MLADI – Uredio: PeTaR

Realnost pustinje i oaze

Pjesma Philla Bosmansa na prethodnoj strani govori nam o velikoj realnosti, realnosti pustinje i oaze! Koliko u biti svaki čovjek čezne za nečim divnim, ugodnim... Ta stvoreni smo na sliku Božju, koji je Ljubav i plod smo te Ljubavi. Zaista je interesantno koliko definicija ljubavi postoji ... Sigurno na milijune! Tako je i način njezina nalaženja zbilja mnogobrojan – neki kažu da su ”rođeni s tim” dok drugi pak mukom traže taj ”komadić neba”. Ha, ha, svakomu je dana ljubav, samo je pitanje da li je vidimo ili ne. Korizma je idealno vrijeme za traženje oaze. A da bi uopće došli do nje, potrebno je proći pustinju. Potrebno je proći kroz kušnje, vidjeti i osjetiti što je mrtvljenje. To je ono što stalno zaboravljamo, pa često znamo prigovarati Bogu. Zaista je smiješno ako tako gledamo: potrebno je okusiti što je pijesak, znoj i žeđ da bismo uopće i znali što je oaza: izvorište i odmor.

Ove korizme je pred nama mnoštvo zbivanja: križni putovi, duhovne obnove, tribine. Da bi došli do oaze moramo nekoga pitati gdje se ona nalazi, kako doći do nje i sl. Isto kao kada tražimo neku ulicu. Upravo to ćemo moći uraditi u zajedništvu, kada budemo znali puno ljudi; neki će nas uputiti pa čak i prevesti do tog puta; neki će nam praviti društvo, neki će pjevati s nama i tako ćemo stići mnogo brže do naše oaze! Dragi mladi, uključite se u razne aktivnosti koje će se odvijati ove korizme, nećete zažaliti, jer ćete tako nesvjesno krenuti na put koji vodi ka oazi.

PeTaR

VIS ”Proroci” na Uskrs festu 2008.

Službeni rezultati Natječaja za odabir skladbi za Uskrs fest 2008. objavljeni su 31. siječnja u emisiji ”Sacro ritam” na Hrvatskome katoličkom radiju. HKR je zajedno s Uredom za mlade Hrvatske biskupske konferencije organizator toga festivala koji će se održati 30. ožujka u koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu. U konkurenciji 68 prijavljenih skladbi, dvije komisije, glazbena i tekstualna, odabrale su 20 skladbi koje će biti izvedene na festivalu. Među izvođačima koji dolaze iz Velike Gorice, Berna, Dugog Sela, Pule, Zagreba, Šibenika, Splita, Zadra, Širokog Brijega, Novog Marofa, Rijeke, Pule i Rovinja, bit će i subotički VIS ”Proroci” koji će nastupiti s pjesmom ”Sa svjetlom u duši”. Uredništvo Zvonika od srca im čestita na tom uspjehu! /Zv./

Vjernici bez vjere – kršćani relativisti

Prvu tribinu mladih u 2008. godini održao je 20. siječnja o. Tadej Vojnović, ofm. Tema tribine bila je ”Ateizam i kršćanski relativizam”. Kako bi što jednostavnije razložio temu o. Tadej ju je podijelio na dva dijela, te je najprije govorio o ateizmu, a potom o kršćanskom relativizmu.

Termin ateizam ne treba miješati s antiteizam, jer dok ateizam znači bezboštvo, antiteizam znači protuboštvo. Ova dva termina potječu iz različitih razdoblja, tj. ateizam je novijega datuma. U povijesti Grčke mnogi su filozofi izrugivali bogove, ali nijedan nije tvrdio da oni ne postoje. Bitni čimbenici u nastanku ateizma bili su pozitivizam i proučavanje prirodnih znanosti. Ovo posljednje se u mnogim mjestima protivi crkvi, jer postulatom odbacuje postojanje svega što ne bi bilo materija. Ako je materija stvarno neuništiva kako tvrde materijalisti, onda su se danas poznati oblici života trebali ranije pojaviti. Razne materijalističke teorije kriju toliko nelogičnosti, a da ne govorimo o tomu kako si ni najmanje ne postavljaju problem smisla.” Ako Boga nema kakav smisao onda postoji? Ima li život uopće smisla? Ako ništa nema smisla, onda koji je smisao religije? Jer ako nema konačnoga smisla, onda ni besmislica nema smisla – ustvrdio je predavač, i dodao kako se smisao čovjekovog života ne može održati bez Boga.

Uvodeći slušatelje u drugi dio predavanja, p. Tadej se zapitao što je točno kršćanin, odgovarajući da je kršćanin onaj koji je kršten u ime Isusa Krista i povezan s njime. Spomenuti relativizam govori o kršćanima koji nisu prihvatili Isusa. Kršćani danas žive na dva načina: jeftina vjera i jeftina milost – ljudi jednostavno vjeruju u Krista bez ikakve žari u toj vjeri, i skupa vjera i skupa milost – ljudi potpuno vjeruju u riječ Kristovu i spremni su sve za nju založiti, pa čak i vlastiti život.

Do zabune kršćana dovode i tzv. ”bum laži” koje na mnogo načina napadaju kršćanstvo. Tako na primjer znanstvenici tvrde da su našli Isusov grob. Ali o kojem je Isusu riječ, zapitao se predavač ustvrdivši da nije živio samo jedan Isus, budući da je mnogo dječaka nosilo to ime. To je bilo veoma rasprostranjeno ime kao što je danas npr. ime Marko ili Ivan. Jednako vrijedi i za priče kao što su ”Sveti gral” ili knjiga ”Da Vinčijev kod” koja govori o tom gralu. Naravno, sve su to izmišljene priče, a to su priznali čak i sami autori. No, takve stvari su u stanju poljuljati vjeru mnogih, mada se radi o pričama bez imalo dokaza.

”Isus nas poziva na jedno, a to je obraćenje. On nas poziva da drukčije razmišljamo, da ga u potpunosti upoznamo i vjerujemo mu na riječ. Kršćanstvo je život kojim je živio Isus i on želi da i mi živimo takvim životom” – zaključio je predavač.

Martina Rafai

OBAVIJESTI

MISA ZA MLADE

7. 03. 2008. u 20 sati

u kapelici Franjevačke crkve

15. 03. 2008. u 19 sati

BDJENJE MLADIH

u sjemeništu Paulinum

KRIŽNI PUT

08. 03. 2008.

Polazak iz crkve Sv. Jurja u 7,30

MLADI – NAŠA TEMA – Uredili: PeTaR Gaković i Vladimir Lišić

Korizma je vrijeme:

Nježnosti

Prošli su predsjednički izbori, kad smo bili bombardirani masom informacija, kao i svakodnevnim vijestima u kojima se ne spominje ništa drugo osim ubojstava (otac sina, majka susjeda itd.) nakon čega se čovjek doista ima razloga plašiti. Ta stvoreni smo na sliku Boga koji je ljubav! Boga koji je nježnost! Stvarajući čovjeka, Bog nije zamišljao da čovjek bude pod pritiskom tolikih informacija koje će doista dovesti ljude do nesanice ili pak neviđenog straha. Ove korizme bismo trebali malo isključiti TV ili pak tolike online igrice. Prošao je dan zaljubljenih, a tu ljubav ne treba čuvati samo za jedan dan, nego ju dijeliti svima, jer kako kaže Isus: ”Činite jedni drugima ono što biste htjeli da oni vama čine.”

Približavanja Bogu

U Starom zavjetu ljudi su češće dizali ruke nego što mi to danas činimo, koji kao da se ne želimo približavati Bogu. A sad se to može popraviti jer korizma je vrijeme podignutih ruku! To je vrijeme molitve, ničeg drugog doli RAZGOVORA! Pjesma, koju sigurno svatko zna, ”Kakav prijatelj je Isus” nam kaže da njemu kažemo SVE! ”On će uzet te za ruku, utjeha će biti znaj!” Tako je jednostavno, samo treba sjesti i razgovarati! Mi razgovaramo našim riječima, a Gospodin govori preko Svetoga pisma! Potrebno je čitati, proučavati, meditirati, razgovarati o Božjoj riječi.

Praštanja

U proteklih nekoliko uvodnika mogli ste pročitati kako je potrebno oprostiti ”Bogu, ljudima i samome sebi”. Isto tako i tijekom korizme uzmite nekoliko brojeva Zvonika unatrag i pročitajte ono što niste ranije stigli. Ovo je idealno vrijeme za to.

Umjerenosti

U posljednjih nekoliko godina skoro svi stanovnici našeg grada nabavili su mobitel, počevši od osnovaca do umirovljenika. Na drugoj strani, mnoštvo mladih je dobilo pristup internetu i htjeli mi to priznati ili ne, u svemu tome znamo se zanijeti. Tako nam ”odleti” vrijeme da ni ne primijetimo. Pa... Moglo bi se tu puno toga reći, ali najjednostavnije je ovako: zamisli da si npr. zaposlen u tvrtki ”Pionir” i trebaš održati prezentaciju o proizvodima, a ti dođeš na posao u trenirci i tenisicama, nepripravljen za posao, ulaziš u ured, a pred tobom 20 predstavnika svjetskih tvrtki. Da li bi dobio otkaz ili ne? E, pa isto je tako kad je u pitanju škola ili fakultet – tvoje RADNO MJESTO! U rad na fakultetu ili školi (učenje) moraš uložiti puno više od 10 minuta. Potrebno je biti umjeren sa svom tehnologijom koja nam je dana, a malo više se predati knjizi. :)

Strpljivosti

U gore navedenom može se vidjeti u čemu smo najčešće nestrpljivi – čekanju odgovora na poruke... Ovo je vrijeme strpljivosti. Postoji jedna stara priča o mladiću i starcu koji su upregli konja i krenuli u dalji grad prodati svoje proizvode. Prvoga dana puta starac je rekao mladiću da malo stanu i da se osvježe kraj potoka kojega su ugledali, međutim mladić je htio da što prije stignu u grad, te prodaju što više stvari. Ali starac je zamolio mladića i ostali su nekoliko sati odmoriti se. Drugoga dana puta su prolazili pokraj sela u kojemu su bili svatovi. Starac je opet zamolio da zastanu kako bi vidio raspjevani narod, dok je mladić opet žurio misleći koliko bi samo toga dana mogao prodati. Međutim, poslušao je starca i ostali su. Trećega dana puta trebali su stići u ranu zoru, međutim, starac je zamolio da se sklone u staru špilju pošto se naoblačilo iako se mladić već počeo nervirati na samu pomisao kako bi već sve uspio prodati do podneva. Ali, ipak su ostali. Popodne su čuli veliki odjek neke eksplozije, ali nisu marili nego su prespavali. Sutradan, kad su stigli pred kapiju grada, ostali su bez riječi, samo su okrenuli svoju kočiju i krenuli natrag. Grad koji su vidjeli bio je Hiroshima nakon bacanja atomske bombe. Mladić je šutio tijekom povratka kući. Ova priča nuka nas na razmišljanje.

Odricanja

Ušli smo u vrijeme korizme, vrijeme tjelesnog odricanja i duhovnog bogaćenja. A koliko mi mladi shvaćamo bit tog odricanja? Razumijemo li bit korizme? Odričemo li se nečega materijalnog? Vidimo li smisao u tomu?

Nažalost, odgovor je ne! Mi ne shvaćamo zašto bismo se trebali odreći nečega materijalnog, nečega što možda i svakodnevno koristimo... A razmišljamo li ikada koliko smo navezani na materijalno? Isus je lijepo rekao: ”Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan. Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan” (usp. Mt 10,37). On je rekao – ako svoje najbliže volimo više nego njega, ako se njih nećemo odreći radi njega, nismo ga dostojni! A mi se nismo spremni odreći ni najmanjih sitnica poput ispijanja kave, chatovanja, SMS porukica, a da ni ne pričam o nečemu većem. Nažalost, danas stavljamo prevelik naglasak na same sebe. Okupirani smo našim potrebama, našim poteškoćama, stavljamo sebe ispred drugih i u tomu zaboravljamo na naše bližnje, a samim tim zaboravljamo na Isusa.

Pater Tadej je na protekloj tribini za mlade naglasio kako smo našu vjeru pretvorili u pobožnost, kako smo našu vjeru razvodnili. Više nismo spremni trpjeti, nismo se spremni odricati, a ne shvaćamo da odricanje u korizmi ne bi trebala biti kazna nego dar!

Kad je Isus otišao u pustinju na 40–dnevni post, nije otišao izgladnjeti tijelo već nahraniti duh! Korizma ne bi trebala biti neki poligon na kraju kojega ću – na Uskrs reći: ”Bože, uspio sam, kako sam sad super!” Korizma je dio godine u kojemu se svi možemo prisjetiti životnih vrijednosti koje često zaboravljamo. Korizma je vrijeme u kojemu se možemo duhovno pročistiti, vrijeme u kojemu se trebamo odreći onoga što puno obećava, a malo daje – grijeha. Nemoj svoje odricanje pokazivati pred drugima, prikaži ga Bogu. Sam Isus je rekao: ”I kad postite, ne budite smrknuti kao licemjeri. Izobličuju lica da pokažu ljudima kako poste” (usp. Mt 6,16).

Za svaki veći cilj potrebna je neka žrtva, odricanje. Tipičan primjer je škola/fax. Uvijek možemo odabrati stotinu drugih stvari koje bismo radije radili nego što bismo učili, počevši od TV–a, izlazaka i još puno toga. Druga opcija je odreći se nečeg u čemu bismo uživali kako bismo postigli neki uspjeh na našem radnom mjestu. Cilj korizme je post i pokora, odricanje i prikazivanje toga Bogu, kako bismo na koncu vremena zaslužili život vječni! Isus je žrtvovao samoga sebe na križu za najuzvišeniji cilj – otkupljenje ljudi! On nas je svojom žrtvom oprao od grijeha!

NAPOMENA: ODRICANJE OD UČENJA NE POSTOJI :)

Novih pogleda (slika Novih pogleda)

Prošlo je vrijeme maškara, došlo je razdoblje skidanja maski! Vrijeme otkrivanja svojih sposobnosti. Doista nije lako upoznati sebe... Postoji jedna poslovica koja kaže da je najduži put od glave do srca. Zaista je tako. Ponekad nam je teško prihvatiti svoje slabosti, koje su posljedica grijeha, ali Gospodin nije rekao čovjeku da odlazi od njega jer je slab, nego naprotiv, POZIVA ga da obriše svoje oči, skine maske, otkrije svoje pravo lice, jer je svaki čovjek stvoren na sliku Božju i ne postoji nijedan grijeh koji je toliko velik da će nam Gospodin reći: ”Odlazi od mene!”

Dani oaze i dani pustinje

      Koliko god mi doživljavali Boga kao oazu,
      Dokle god smo na zemlji,
      Bit će i pustinjskih dana.
      Pravi dani oaze su uglavnom rijetki.
      Češće doživljavaš svijet kao pustinju.
      Praznina, suša, pustoš oko tebe.
      Napuštenost.

      Bog te ostavlja, preušta te tvojoj bijedi,
      Tvojoj beskrajnoj nemoći.
      Šibaju te vjetrovi.
      A ti bi htio naći dom i skloniti se negdje
      U duboku sigurnost.

      Posegni tada praznim rukama za Bogom.
      Moli žive vode, put do izvora.
      Bog će dati da u tvojem srcu raste oaza
      Do dana tvoje smrti,
      Dok slobodan od svake pustinje,
      Ne uđeš u vječnu oazu,
      U Boga koji je ljubav.

Phill Bosmans

A n k e t a među mladima

Među četrdesetak mladih sprovedena je anketa ne temu korizme. Među njima su ispitanici koji idu u crkvu, ali i oni iz školskih klupa. Rezultat ovoga ispitivanja je pred nama i svakako je zanimljivo pogledati odgovore koji nam govore o mišljenju mladih o vrlo ozbiljnoj temi korizme i odricanja.

1. Znaš li što je korizma?

Da: 100% , Ne:0%

2. Čega ćeš se odreći ove korizme?

a) slatkiša – 23.68 %

b) alkohola – 0%

c) cigareta – 0%

d) surfanja interenetom – 2.63%

e) ogovaranja sinoćnjeg izlaska – 7.89%

f) nešto drugo... – 55.38%

g) ničega! – 0%

3. Da li ljudi u tvojemu okruženju drže pokoru?

Da: 73.69% , Ne: 26.31%

4. Jesi li ikada tijekom korizme odlučio/la zatvoriti usta pred ogovaranjem, budući da je to dio naše svakodnevnice?

Da: 68.43% , Ne: 31.57%

5. Jesi li ikada u korizmi odlučio/la uraditi nešto, umjesto samo NE RADITI?

Da: 79% , Ne: 21%

6. Smatraš li post najvažnijim dijelom korizme?

Da: 44.75% , Ne: 55.25%

Anketu izradila: Ivana Temunović