POVIJESNI KUTAK – Piše: Stjepan Beretić

Sveti Metod djelovao i na području Sombora

Ne može se pisati povijest Crkve u Panoniji i Moravskoj bez da se spomenu Sveta braća Ćiril i Metod. Tako se ne može pisati ni povijest nekadašnje Kalačko–Bačke nadbiskupije, pa ni Subotičke biskupije, bez spomena svetoga Ćirila i Metoda. Obraćenje Bavarske i Koruške, djelo iz njihova doba, spominje da su Sveta Braća bila misionari Slavena u Donjoj Panoniji. Ta je pokrajina u 3. stoljeću obuhvaćala čitav današnji Srijem, te dobar dio sjeverozapadne Srbije, sjeveroistočne Bosne i istočnu Slavoniju s današnjim gradovima Slavonski Brod, Vinkovci i Osijek. Sve kad Sveta Braća i ne bi djelovala na području današnje Bačke, područje njihova djelovanja je svakako bilo na južnim i zapadnim granicama današnje Subotičke biskupije.

O Svetoj Braći

Sveti Metod je, kao i njegov mlađi brat Ćiril, krsnim imenom Konstantin, rođen u Solunu, kao sin carskog službenika Lea. Metodovo krsno ime je bilo Mihael. Dogodilo se da je mlađi brat umro u Rimu u dobi od 42 godine. Metod je bio panonski i moravski nadbiskup, a umro je 6. travnja 885. godine. Metod je zajedno sa svojim bratom Ćirilom za svoje poslanje među slavenskim narodima preveo dijelove Evanđelja i liturgijske knjige na slavenski jezik, kojim su govorili Slaveni u njihovom rodnom gradu Solunu. Ćiril je 855. godine sastavio glagoljicu, kao posebno pismo na osnovu grčkog alfabeta. Iz glagoljice se kasnije razvila ćirilica kao pismo brojnih slavenskih naroda. Poznato je da su Sveta Braća 860. godine misionarila na poluotoku Krimu među Kazarima. Godinu dana kasnije sveti Metod je krstio bugarskoga kana Borisa, čime je započelo pokrštenje bugarskoga naroda. Na poziv moravskoga kneza Kocelja 863. godine su započeli trogodišnju misiju u Moravskoj, koja je tada zahvaćala velika područja Panonije, odnosno današnje Češke, Slovačke i Mađarske. Njihovo je sjedište bilo u danas mađarskom gradu Zalavár, gdje je stolovao i knez. Djelovanje Svete Braće su bavarski (njemački) biskupi, pratili s nepovjerenjem i zavišću. Napadali su ih zbog primjene slavenskog jezika, pa čak i s krivovjerja, a radilo se i o tome da se spriječi neovisnost slavenskog govornog područja od njemačkog utjecaja. Salcburški nadbiskup je čak dvije godine držao svetoga Metoda u tamnici u gradu Ellwangen. Energičnim nastupom Svete Stolice nadbiskup je morao osloboditi svoga zatočenika. Ipak su Sveta Braća svoju misiju morala braniti pred papom, koji je odobrio slavensko bogoslužje. Tada je sveti Ćiril umro u Rimu, gdje je sahranjen uz velike počasti, te je odmah čašćen kao svetac. Dok je Ćiril umirao, Metod mu je obećao da će do smrti ostati vjeran svome poslanju među Slavenima, premda ga je srce više vuklo u mir i povučenost samostanskoga života. Sveti Metod je živio još 16 godina poslije bratovljeve smrti.

Braća koja su osvojila svijet

Praksa i povijest je uvijek davala izvjesnu prednost svetome Ćirilu. Nedugo poslije Metodove smrti Sveta Stolica je zabranila slavensko bogoslužje. Papa Ivana Pavao II. je 1980. godine Svetu Braću proglasio, uz svetoga Benedikta, suzaštitnicima Europe. Osim što su Sveta Braća zaštitnici svih slavenskih naroda, štuju se i kao zaštitnici od nevremena. Ideja o narodnom jeziku, ideja da se Bog javno može slaviti ne samo na latinskom, grčkom i hebrejskom jeziku, koju su zastupala Sveta Braća, priznata je u čitavoj Katoličkoj Crkvi na Drugom vatikanskom saboru (1962.–1965. godine).

Sirmium ili Bač

O mjestu gdje je bilo sjedište panonskoga nadbiskupa postoje velike rasprave. Jedni kažu da je bilo na području slovačkoga grada Nitre, drugi da je stolovao u Sirmiumu (Srijemska Mitrovica). Naš pokojni biskup Matiša Zvekanović piše: ”Povjesničari općenito na temelju dokumenata kažu da je Sveti Otac imenovanjem Metodija obnovio Sirmijsku nadbiskupiju”, ali iznosi i mišljenje da je teško pretspostaviti da bi sveti Metod za sjedište svoje nadbiskupije izabrao Sirmij, koji je ”u ono vrijeme bio potpuno razrušen, bez vjernika, bez crkve, pa i bez kuća. Srijem je bio izložen borbama raznih naroda”. Još piše da je istina da 873. godine Metod ”prelazi iz Panonije u Moravsku”, ali još 876. godine naziva se panonskim nadbiskupom, a istom 880. godine prvi puta upotrebljava naziv: moravski nadbiskup. Sigurno je isto tako da ovi krajevi i nakon 873. godine pripadaju njegovoj jurisdikciji; nema, naime drugog nadbiskupa. Ako sve ovo imamo pred očima, tada neka nam je dozvoljeno ono što ipak ne smijemo sa svom sigurnošću tvrditi: Sam sv. Metodije nije, doduše, stolovao u Baču, ali zaključujući po svim okolnostima, tu je podigao panonsko nadbiskupsko sjedište, povremeno se navraćao, a njegovi nasljednici, s pravom ili bez prava, nosili su ovaj naslov. Uostalom, prije dolaska Mađara u Bačku ovdje su već bili Slaveni, čiji su misionari bili Ćiril i Metod. Kao najjači dokaz da je sveti Metod djelovao u Bačkoj biskup Zvekanović ističe zaštitnika bačke zemlje, svetoga Pavla. U Metodovom rodnom gradu, Solunu se sveti Pavao uvijek štovao. Sveti Pavao je u Srijem poslao svoga učenika Andronika. Kako je sveti Pavao od pamtivijeka zaštitnik Bačke, to bi mogao biti još jedan dokaz za djelovanje svetoga Metoda i u Bačkoj, pa tako i na području današnjeg grada Sombora. ”Bačka nadbiskupija direktno ili indirektno ima svoje porijeklo od sv. Metodija” – zaključuje biskup Zvekanović.