NAŠ KANDIDAT ZA SVECA – Uređuje i piše: o. Ante Stantić
GOVORI VAM SLUGA BOŽJI O. GERARD TOMO STANTIĆ
Mistika se mistikom vrednuje
(nastavak iz prošloga broja)
Dakle, na temelju Gerardovih vlastoručnih (autobiografskih)
zapisa i na temelju mišljenja Federica Ruiza, držim da se
nekima iz Gerardove blizine, doduše u dobroj vjeri, dogodilo
isto ono što teolozima prigovara spomenuti pisac. Pojedinci od
Gerardove subraće su pristupali vrednovanju Gerardovog duhovnog
života, samo u svjetlu askeze, ”pustinjaštva”. Sputavali su sve
u askezu, iako tvrde da ”ga jako poštuju, da Gerard puno moli,
puno djeluje, ali da ga u nekim stvarima ne mogu razumjeti”1.
Međutim, naš sluga Božji živi natprosječnim životom, mistikom
svojih Obnovitelja, jer želi biti svet prema karizmi Terezije
od Isusa i Ivana od Križa. Značajan je, u kontekstu prosudbe
Gerardove subraće i vlastoručni, autobiografski zapis sluge
Božjega, među mnogima, koji zapravo potvrđuje da ga u zajednici
ne razumiju, baš zbog njegove vjernosti mistici njegovih
duhovnih roditelja, Terezije od Isusa i Ivana od Križa. Tako
zapisuje: ”Ako Tebe mudrog Tvoji građani nisu shvatili, neka ni
mene moji ne shvaćaju. Mene tješi Tvoja sudbina, (bolje) je od
dragog ili nemilog, i od svakoga, lakše rane dobivati nego
strašne zmije, nevaljala nagnuća, u sebi držati. Pun je svijet
zmija (strasti), ali u samostanu nisu tako velike. Moram zato
na sve tako gledati, (to jest): svući moram čovječje običaje,
obući Isusa. Preobraziti se moram u Isusa kao voda u vino u
Kani Galilejskoj”2. Zapravo, drugim riječima izražava iste
odluke: biti ”mekani vosak”, ”iz gadne gusjenice lijepi
leptir”, ”usuglasiti se s voljom Božjom”. To će se ostvariti:
”Ako nam bude sve uništeno, ali Isus u srcu kao jedino
cvijeće”3. ”Ići ću (Isuse), Tvojim stopama makar se sa mnom
igrali kao s loptom”4. Gerard želi biti kao što je željela Mala
Terezija!
Ekologija duha
Svima su nam poznati ekološki problemi na našem planetu – Zemlji.
Poznate su nam, barem donekle, i studije znanstvenika koji
upozoravaju na katastrofe koje prijete ako se nešto ozbiljno ne
poduzme kako bi se spriječilo ili barem umanjilo zagađivanje i
zagrijavanje našeg planeta. Postoje i prijedlozi iz Kyota a
koji su ponovljeni prošloga mjeseca na Baliju. Prijedlozi za
otklanjanje zagađenja i zagrijavanja našeg planeta se ipak
teško prihvaćaju ili se oklijeva prihvatiti ih i u cijelosti
ih primijeniti.
Peter Seewald upitao je Sv. Oca Benedikta XVI., dok je još bio
kardinal Ratzinger i predstojnik Kongregacije za nauk vjere –
nije li sve što se događa s prirodom: ”naše stanje duha koje se
odražava na prirodi”? Tada je kardinal Ratzinger odgovorio:
”Da, čini mi se da je jasno kako je čovjek onaj koji prijeti
da će oduzeti prirodi njezin dah. Jasno da je vanjska
zagađenost okoline što je proživljavamo – zrcalo i odvod
unutarnje zagađenosti... Mi želimo odstraniti mjerljiva
zagađenja, ali ne poklanjamo dovoljno pozornosti duhovnom
zagađenju čovjeka i prirode u njemu kako bi mogao disati kao
čovjek, nego potpuno neistinitim pojmom slobode branimo sve što
čovjek radi po svojoj volji”5.
Važno je izdvojiti i podvući riječi da je uzrok ”neistiniti
pojam čovjekove slobode”, koji priječi ozdravljenje prirode od
zagađenja!
Naš sluga Božji, kako smo mogli uočiti u kratkim prikazima u
Zvoniku', baš toj temi posvetio posebnu pozornost i u brojnim
svojim zapisima piše o kršćanskoj slobodi koju nam je Krist
darovao te kako tu slobodu postići, i, jamačno, osloboditi
čovjeka od ”unutarnjeg duhovnog zagađenja, kao preduvjeta za
otklanjanje zagađenja atmosfere.
Evo njegova prijedloga za ”ekologiju duha”: ”Tvoja je volja
najbolja a moja je najgora; slijepa je, pa i okrutna... moja je
volja ropkinja a ne slobodna”.6
Razrađujući ovo temu, o. Gerard naglašava zašto je ljudska volja
”slijepa”. To je zato što je ”sebična”. Kako bi bila slobodna
od ”sljepoće = sebičnosti”, treba slijediti Božju volju: jer
”Božja volja ... oprašta, (oslobađa)” od najvećeg ”zlotvora
što je sebičnost i koja je u isto vrijeme veliko strašilo...
Zato je jedina sloboda nju Tebi (Bogu), žrtvovati”7. Učinak
koji se dobiva, kad se ljudska volja podloži Božjoj volji,
Božje je posinjenje, koje omogućuje graditi svoj kršćanski
život, svoju slobodu: ”Zato, zaključuje naš sluga Božji, kad
čovjek prihvati volju Božju, Bog s njime postupa: ”ne kao s
robom nego kao sa milim sinom... Uzor pak na putu borbe protiv
sebičnosti do slobode sinova je sam Isus Krist: 'Ti si došao na
ovaj svijet da ne činiš svoju volju nego volju onoga koji Te je
poslao, svog nebeskog Oca'”8. U nasljedovanju Isusa Krista,
osobito je važno otajstvo Utjelovljenja Sina Božjega. ”Tvoje
Utjelovljenje poniženje 'bez para' (nadilazi svaku
usporedbu)... Tvoja ljubav prema onima koji trpe je kao lijepa
mirisava ružica; koji, ako taj miris zavoli, toga srce za
svakim boli... Dakle do ludovanja se za Tebe (kao kralja)
boriti”9.
Kako bismo uspjeli ”osloboditi sebičnost” i ”ovoliti volju
Božju”, treba neprestano ”upirati pogled”, jamačno vjere,
ufanja i ljubavi, na Isusa, Utjelovljenog Sina Božjega, kako
nam je već poznato iz drugih Gerardovih vlastoručnih zapisa,
priopćenih u Zvoniku, jer ”Lako je mrzit gad (sebičnost), ako
vidim na drugoj strani ljepotu sad. Ipak mi je Božja ljepota
vazda pred očima, kako bi slijep bio prema gadu (sebičnosti) u
stvorovima ... kad ih neuredno vidim”. Tako pak nije moguće
postupati ako nam nije ”Plan: Za Boga sam stvoren, s Bogom se
moram sjediniti... Boga traženje, dok ne postignem sjedinjenje,
sada po vjeri, a poslije po slavi i ljubavi. Sada što je Vama
(Isuse i Marijo) milo a meni mrsko... Lako je mrzit gad,
(sebičnost), ako gledam na drugoj strani ljepotu sada”10.
Nije teško iz svega zaključiti da dok ne dođe do ”čišćenja”
čovjeka od ”zagađenja”, o kojem govori sv. Otac u navedenom
odlomku iz njegova razgovora s Peterom Seewaldom, čišćenja
njegove nutrine od ”zagađenja” što se zove sebičnost, do
”ekologije duha”, neće zaživjeti ni znanstveni planovi za
ekologiju prirode, ekologiju našeg planeta – Zemlje.
Bez Boga, bez životnog Božjeg posinjenja što nam je pribavio Isus
Krist, nema slobode od sebičnosti. Bez življenja u Božjem
posinjenju ne samo da nema čistog zraka za disanje nego nema ni
”disanja duše”, kako otac Gerard često ističe u svojim
rukopisima. Bez disanja čovjek je tjelesno mrtav a bez disanja
duše mrtav je za vječni život.
1. Pisma Gerardova poglavara (1924.–29.) generalu reda.
2. Put bla?enstva, 003576.
3. Biser mi?ljenja, 004585.
4. Razgovor s Isusom, 003640.
5. Sol zemlje. Kr?canstvo i Katolicka Crkva na prijelazu stoljeca.
Mozaik knjiga, Zagreb, str. 207.
6. Razgovor s Isusom, 003888.
7. Ondje
8. Ondje
9. Ondje,003889.
10. Razg. s Isusom i Majkom,004150
|
