NAŠ KANDIDAT ZA SVECA – Uređuje i piše: o. Ante Stantić

GOVORI VAM SLUGA BOŽJI O. GERARD TOMO STANTIĆ

Mistika se mistikom vrednuje

(nastavak iz prošloga broja)

Dakle, na temelju Gerardovih vlastoručnih (autobiografskih) zapisa i na temelju mišljenja Federica Ruiza, držim da se nekima iz Gerardove blizine, doduše u dobroj vjeri, dogodilo isto ono što teolozima prigovara spomenuti pisac. Pojedinci od Gerardove subraće su pristupali vrednovanju Gerardovog duhovnog života, samo u svjetlu askeze, ”pustinjaštva”. Sputavali su sve u askezu, iako tvrde da ”ga jako poštuju, da Gerard puno moli, puno djeluje, ali da ga u nekim stvarima ne mogu razumjeti”1. Međutim, naš sluga Božji živi natprosječnim životom, mistikom svojih Obnovitelja, jer želi biti svet prema karizmi Terezije od Isusa i Ivana od Križa. Značajan je, u kontekstu prosudbe Gerardove subraće i vlastoručni, autobiografski zapis sluge Božjega, među mnogima, koji zapravo potvrđuje da ga u zajednici ne razumiju, baš zbog njegove vjernosti mistici njegovih duhovnih roditelja, Terezije od Isusa i Ivana od Križa. Tako zapisuje: ”Ako Tebe mudrog Tvoji građani nisu shvatili, neka ni mene moji ne shvaćaju. Mene tješi Tvoja sudbina, (bolje) je od dragog ili nemilog, i od svakoga, lakše rane dobivati nego strašne zmije, nevaljala nagnuća, u sebi držati. Pun je svijet zmija (strasti), ali u samostanu nisu tako velike. Moram zato na sve tako gledati, (to jest): svući moram čovječje običaje, obući Isusa. Preobraziti se moram u Isusa kao voda u vino u Kani Galilejskoj”2. Zapravo, drugim riječima izražava iste odluke: biti ”mekani vosak”, ”iz gadne gusjenice lijepi leptir”, ”usuglasiti se s voljom Božjom”. To će se ostvariti: ”Ako nam bude sve uništeno, ali Isus u srcu kao jedino cvijeće”3. ”Ići ću (Isuse), Tvojim stopama makar se sa mnom igrali kao s loptom”4. Gerard želi biti kao što je željela Mala Terezija!

Ekologija duha

Svima su nam poznati ekološki problemi na našem planetu – Zemlji. Poznate su nam, barem donekle, i studije znanstvenika koji upozoravaju na katastrofe koje prijete ako se nešto ozbiljno ne poduzme kako bi se spriječilo ili barem umanjilo zagađivanje i zagrijavanje našeg planeta. Postoje i prijedlozi iz Kyota a koji su ponovljeni prošloga mjeseca na Baliju. Prijedlozi za otklanjanje zagađenja i zagrijavanja našeg planeta se ipak teško prihvaćaju ili se oklijeva prihvatiti ih i u cijelosti ih primijeniti.

Peter Seewald upitao je Sv. Oca Benedikta XVI., dok je još bio kardinal Ratzinger i predstojnik Kongregacije za nauk vjere – nije li sve što se događa s prirodom: ”naše stanje duha koje se odražava na prirodi”? Tada je kardinal Ratzinger odgovorio: ”Da, čini mi se da je jasno kako je čovjek onaj koji prijeti da će oduzeti prirodi njezin dah. Jasno da je vanjska zagađenost okoline što je proživljavamo – zrcalo i odvod unutarnje zagađenosti... Mi želimo odstraniti mjerljiva zagađenja, ali ne poklanjamo dovoljno pozornosti duhovnom zagađenju čovjeka i prirode u njemu kako bi mogao disati kao čovjek, nego potpuno neistinitim pojmom slobode branimo sve što čovjek radi po svojoj volji”5.

Važno je izdvojiti i podvući riječi da je uzrok ”neistiniti pojam čovjekove slobode”, koji priječi ozdravljenje prirode od zagađenja!

Naš sluga Božji, kako smo mogli uočiti u kratkim prikazima u Zvoniku', baš toj temi posvetio posebnu pozornost i u brojnim svojim zapisima piše o kršćanskoj slobodi koju nam je Krist darovao te kako tu slobodu postići, i, jamačno, osloboditi čovjeka od ”unutarnjeg duhovnog zagađenja, kao preduvjeta za otklanjanje zagađenja atmosfere.

Evo njegova prijedloga za ”ekologiju duha”: ”Tvoja je volja najbolja a moja je najgora; slijepa je, pa i okrutna... moja je volja ropkinja a ne slobodna”.6

Razrađujući ovo temu, o. Gerard naglašava zašto je ljudska volja ”slijepa”. To je zato što je ”sebična”. Kako bi bila slobodna od ”sljepoće = sebičnosti”, treba slijediti Božju volju: jer ”Božja volja ... oprašta, (oslobađa)” od najvećeg ”zlotvora što je sebičnost i koja je u isto vrijeme veliko strašilo... Zato je jedina sloboda nju Tebi (Bogu), žrtvovati”7. Učinak koji se dobiva, kad se ljudska volja podloži Božjoj volji, Božje je posinjenje, koje omogućuje graditi svoj kršćanski život, svoju slobodu: ”Zato, zaključuje naš sluga Božji, kad čovjek prihvati volju Božju, Bog s njime postupa: ”ne kao s robom nego kao sa milim sinom... Uzor pak na putu borbe protiv sebičnosti do slobode sinova je sam Isus Krist: 'Ti si došao na ovaj svijet da ne činiš svoju volju nego volju onoga koji Te je poslao, svog nebeskog Oca'”8. U nasljedovanju Isusa Krista, osobito je važno otajstvo Utjelovljenja Sina Božjega. ”Tvoje Utjelovljenje poniženje 'bez para' (nadilazi svaku usporedbu)... Tvoja ljubav prema onima koji trpe je kao lijepa mirisava ružica; koji, ako taj miris zavoli, toga srce za svakim boli... Dakle do ludovanja se za Tebe (kao kralja) boriti”9.

Kako bismo uspjeli ”osloboditi sebičnost” i ”ovoliti volju Božju”, treba neprestano ”upirati pogled”, jamačno vjere, ufanja i ljubavi, na Isusa, Utjelovljenog Sina Božjega, kako nam je već poznato iz drugih Gerardovih vlastoručnih zapisa, priopćenih u Zvoniku, jer ”Lako je mrzit gad (sebičnost), ako vidim na drugoj strani ljepotu sad. Ipak mi je Božja ljepota vazda pred očima, kako bi slijep bio prema gadu (sebičnosti) u stvorovima ... kad ih neuredno vidim”. Tako pak nije moguće postupati ako nam nije ”Plan: Za Boga sam stvoren, s Bogom se moram sjediniti... Boga traženje, dok ne postignem sjedinjenje, sada po vjeri, a poslije po slavi i ljubavi. Sada što je Vama (Isuse i Marijo) milo a meni mrsko... Lako je mrzit gad, (sebičnost), ako gledam na drugoj strani ljepotu sada”10.

Nije teško iz svega zaključiti da dok ne dođe do ”čišćenja” čovjeka od ”zagađenja”, o kojem govori sv. Otac u navedenom odlomku iz njegova razgovora s Peterom Seewaldom, čišćenja njegove nutrine od ”zagađenja” što se zove sebičnost, do ”ekologije duha”, neće zaživjeti ni znanstveni planovi za ekologiju prirode, ekologiju našeg planeta – Zemlje.

Bez Boga, bez životnog Božjeg posinjenja što nam je pribavio Isus Krist, nema slobode od sebičnosti. Bez življenja u Božjem posinjenju ne samo da nema čistog zraka za disanje nego nema ni ”disanja duše”, kako otac Gerard često ističe u svojim rukopisima. Bez disanja čovjek je tjelesno mrtav a bez disanja duše mrtav je za vječni život.

1. Pisma Gerardova poglavara (1924.–29.) generalu reda.

2. Put bla?enstva, 003576.

3. Biser mi?ljenja, 004585.

4. Razgovor s Isusom, 003640.

5. Sol zemlje. Kr?canstvo i Katolicka Crkva na prijelazu stoljeca. Mozaik knjiga, Zagreb, str. 207.

6. Razgovor s Isusom, 003888.

7. Ondje

8. Ondje

9. Ondje,003889.

10. Razg. s Isusom i Majkom,004150