Upoznajmo Bibliju - Piše: dr. Tadej Vojnović, OFM
Egipatska zla (3)
Faraon je tvrdokoran. Svako zlo ga
smekša, ali čim osjeti olakšanje kad
Bog odstrani zlo, tada se vraća na
staro: ne pušta izraelski narod u pustinju
izvan granice Egipta da mu žrtvuje.
I zato, sud nad Egiptom se nastavlja, zla
nad Egiptom slijede jedno za drugim.
Komarci
Opis ovog egipatskog zla pisac je
uzeo iz svećeničke predaje (P) što se
vidi po prisutnosti Arona (u njemu se
utemeljuje sve svećeništvo) i po ulozi
koju Mojsijev brat Aron ima: on drži u
ruci "štap Božje moći" i on izvodi ovo
znamenje. Mojsije je ovdje samo posrednik
između Boga i Arona.
U instrukciji koju Bog daje Aronu
preko Mojsija da zamahne svojim štapom
i udari po prahu na tlu neki
komentatori vide dvostruki navještaj
zla koje slijedi a to je brojnost (prah)
komaraca i njihova posvudašnjost po
zemlji egipatskoj (tlo). Tako je i bilo:
kad je Aron zamahnuo rukom i štapom
te udario po prahu na tlu, roj komaraca
prekrio je zemlju egipatsku. Nešto slično
kao kad je Mojsije mahnuo štapom
po vodi u rijeci Nilu pa se sva voda pretvorila
u krv. Tako i ovdje sav prah na
tlu pretvori se u komarce po svoj zemlji
egipatskoj.
Ovo se znamenje razlikuje od drugih
(i po tom se vidi da pripada drugom
izvoru i predaji) jer nema prethodne
opomene Mosijeve faraonu da pusti
njegov narod da mu žrtvuje u pustinji.
Jednako tako, kad se faraon pokušava
oduprijeti pozvavši svoje vračare da
svojim vračanjem stvore komarce, ali
nisu mogli (dok su to mogli kad su u
pitanju bile krv i žabe). Dapače, ovdje i
vračari priznaju faraonu svoju nemoć i
govore mu: Prst je to Božji! Ovo je vrlo
važan podatak. On nam otkriva kako se
faraonovi vračari (koji su za faraona bili
najbolji poznavaoci egipatskih bogova)
sada susreću s jednim jedinstvenim
Bogom, Bogom Izraelaca i njegovom
snagom. Sada faraon ima vrhunsko
svjedočanstvo o pravom i istinskom
Bogu (heb. Elohim) i očekivalo bi se
da će prihvatiti Božju volju. Ali je faraonovo
srce bilo okorjelo (hebr. gl. hazaq,
u smislu okorjeti, otvrdnuti samo u
Knjizi Izlaska dolazi 10 puta!). Rečenica koja slijedi pripada piscu jahvisti:
faraon nije poslušao Mojsija i Arona,
kako je Jahve i kazao.
Posebno bih se želio osvrnuti na
primjedbu egipatskih vračara Prst je to
Božji! (hebr. 'ecba` Elohim) što nije ni
ruka Božja, ni prsti Božji, ni šaka Božja,
već baš prst Božji. Izraz u Bibliji dolazi
samo još jedanput u Pnz 9,10). Postoje
različita mišljenja egzegeta o ovom tekstu.
Ono koje je najčešće je da se to
odnosi na Božji štap kojeg Aron drži u
svojoj ruci. Prof. C. Tomić tvrdi da se u
egipatskom jeziku to odnosi na neki
predmet (poput ključa) kojim se otvaraju
vrata svetišta (usp. Izlazak, 111).
Međutim, ovo prepoznavanje vračara,
da se radi o prstu Božjem nije impresioniralo
faraona. Ostao je tvrda srca.
Obadi
Pred nama je četvrto egipatsko
zlo, kako ga bilježi pisac Knjige Izlaska.
Ovaj izvještaj spada u jahvističku predaju.
Mojsije prima Božju zapovijed:
Podrani ujutro, iziđi pred faaraona kad
krene k vodi. Susret će se dogoditi na
obali rijeke Nila gdje faraon treba izvršiti
obred božanstvu Nila i prikazati
jutarnju žrtvu. Ovaj podatak podsjeća
nas na uvod u prvo egipatsko zlo (krv).
Opet se ponavljaju iskazi Pusti moj
narod... Ako ne pustiš... U slučaju da
faraon i dalje ustraje u odbijanju, Jahve
poručuje: pripustit ću obade na te, na
tvoje službenike, na tvoj puk i na tvoje
domove. I ovdje imamo piramidu: faraon
- ministri - puk - domovi. U ovom
zlu se posebno ističe da će Bog izuzeti
gošenski kraj a to je plodno zemljište
delte Nila gdje je još Josip, koga su
braća prodala, naselio svoj narod. Po
tome će faraon znati da je Jahve doista
apsolutni gospodar i suveren nad zemljom
(u središtu zemlje). Ovo je nešto
sasvim novo. Kod drugih se zala ne
spominje "izuzeće" Izraelaca. Ovdje
Bog to sasvim izričito potvrđuje: Tu ću
razliku napraviti između svoga i tvoga
naroda. Bog izraelski narod naziva svojim
narodom za razliku od Egipćana
koji su faraonov narod. Naš prijevod
govori o razlici koju će Jahve napraviti
između dva naroda. U izvornom tekstu
stoji imenica koja označava otkup ili
izbavljenje (hebr. pedut, znači otkup,
izbavljenje).
Ono što je posebnost ovoga zla
jest i to što se ono ne zbiva po nekom
Mojsijevom činu (npr. njegovom štapu),
već je to samo Božji čin (I učini
Jahve tako). Bog i vrijeme točno određuje.
To će se dogoditi sutra. I doista,
rojevi i rojevi, sve vrvi od obada koji se
uvlače svuda kao što je to Bog i navijestio.
Sada je faraon prisiljen zvati
Mojsija i Arona. Ali on je spreman
samo djelomično izvršiti Božji zahtjev.
Narod može žrtvovati svojemu Bogu
ali u ovoj zemlji. Mojsije ne pristaje i
iznosi faraonu svoje razloge: ono što
Izraelci žrtvuju za Egipćane je svetogrđe
(npr. govedo, ovca) jer su likovi
božanstva. Egipćanima bi to izgledalo
kao izazivanje.
Faraon popušta
Prvi se put događa da veliki
faraon, gospodar Egipta, sada popušta
što ukazuje na veličinu zla koju su izazvali
obadi. Pustit ću vas (hebr. šalah
znači poslati i to je ovdje u intenzivnom
obliku, što po mnogima uključuje:
pustiti izvan zemlje, preko granice) da
odete u pustinju i prinesete žrtvu Jahvi,
Bogu svome, ali ne odlazite predaleko,
govori sada faraon. On se još uvijek
boji da Mojsije ne izvede Izraelce iz
Egipta. Značajno je što se sada faraon
utječe Mojsiju i Aronu s molbom:
Molite za me! Mojsije prihvaća ovu
molbu vidjevši veliko zlo koje je Jahve
poslao na Egipat pa je spreman to učiniti
odmah (Čim odem od tebe, zazvat
ću Jahvu). Mojsije će moliti da sutra
nestane obada s faraona, njegovih službenika
i njegova puka. Toj svojoj spremnosti
Mojsije dodaje i opomenu: Ali
neka faraon više ne vara!
Uslišanje i okorjelost
Mojsijeva molitva je pred Jahvom
moćna jer Jahve učini kako je Mojsije
tražio. Obada je nestalo, a pisac precizira
da nijedan nije ostao. Ali, ali!? Kad
Bog pomogne čovjeku da se riješi zla,
čovjek to brzo zaboravlja. Zaboravi i na
svoja obećanja koja je davao uzdišući u
nevolji, spreman na sve samo ako ga
Bog oslobodi zla. Tako je to bilo i s
faraonom. Egipatski kralj opet ukruti
srce svoje i ne dopusti narodu da ode.
(U sljedećem broju: Egipatska zla 4)
|
