Meditacija - Piše: Željko Augustinov

Kušnja u Emausu

Nakon toga ukazao se
u drugome obličju dvojici od njih
na putu dok su išli u selo. (Mk 16, 12)

Dok bijaše s njima za stolom,
uze kruh,
izreče blagoslov,
razlomi te im davaše.
Uto im se otvore oči
te ga prepoznaše. (Lk 24,30-31)


Kušnja u Emausu! Je li to moguće? Cijenjeni prijatelju, sigurno se i ti pitaš kako je to moguće da Isusa nisu prepoznali, a bili su s njim tri godine. Ne samo da je to moguće, nego je bilo i potrebno, a evo zašto: Isus je tri godine ustvari otkrivao Boga, govorio o Bogu ali i o sebi kao Bogu.

Sva čudesa koja je činio bila su plod samo jedne njegove riječi: iziđi - Lazaru; tebi zapovijedam - djevojčici; ili progledaj, otvori se, hodaj...

Želio je da dok ljudi gledaju i slušaju Isusa čovjeka, prepoznaju Boga i to na djelu. Zato je rekao: Otac moj stalno radi, zato i ja radim (usp. Iv 5,17). A što se tiče samog čina uskrsnuća, to nitko nije vidio. Nakon uskrsnuća Isus se pokazao mnogima ali njegovo je tijelo postalo drukčije. Uskrslo tijelo je potpuno ispunjeno slavom, zauvijek preobraženo i potpuno je nebesko. Za njega više ne važe zemaljski fizički zakoni, on može i kroz zatvorena vrata i svatko, komu on to dopusti, može ga vidjeti i prepoznati na drugačiji način. Marija po glasu, kako ju je samo on zvao, Toma je htio staviti prst na mjesto rana da bi se uvjerio, međutim za vidjeti Uskrsloga potrebne su oči duše, oči vjere.

Prijatelju, Bog je svakome od nas odredio način kako ga možemo uvijek prepoznati: u lomljenju kruha. Da, on jest Božanski kruh za život tvoje duše, ali kad si ga prepoznao i blagovao i ti moraš isto činiti: sebe kao kruh Božje dobrote drugima dijeliti.

Prijatelju, budi na to uvijek iznova spreman i radosno kroči stazom života.