RIJEČ UREDNIKA – Piše: mr. Mirko Štefković

Srcem slušati

Već smo duboko zakoračili u korizmu, vrijeme posta, molitve i bratske ljubavi. Puno drugačije od takozvanih novogodišnjih odluka, mi kršćani katolici za korizmeno vrijeme donosimo odluke kojima se želimo bolje pripraviti za godišnju proslavu Uskrsa. Te su odluke ustvari svojevrsno vježbanje po kojemu nam je napredovati u spoznaji Isusa Krista, slijedeći njegov primjer.

Gospodin je postio, pa tako i mi postimo, ali ne zato da dokažemo kako imamo jaku volju, nego više da osjećajući tjelesnu glad ili koju drugu potrebu, u sebi otkrijemo glad i potrebu za Bogom. Jednako tako posteći otkrivamo kako određene potrebe ne moramo odmah zadovoljiti, a neke su čak lažne te nas njihovo zadovoljavanje čini gotovo ovisnima o njima.

Gospodin je i molio. Često je znao probdjeti u osami, u razgovoru sa svojim Ocem. Iz molitve je crpio snagu i za svoj put i napuštenost na križu. U korizmi smo osobito pozvani slijediti Gospodina u molitvi, iz koje smo i sami sposobni crpiti snagu za ustrajnost u nošenju naših životnih križeva. Ta molitva je vrlo konkretna, poput one Gospodinove na Maslinskoj Gori, ona je borba, ali i predanje Providnosti Božjoj.

Gospodin je ”prošao zemljom čineći dobro” (Dj 10,38). Nije on ozdravio sve bolesnike na svijetu, niti oslobodio sve opsjednute toga vremena, nego one koje je susretao. Tako smo i mi u ovom korizmenom vremenu pozvani živjeti bratsku ljubav u prvom redu prema onima koje susrećemo, koji su nam bližnji. Pročišćeni postom, nakon što u sebi uspijemo razabrati istinske potrebe, bolje uočavamo potrebe drugih i pronalazimo načina kako im priskočiti u pomoć.

Ova tri načina korizmenog vježbanja radi napredovanja u spoznaji Gospodina i njegovom nasljedovanju za temelj trebaju imati osnovni stav vjere, a to je slušanje (usp. Rim 10,17). Lijepi je običaj u našim krajevima odlazak na korizmene propovijedi, gdje također slušamo o Božjoj riječi. No, slušanje na kojemu se temelji korizmeno vježbanje, pored fizičkog još više iziskuje ono duhovno: slušanje srcem. Ono što odjekne u ušima dobiva svoje značenje tek kad dopre do srca. U srcu Gospodin progovara na jedinstven, osobni način. Samo ono što dopre do srca može postati uvjerenjem i osobnim životnim stavom. Zato je svećenik na drugu korizmenu nedjelju u ime naroda ovako molio: ”Bože, ti nam zapovijedaš da slušamo tvoga ljubljenog Sina. Krijepi nas svojom riječi i čisti nam pogled duha, da se radujemo s gledanja tvoje slave.”

Da, upravo tako, slušajući Gospodina možemo za sebe naći pravi način kako živjeti ovu korizmu. Okrijepljeni njegovom riječju koja je doprla do naše nutrine, jer smo joj dali posluh srca, drugačijim pogledom vidimo i sebe i druge. Tek tada smo sposobni donijeti pravu korizmenu odluku koja može donijeti obilan plod, jer je i sama plod vjere. Možda ćemo ponoviti ono u čemu smo se oprobali prošle godine, a možda će Gospodin od nas iziskivati da učinimo nešto drugo. Ne bojmo se da će On iziskivati previše. Neće, nego samo ono što je za nas dobro, kako bismo što više napredovali u vjeri.

Zato, iako je korizma već poodmakla, osluškujmo srcem što nam Gospodin ima reći, kako bismo mu što cjelovitije odgovorili i vjerom i djelom. Neka nam zato svima ova korizma bude ispunjena postom, molitvom i bratskom ljubavlju, pa će i svijet po nama bolje upoznati kakvim plodovima rađa vjera, jer će na nama čitati radost nade u uskrsnuće koja nas pokreće u svemu.

Vaš urednik