MEDITACIJA – Piše: Željko Augustinov

Kušnja u pustinji

      Duh tada odvede Isusa u pustinju
      da ga đavao iskuša.
      I propostivši četrdeset dana i četrdeset noći,
      napokon ogladnje.
      Tada mu pristupi napasnik i reče:
      ”Ako si Sin Božji,
      reci da ovo kamenje postane kruhom.”

      A on odgovori: ”Pisano je:
      Ne živi čovjek samo
      o kruhu, nego o svakoj riječi
      što izlazi iz Božjih usta.” (Mt 4,1–4)

Kušnja u pustinji! Zašto je to moguće? Cijenjeni prijatelju, pogledajmo skupa zašto i kako se to dogodilo.

Duh Sveti je u obliku goluba sišao i spustio se na Isusa na krštenju u rijeci Jordanu, a Bog Otac ga je nazvao Ljubljenim Sinom. Nas je pak pozvao da ga slušamo i slijedimo u svome životu.

Tim riječima Isus je ustvari označen i od Boga pokazan kao novi Vođa, novi Mojsije, Mesija, a svi koji su kršteni postali su novi izabrani Narod, koji Isus spašava tako što ih vodi ne u obećanu zemlju, nego u Novo obećano kraljevstvo.

Isus nije imao grijeha, ali je pripušten zavođenju pobijedio zavodnika. Time je Isus pokazao da svako ljudsko tijelo čovjek može pobijediti đavla, a ako želi u Kraljevstvo to i mora učiniti.

Prvu kušnju promotrimo ovako. U pustinji, mjestu gdje se bez hrane i vode umire, Isus posti četrdeset dana i noći i napokon ogladnje. Tek tada mu pristupa napasnik i ruga mu se. On zna da je Isus Sin Božji i zato ga provocira. Ako si, samo reci. Govor je opet kao u raju o hrani. Isus odbija pretvarati kamenje u kruh radi sebe i zadovoljavanja vlastitih potreba, jer od zemaljske hrane duša i dalje nije sit, a i grijeh je misliti samo na sebe. Naprotiv, On bira Riječ, koja izlazi iz Božjih usta, što više On je utjelovljena Riječ Božja i kao takav samoga sebe će ponuditi nama na Posljednjoj večeri.

Prijatelju: ako je u tvom životu briga za hranom veća od brige za Bogom i njegovom Riječi, nisi još pobijedio kušnju.