OBITELJ – Uredila: obitelj Huska

Tri pogleda

Dragi čitatelji!

Želimo li proći pustinjom u koju smo zakoračili i ove Korizme, moramo skinuti maske u kojima smo ludovali ili čak zgriješili. Moramo se zagledati u lice Isusa, koji nas poziva ići Njegovim putem; putem koji nije lagodan, ali je za nas kršćane jedini. Zatim, moramo pogledati i u sebe – što nam je činiti da postanemo dostojni Puta? Najvažnije – a ponekad i najteže – gledati oko sebe čistim srcem i očima ljubavi i živjeti poput našeg Gospodina – prolaziti zemljom čineći dobro, ljubiti do smrti na križu i vječnosti s Uskrslim Kristom! :) vh

Neizbježnost križa

      Križ je realnost
      u svakome ljudskom životu.
      Ali sve manje ljudi
      izlazi s njime na kraj.
      Više ga ne prihvaćaju,
      ne mogu ga podnijeti.
      A ipak, izbora nemaš.
      Ili ćeš nositi svoj križ,
      ili će te križ satrti.
      A nosit ćeš ga moći
      jedino ako naučiš

      shvaćati smisao i zadaću križa.
      Križ će te vratiti natrag k tvojoj istini,
      k onoj pravoj mjeri siromašna,
      slaba, ranjiva,
      malena ljudskoga djeteta.
      Križ je kao antena
      preko koje ti Bog šalje svoju poruku.
      Pogledaj na križ Velikoga petka.
      On te neće osloboditi tvoga trpljenja,
      ali će te otkupiti
      od besmislenosti trpljenja.
      Pobrini se dobro za svoje tijelo,
      ali se prije svega pobrini za svoje srce i svoj duh.

Phil Bosmans

      – Isuse?! Isuse, jesi li tu?! – vikao sam dok sam klečao ispred
        križa.”Isuse, gdje si? Ne vidim te”
      – Evo me, tu sam! – čuo sam tihi glas.
      – Isuse, jesi li to ti, ili mi se pričinjava?
      – Pogledaj u križ, ja sam uvijek tu na križu.
      – Joj, Isuse, oprosti, uvijek zaboravim. A, Isuse... Da li ti
        mene stvarno voliš?
      – Pa, naravno da te volim. Zar to nisi osjetio?
      – Ma, osjetio sam, ali... zaboravio sam... A, Isuse, koliko ti
        mene voliš?
      – Pogledaj malo u mene. Vidiš li koliko su mi raširene ruke, e,
        toliko te volim.
      – Hvala ti Isuse, hvala. Samo još nešto... a hoćeš li me uvijek
        voljeti?
      – Pogledaj opet gore. Vidiš li koliko sam raširio ruke? I ne samo
        da sam ih raširio, nego sam dao da ih pribiju na križ, samo da
        ti pokažem da se moja ljubav neće nikada smanjiti!
      – A hoćeš li ikada otići od mene, i napustiti me?
      – Pa zar ne vidiš koliko te volim, neću te nikada napustiti. Evo,
        čak sam dao i da mi noge pribiju, da ti pokažem da se neću
        maknuti od tebe.
      – Hvala ti, Isuse. Stvarno si pravi. Samo, znaš... meni je malo
        teško. Stišću me problemi i obveze sa svih strana i ne znam
        kako ću ih riješiti. Malo sam usamljen i slab.
      – Ne boj se. Samo dođi i prigrli svoj križ. Evo, ja sam uvijek uz
        njega i ja ću ti pomoći nositi ga. Kad god prihvatiš svoj križ,
        naći ćeš mene i moju ruku koja ti pomaže.
      – Hvala ti, Isuse. Evo, sada  ustajem i moram ići. Moram ići do
        svog križa. Vidimo se tamo!

mame i djeca u akciji

JOSIPOVO – DAN OČEVA

Dan očeva – prava prilika da razveselite tatu velikim poljupcem i nekim iznenađenjem! Izradite veliki plakat na kojem će pisati ”Moj tata je najbolji!” ili zbilja osobitu čestitku: izreži karton koji treba biti veći od tvog raširenog dlana. Na tanjurić istisni malo tempere, kistom je raširi po tanjuriću, u to umoči dlan te ga otisni na karton. S druge strane napiši pjesmicu: Ponekad te ljuti to što otiscima malim zaprljam cijeli stan, ali svakog dana rastem i ruka je sve veća! Zato neka te otisak ovaj zauvijek sjeća kako su izgledali moji prsti na današnji dan.

Tate nedjeljom jako vole lješkariti i čitati novine u miru. Kad se tata odmori, razveseli ga tako da ga zamoliš da ti priča o tome kako je bilo dok je on bio mali i koje igre je on najviše volio igrati. Ako ih na kraju s mamom i braćom i sestrama i zaigrate, to će zbilja biti vaš dan!

Tata i beba

Tate imaju ogromnu i nezamjenljivu ulogu u životu djeteta, pa čak i dok je ono tek novorođenče ili dojenče! U prvim danima dolaska porodilje s bebom kući njegova pomoć je dragocjena! Time što u najvećoj mogućoj mjeri pomaže supruzi oko dojenja njihovog djeteta (prinosi dijete majci dok se ona priprema za dojenje, poslije podoja bebu nosi dok ona ne izbaci višak progutanog zraka ili je presvlači), tata se zbližava i s bebom i, na nov način, sa svojom ženom i stvara obitelj u kojoj se svi osjećaju sigurno i voljeno – nema udaljavanja niti zahlađenja supružničkih odnosa nakon rođenja djetešca. Tata se ne osjeća ”zapostavljeno”, jer aktivno pomaže oko bebe, a mama ne misli da je nakon porođaja ”ružna i debela” – muževljeva nježnost i pažnja je uvjeravaju u suprotno!

MALE MUDROSTI

Miris kiše

Kad je liječnik ušetao u bolničku sobu Diane Blessing, ona je još bila slaba nakon operacije. Njen muž, David, držao je njenu ruku dok su se pripremali za najnovije vijesti. To popodne, 10. ožujka 1991., komplikacije su prisilile Dianu, samo 24 tjedna trudnu, da se podvrgne hitnom carskom rezu kako bi porodila curicu Danu Lu Blessing, koju je par nestrpljivo očekivao – 36 cm dugačku i samo 1 kg i 9 dkg tešku! Iako su znali koliki je rizik zbog prijevremenog rođenja, liječnikove nježne riječe zvučale su im poput bombi: ”Mislimo da ona neće preživjeti”, rekao je, nježno koliko je god mogao. ”Postoji samo 10 % šanse da će preživjeti noć, a čak i tada, ako preživi noć, njena budućnost će biti okrutna.” Otupjeli od nevjerice, David i Diana slušali su dok je liječnik objašnjavao poražavajuće probleme s kojima će se Dana vjerovatno morati suočiti ako preživi. ”Ona neće nikad hodati, ona neće govoriti, vjerojatno će biti slijepa i vrlo je vjerojatno da će biti sklona drugim katastrofalnim problemima od cerebralne paralize do potpune metalne retardacije.”

”Ne! Ne!”, bilo je sve što je Diana mogla reći. Ona i David, s njihovim petogodišnjim sinom Dustinom, dugo su sanjali dan kad će dobiti curicu koja će postati dio njihove obitelji. Sada, kroz samo nekoliko sati, taj san je polako iščezavao... Dana Lu je preživjela noć, ali čim su prošli prvi dani, nova agonija ušla je u život Davida i Diane: Danin nerazvijeni živčani sustav je bio jako ranjiv, pa je najlaganiji poljubac ili dodir, samo pojačao njezinu bol, tako da oni nisu mogli niti priviti svoju malu krhku curicu na njihove grudi kako bi joj pružili snagu svoje ljubavi... Sve što su mogli, dok se Dana borila sama ispod ultraljubičastog svjetla u isprepletenim cijevima i žicama, je MOLITI SE DA GOSPODIN OSTANE BLIZU NJIHOVE MALE CURICE... Činilo se kao da neće dočekati trenutak kad će Dana ojačati, ali kako su tjedni prolazili, ona je polako dobivala po gram na težini i gram na snazi. Nakon dva mjeseca, iako su doktori nastavili nježno, ali konstantno upozoravati da su njezine šanse preživljavanja, a kamoli življenja bilo kakvog normalnog života jednake nuli, Dana je otišla doma iz bolnice kako je njena majka to i predvidjela. Pet godina nakon, Dana je bila majušna, ali žilava mala curica sa sjajnim sivim očima i neutaživom voljom za životom. Nije pokazivala nikakve znakove mentalnih niti fizičkih nedostataka. Jednostavno, ona je bila sve što djevojčica može biti, i više od toga... Ali, sretan završetak njene priče još nije blizu!

Jednog sjajnog popodneva u ljeto 1996., pokraj njene kuće u Irvingu, Texasu, Dana je sjedila u majčinom krilu na nenatkrivenim tribinama lokalnog parka gdje je ekipa njenog brata Dustina imala trening. Kao i uvijek, Dana je brbljala non–stop sa svojom majkom i nekoliko odraslih koji su sjedili pokraj njih, kad je odjednom utihnula.

Grleći svoje ruke preko grudi, mala Dana je upitala: ”Osjećaš li taj miris?” Mirišući zrak i otkrivajući blizinu grmljavine, Diana je odgovorila: ”Da, miriše na kišu.” Dana je zatvorila svoje oči i ponovo upitala: ”Osjećaš li taj miris?” Još jednom, majka joj je odgovorila: ”Da, mislim da ćemo se smočiti. Miriše na kišu.” Još uvijek uhvaćena u trenutku, Dana je zatresla glavom, potapšala svoja uska ramena s malenim rukama i glasno izjavila: ”Ne, to miriše poput Njega. To miriše poput Boga kad nasloniš glavu na Njegove grudi.” Suze su napunile Dianine oči dok je Dana sretno skočila i otišla se igrati s drugom djecom. Prije ove kiše, riječi njene kćeri potvrdile su ono što su Diana i svi članovi njene proširene Blessing obitelji znali cijelo vrijeme, makar u njihovim srcima.

TIJEKOM TIH DUGIH DANA I NOćI PRVIH DVA MJESECA NJEZINOG žIVOTA, KAD SU NJEZINI žIVCI BILI PREOSJETLJIVI DA JE ONI DOTAKNU, GOSPODIN JE DRžAO DANU NA NJEGOVIM GRUDIMA I NJEGOV LJUBLJENI MIRIS JE ONO čEGA SE ONA TAKO DOBRO SJEćA.

male šale:)

ALPE

Pita sin tatu: Tata, a gdje su Alpe?

– Ne znam sine, pitaj mamu ona je spremala stan.

ZAMISLI!

Mama: Zašto ne jedeš ribu?

Petra: Ne volim jesti ribu.

Mama: Zamisli da voliš ribu pa ju lijepo pojedi!

Petra: A ti zamisli da sam je pojela pa odnesi tanjure!

ZA ŽIVOT – Uredila: Vesna Huska

:)za život: 5 SAVJETA ZA UMIROVLJENIKE

1. Budite vedri i pozitivni jer je dokazano da takav stav podstiče imunološki sistem

2. Ostanite aktivni, vježbajte, šetajte, putujte

3. Čitajte, rješavajte ukrštene riječi i problemske zadatke jer ćete tako zadržati mentalnu snagu i vitalnost

4. Družite se s prijateljima, rodbinom, susjedima, učlanite se u klubove

5. Budite što više na svježem zraku kako bi vaši mišići zadržali tonus i vitalnost.

:(protiv života: Planiranje obitelji u Kini

Komunistička partija Kine izbacila je iz svojih redova 500 članova jer imaju više od jednog djeteta!

U najmnogoljudnijoj zemlji svijeta već dvije decenije je na snazi propis po kojem je bračnim parovima koji žive u gradovima zabranjeno imati više od jednog djeteta, a onima u selima više od dvoje djece. Mnogi se, međutim, ne pridržavaju te politike i često se sele da bi izbjegli kontrole ili plaćaju mito agentima zaduženim za kontrolu, prenose mediji. Vlasti u centralnoj provinciji Hubej saopćile su da su prošle godine utvrđena 93.084 prekršaja, među kojima je 1.678 počinitelja bilo iz redova državnih funkcionera. Oko 500 njih izbačeno je iz Komunističke partije, 395 otpušteno s posla, a 7 nacionalnih i mjesnih poslanika izgubilo je svoj politički status. ”Sve više članova partije, poznatih ličnosti i dobrostojećih ljudi kršilo je proteklih godina ovu politiku i ugrozilo društvenu jednakost”, izjavio je Jang Juvang, ravnatelj komisije za planiranje obitelji. U Hubeju su pojačane kaznene mjere: prekršiteljima je zabranjeno da tri godine rade u državnim službama, budu politički savjetnici ili obavljaju funkcije za koje ih biraju građani.