MORALNI KUTAK – Piše: mr. Andrija Anišić

O bračnom sjedinjenju i rađanju

KAKO DO DJETETA?

Kako raste broj neplodnih bračnih parova, sve se više govori o umjetnoj oplodnji. Polazna točka neplodnih bračnih parova je tvrdnja: ”Mi imamo pravo na dijete.”

Po Božjem naumu o muškarcu i ženi, bračno sjedinjenje muža i žene je naravni put začeću djeteta. Plodnost je Božji dar a ne čovjekovo pravo. I zato plodnost nije uvjet za valjanost crkvene ženidbe. Međutim, nevaljane su ženidbe onih koji su spolno nemoćni, tj. koji nisu sposobni za bračno sjedinjenje. Bog je, naime, muškarcu i ženi naložio da u svom bračnom životu, koji podrazumijeva tjelesnu ljubav – bračno sjedinjenje, moraju biti otvoreni za prihvaćanje djeteta. Naravni put ”stvaranja života” je bračno sjedinjenje, jer je Bog rekao muškarcu i ženi: ”Plodite se i množite”.

Prije nego prijeđemo na tumačenje postupka umjetne oplodnje i na moralno kvalificiranje istoga, protumačit ćemo što Crkva uči o otvorenosti bračnih drugova rađanju.

Svaki bračni čin, po kojem bračni drugovi postaju ”jedno tijelo”, treba ostati otvoren za prenošenje života. U glasovitoj ali i vrlo osporavanoj enciklici ”Humanae vitae” papa Pavao VI. je to ovako izrazio: ”Po svojoj najdubljoj razložnosti, bračni čin, dok najuže sjedinjuje bračne drugove, ujedno ih osposobljuje za rađanje novog života, po zakonima koji su upisani u samu narav muškarca i žene. Ako se čuvaju oba bitna vida – vid sjedinjenja i vid rađanja – bračni čin u cijelosti zadržava smisao uzajamne i istinske ljubavi kao i svoju usmjerenost prema visokoj zadaći roditeljstva, na koju je čovjek pozvan” (br. 12,2).

Na ovoj tvrdnji temelji se i učenje Crkve o zabrani svake kontracepcije od prekinutog snošaja preko raznih tableta, pjena, kondoma i dijafragma. Poseban je problem sterilizacija (privremena ili trajna). Crkva jedino dopušta bračnim parovima primjenu Prirodne metode planiranja obitelji, tj. da se izbjegava bračno sjedinjenje za vrijeme dok traju plodni dani ženinoga ciklusa. Zbog čega to Crkva čini? Zato što se po Božjem naumu ne može razdvojiti u bračnom činu ”vid sjedinjenja” i ”vid rađanja”. U tom smislu ista enciklika uči: ”Tako je Bog htio i čovjek je nema ovlasti svojom inicijativom raskinuti” (Humanae vitae, br. 22).

Po tom nauku, dakle, samo se u tome sastoji prava autentična bračna ljubav! Ako se želi sjedinjenje a manipuliranjem se isključi mogućnost rađanja, pomoću kontracepcije bilo koje vrste, nema prave autentične ljubavi; može se govoriti o zadovoljavanju spolnog nagona, o spolnom zadovoljavanju u dvoje itd., ali se ne može govoriti o pravoj bračnoj ljubavi. U tom smislu, svaki svjestan i slobodan kontraceptivni čin, s nakanom da se izbjegne rađanje, jest po sebi objektivno nedopušten čin i teško grešan čin (usp. Ivan Fuček, Predbračna i bračna ljubav, str. 363).

Na ovo se ne odnosi planiranje obitelji. Roditelji smiju, mogu i, dapače, moraju planirati učestalost ili neučestalost novih porođaja. U tome smislu papa Pavao VI. daje moralno pravilo u istoj enciklici: ”Ako postoje opravdani razlozi da se porođaji učine rjeđima, razlozi koji potječu bilo iz tjelesnog bilo iz duševnog stanja bračnih drugova, ili izvanjskih okolnosti, Crkva uči da je tada dopušteno voditi računa o prirodnim mijenama koje su imanentne sposobnostima rađanja te imati ženidbeni odnošaj samo u neplodnim razdobljima i na taj način regulirati broj porođaja, da se ne povrijede moralna načela što smo ih gore izložili” (HV 16).

U sljedećem broju: UMJETNA INSEMINACIJA I UMJETNA OPLODNJA

Hrvatske katoličke internetske stranice (70.)

Kapucini

Kapucini (latinski naziv Ordo Fratrum Minorum Capuccinorum, kratica OFMCap) su franjevački red, i to jedan od tri ogranka prvog franjevačkog reda (druga dva su franjevci konventualci i franjevci opservanti). Utemeljili su ga opservanti Matteo da Bascio i Ludovico da Fossombrone 1525. godine radi održavanja izvornoga Pravila Franje Asiškog (strogo siromaštvo, pustinjački život). U hrvatske krajeve kapucini su došli u XVII. stoljeću (Rijeka 1610, Zagreb 1618, Split 1691), a god. 1974. utemljena je Hrvatska kapucinska provincija, koja nosi ime sv. Lepolda Bogdana Mandića. Njezina se internetska stranica nalazi na adresi:

www.kapucini.hr

Stranica hrvatskih kapucina veoma je lijepo dizajnirana i sadržajno veoma bogata. Najprije je tu mnoštvo podlinkova (s daljnjim poveznicama) glede reda u Hrvatskoj (uprava reda i provincije, samostani, odgojne ustanove), ili o redu uopće (kako postati kapucin, duhovnost), zatim različite aktualnoste (vijesti, naša izdanja, nekrologij, Centar sv. Leopold Mandić, događaji u slici...), nekoliko desetaka linkova o kapucinima širom svijeta itd. Posebno su informativni dva kapucinska lista (u pdf formatu): Mjesečno glasilo Reda manje braće kapucina u svijetu ”Bici” na hrvatskome jeziku te ”Ljudima prijatelj”, List za promociju štovanja sv. Leopolda Bogdana Mandića.

Iako kapucini nisu djelovali na području današnje Subotičke biskupije, oni su danas najpoznatiji vjernicima kroz štovanje sv. Leopolda Bogdana Mandića, strpljivoga i blagoga djelitelja sakramenta pomirenja, koji je inače rodom iz ”hrvatskoga zaljeva svetaca” – Boke Kotorske, točnije iz Herceg Novoga. Jedan od najpoznatijih suvremenih hrvatskih teologa Tomislav Janko Šagi–Bunić također je bio kapucin. A u susjednom Osijeku djeluje kapucinski samostan, koji osobito širi štovanje sv. Leopolda Bogdana Mandića: izdaje list ”Ljudima prijatelj”, organizira Centar sv. Leopolda Mandića itd.

s.b.