETA?
Kako raste broj neplodnih bračnih parova, sve se više govori o
umjetnoj oplodnji. Polazna točka neplodnih bračnih parova je
tvrdnja: ”Mi imamo pravo na dijete.”
Po Božjem naumu o muškarcu i ženi, bračno sjedinjenje muža i
žene je naravni put začeću djeteta. Plodnost je Božji dar a ne
čovjekovo pravo. I zato plodnost nije uvjet za valjanost
crkvene ženidbe. Međutim, nevaljane su ženidbe onih koji su
spolno nemoćni, tj. koji nisu sposobni za bračno sjedinjenje.
Bog je, naime, muškarcu i ženi naložio da u svom bračnom
životu, koji podrazumijeva tjelesnu ljubav – bračno
sjedinjenje, moraju biti otvoreni za prihvaćanje djeteta.
Naravni put ”stvaranja života” je bračno sjedinjenje, jer je
Bog rekao muškarcu i ženi: ”Plodite se i množite”.
Prije nego prijeđemo na tumačenje postupka umjetne oplodnje i na
moralno kvalificiranje istoga, protumačit ćemo što Crkva uči o
otvorenosti bračnih drugova rađanju.
Svaki bračni čin, po kojem bračni drugovi postaju ”jedno tijelo”,
treba ostati otvoren za prenošenje života. U glasovitoj ali i
vrlo osporavanoj enciklici ”Humanae vitae” papa Pavao VI. je
to ovako izrazio: ”Po svojoj najdubljoj razložnosti, bračni
čin, dok najuže sjedinjuje bračne drugove, ujedno ih
osposobljuje za rađanje novog života, po zakonima koji su
upisani u samu narav muškarca i žene. Ako se čuvaju oba bitna
vida – vid sjedinjenja i vid rađanja – bračni čin u cijelosti
zadržava smisao uzajamne i istinske ljubavi kao i svoju
usmjerenost prema visokoj zadaći roditeljstva, na koju je
čovjek pozvan” (br. 12,2).
Na ovoj tvrdnji temelji se i učenje Crkve o zabrani svake
kontracepcije od prekinutog snošaja preko raznih tableta,
pjena, kondoma i dijafragma. Poseban je problem sterilizacija
(privremena ili trajna). Crkva jedino dopušta bračnim parovima
primjenu Prirodne metode planiranja obitelji, tj. da se
izbjegava bračno sjedinjenje za vrijeme dok traju plodni dani
ženinoga ciklusa. Zbog čega to Crkva čini? Zato što se po
Božjem naumu ne može razdvojiti u bračnom činu ”vid
sjedinjenja” i ”vid rađanja”. U tom smislu ista enciklika uči:
”Tako je Bog htio i čovjek je nema ovlasti svojom inicijativom
raskinuti” (Humanae vitae, br. 22).
Po tom nauku, dakle, samo se u tome sastoji prava autentična
bračna ljubav! Ako se želi sjedinjenje a manipuliranjem se
isključi mogućnost rađanja, pomoću kontracepcije bilo koje
vrste, nema prave autentične ljubavi; može se govoriti o
zadovoljavanju spolnog nagona, o spolnom zadovoljavanju u dvoje
itd., ali se ne može govoriti o pravoj bračnoj ljubavi. U tom
smislu, svaki svjestan i slobodan kontraceptivni čin, s nakanom
da se izbjegne rađanje, jest po sebi objektivno nedopušten čin
i teško grešan čin (usp. Ivan Fuček, Predbračna i bračna
ljubav, str. 363).
Na ovo se ne odnosi planiranje obitelji. Roditelji smiju, mogu i,
dapače, moraju planirati učestalost ili neučestalost novih
porođaja. U tome smislu papa Pavao VI. daje moralno pravilo u
istoj enciklici: ”Ako postoje opravdani razlozi da se porođaji
učine rjeđima, razlozi koji potječu bilo iz tjelesnog bilo iz
duševnog stanja bračnih drugova, ili izvanjskih okolnosti,
Crkva uči da je tada dopušteno voditi računa o prirodnim
mijenama koje su imanentne sposobnostima rađanja te imati
ženidbeni odnošaj samo u neplodnim razdobljima i na taj način
regulirati broj porođaja, da se ne povrijede moralna načela što
smo ih gore izložili” (HV 16).
U sljedećem broju: UMJETNA INSEMINACIJA I UMJETNA OPLODNJA
Hrvatske katoličke internetske stranice (70.)
Kapucini
Kapucini (latinski naziv Ordo Fratrum Minorum Capuccinorum,
kratica OFMCap) su franjevački red, i to jedan od tri ogranka
prvog franjevačkog reda (druga dva su franjevci konventualci i
franjevci opservanti). Utemeljili su ga opservanti Matteo da
Bascio i Ludovico da Fossombrone 1525. godine radi održavanja
izvornoga Pravila Franje Asiškog (strogo siromaštvo,
pustinjački život). U hrvatske krajeve kapucini su došli u
XVII. stoljeću (Rijeka 1610, Zagreb 1618, Split 1691), a god.
1974. utemljena je Hrvatska kapucinska provincija, koja nosi
ime sv. Lepolda Bogdana Mandića. Njezina se internetska
stranica nalazi na adresi:
www.kapucini.hr
Stranica hrvatskih kapucina veoma je lijepo dizajnirana i
sadržajno veoma bogata. Najprije je tu mnoštvo podlinkova (s
daljnjim poveznicama) glede reda u Hrvatskoj (uprava reda i
provincije, samostani, odgojne ustanove), ili o redu uopće
(kako postati kapucin, duhovnost), zatim različite aktualnoste
(vijesti, naša izdanja, nekrologij, Centar sv. Leopold Mandić,
događaji u slici...), nekoliko desetaka linkova o kapucinima
širom svijeta itd. Posebno su informativni dva kapucinska lista
(u pdf formatu): Mjesečno glasilo Reda manje braće kapucina u
svijetu ”Bici” na hrvatskome jeziku te ”Ljudima prijatelj”,
List za promociju štovanja sv. Leopolda Bogdana Mandića.
Iako kapucini nisu djelovali na području današnje Subotičke
biskupije, oni su danas najpoznatiji vjernicima kroz štovanje
sv. Leopolda Bogdana Mandića, strpljivoga i blagoga djelitelja
sakramenta pomirenja, koji je inače rodom iz ”hrvatskoga
zaljeva svetaca” – Boke Kotorske, točnije iz Herceg Novoga.
Jedan od najpoznatijih suvremenih hrvatskih teologa Tomislav
Janko Šagi–Bunić također je bio kapucin. A u susjednom Osijeku
djeluje kapucinski samostan, koji osobito širi štovanje sv.
Leopolda Bogdana Mandića: izdaje list ”Ljudima prijatelj”,
organizira Centar sv. Leopolda Mandića itd.
s.b.
|
