POVIJESNI KUTAK – Piše: Stjepan Beretić

Sombor

Je li Metodovo nadbiskupsko sjedište bilo u Sirmiju ili Baču, ili u kojem drugom panonskom gradu, predmet je više ili manje vjerodostojnih pretpostavki. Pa ipak, ukoliko se jurisdikcija panonskoga nadbiskupa Metoda odnosila na sve panonske Slavene, onda je za pretpostaviti da se njegova jurisdikcija odnosila i na one Slavene koji su u 9. stoljeću, prije dolaska Mađara, živjeli na području današnje Bačke, pa tako i Sombora.

Novi stanovnici Bačke

Godina 896. je godina kad Mađari u potrazi za stalnom domovinom dolaze i zaposjedaju Panoniju. Od te godine pa dalje, Mađari sve više daju svoj biljeg i prostoru između Dunava i Tise. Slaveni su u to vrijeme svakako bili u Bačkoj. O tim vremenima više svjedoči arheologija nego povijesni dokumenti. To jednako vrijedi i za Slavene i za Mađare. Tek u 11. stoljeću povijest sustavno progovara o Bačkoj.

Nadbiskupija s dva sjedišta

U vrijeme svetoga Stjepana Kralja (970.–1038.) grad Bač je svakako bio najuglednije mjesto u Bačkoj. Već je imao četiri crkve. Uspostavom mađarske državne vlasti, Bač postaje sjedištem Bačke županije s Vidom, kao prvim županom. U okolici Sombora nalazio se utvrđeni gradić Bodrog, koji je u vrijeme svetoga Stjepana postao sjedištem istoimene županije. Tada je Sombor bio na području te županije i pod jurisdikcijom kalačkoga biskupa Astrika. Fehér drži da je sveti Stjepan osnovao biskupiju i u Baču, te da je istom 1090. godine Bač, odlukom svetoga kralja Ladislava postao sjedištem nadbiskupije. Godine 1135. Bačka je nadbiskupija zauvijek sjedinjena s Kalačkom nadbiskupijom. No povjesničar i nadbiskup Városy je tvrdio kako je sveti Stjepan osnivač Kalačke nadbiskupije, te da su kasniji nadbiskupi, u vrijeme svetoga kralja Ladislava, zbog prostranstva svoje nadbiskupije izabrali Bač za svoje drugo sjedište. Tako je prostrana nadbiskupija imala dvije katedrale i dva kaptola. Pa ipak, povijesna listina o osnutku Zagrebačke biskupije iz 1134. godine spominje poimence bačkoga nadbiskupa Fabijana, a drugi jedan dokument iz toga vremena spominje kalačkog biskupa Dezidera. Svakako, sve do Mohačkog poraza (1526.) godine, kalačko–bački nadbiskup stoluje čas u Kalači, čas u Baču – već prema potrebi službe. Sombor se u 12. stoljeću još ne spominje, a ako je tamo i bilo vjernika, pripadali su kalačkom nadbiskupu.

Redovništvo

Povijest spominje brojne muške i ženske samostane na području današnje Bačke. Najezdom Tatara, 1241. godine razoren je grad Bodrog, i sve što je do tada postojalo kao selo i grad. U Bodroškoj županiji je pošteđen jedino Hájszentlorincz, mjesto i samostan kanoničkoga reda premonstrata koji je postojao sve do Mohačkog poraza (29. kolovoza 1526.), kao sjedište zbornog kaptola. István Iványi spominje da je mjesto Hájszentlorincz u blizini Sombora, dok povjesničar István Diós smatra da je to bilo na području Baje kod današnjeg sela Baškut (Vaskút). Do 1301. godine, u Baču su bili ivanovci, koji su svoj samostan imali na mjestu današnjeg bačkog franjevačkog samostana. Povijesni šematizam Kalačko–Bačke nadbiskupije iz 2002. godine (A Kalocsa–Bácsi Foegyházmegye Történeti Sematizmusa /1777–1923/, Kalača 2002. godine) spominje čak 23 različita samostana i 16 prepozitura na područjima koja su kroz povijest pripadala Kalačko–Bačkoj nadbiskupiji. Na području današnjeg sela Bački Monoštor su, prema jednima, djelovali benediktinci u mjestu Bodrogmonostor, a imali su crkvu posvećenu svetome Petru, a prema drugima su to bili cisterciti. Zapisnici kanonskih pohoda današnje župe Bački Monoštor spominju još 1803., 1816. i 1824. godine ruševine toga samostana. Pavlini su imali svoj samostan Svetoga Križa na jednoj dunavskoj adi (Bodrogszigete), na mjestu gdje su prije živjeli pustinjaci. Taj se samostan posljednji put spominje 1497. godine.

Godine 1478. dobili su Somborci dopuštenje da u svome gradu podignu dominikanski samostan i crkvu. Već naredne godine vlasnici grada Sombora, obitelj Czobor podigla je samostan i crkvu Uznesenja Marijina. O tome svjedoči darovnica iz 1481. godine. Mohački poraz 1526. godine je vjerojatno zajedno s gradom, pomeo i samostan, i crkvu, i dominikance iz Sombora. Do pojave franjevaca u 17. stoljeću nije bilo redovnika u gradu. Krajem 18. stoljeća su i franjevci morali napustiti Sombor. Do 1904. godine, kad su u grad došli karmelićani, u gradu nije bilo redovnika.

Somborska župa

U najstarijim dokumentima Sombor se spominje pod imenom Szentmihály što daje naslutiti da je i župna crkva bila posvećena svetome Mihovilu. Kad je u 14. stoljeću obitelj Czobor došla u posjed grada, grad je dobio ime prema posjednicima, te se zvao Czoborszentmilyály. Četiri stoljeća su Czoborovi gospodarili gradom. Iz imenicu Czobor vremenom je, različitim jezičnim mutacijama nastalo mađarsko ime Zombor. To mađarsko ime grada su Turci prihvatili kao Sombor. Zombor je inače i osobno ime u Mađara. Da je Czoborszentmihály mjesto identično s današnjim Somborom, svjedoči bilješka palatina Illésházyja iz 1599. godine, gdje stoji da su se Tatari nastanili u Czoborszentmihályu, a to mjesto ”Turci nazivaju Sombor”. Kalački šematizam iz 1942. godine kao godinu prvog spomena somborske župe navodi 1497. godinu. U gradu je postojala župna crkva, dok je župa zacijelo postojala i ranije.