Predstavljamo misijske zemlje - Uređuje i piše: s. Blaženka Rudić
CRKVA U KINI
Narodna Republika Kina službeno je ime ove države od 1949. godine.
Glavni grad joj je Peking.
Najmnogoljudnija je zemlja (oko 1,3 milijarde stanovnika), a površinom treća na svijetu.
Opći podaci
Kina se nalazi na istoku Azije, na zapadnoj obali Tihog
oceana. Kao zemlja velikih kontrasta, Kina u svom geografskom
opisu ima i planine, pustinje i plodna riječna korita.
Većinu zapadne Kine zauzimaju Himalaja, Tian i Pamir te
velika pustinja, a središnja Kina je uglavnom planinsko područje.
Rijeke također igraju važnu ulogu u transportu i navodnjavanju.
Kineski zid podignut je prije više od 2 500 godina
kako bi se stanovništvo obranilo od invazije sa sjevera.
Najveći dio stanovništva čine Kinezi (preko 90%) a ostatak
54 etničke skupine. Većinske religije u Kini su budizam,
taoizam i konfucijanizam. U komunističkoj zemlji dakako
ima i veliki broj ateista. Ima nešto muslimana, a o broju
kršćana može se govoriti samo približno. Prošle godine su
izneseni podaci da se broj kršćana u Kini povećava te se
može govoriti o 40 milijuna.
Kina prednjači u gospodarskom razvoju, ali ga i skupo
plaća. Veliko je onečišćenje zraka, vode i tla. Gotovo sve rijeke
su onečišćene, dok je 90% urbanih voda jako zagađeno.
Procjenjuje se da preko jedne petine gradova nema zdravu
pitku vodu, kao i preko 300 milijuna ruralnog stanovništva.
Po podacima Svjetske zdravstvene organizacije, među deset
gradova s najvećim stupnjem onečišćenja zraka, sedam je
kineskih. Vodeći uzrok smrti u Kini su respiratorne i srčane
bolesti uzrokovane onečišćenjem zraka.
Iz povijesti Kine
Kineska civilizacija ima bogatu i slavnu povijest koja
neprekidno traje više od 5000 godina, s izvorima starim oko
3500 godina. U njoj su se smjenjivale carske dinastije. Dinastičko
razdoblje trajalo je oko 2000 godina do 1911. godine,
kada je revolucijom zbačena dinastija Qing. Tijekom 19. stoljeća
zapadne sile su pokušale dobiti neka područja Kine.
U prvoj polovici 20. stoljeća jačaju dvije stranke:
Kineska narodna stranka i Komunistička partija. Neki dijelovi
Kine bili su pod okupacijom Japana (1931.-1945.) Nakon
kapitulacije Japana izbio je građanski rat u kojem je pobijedila
Komunistička partija. Mao Zedong proglašava 1. listopada
1949., u Pekingu na glavnom trgu Tian An Men, Narodnu
Republiku Kinu. Uvodi se politički model sovjetskog
tipa, s jakom centralnom vlašću i partijskom kontrolom.
Nakon Maove smrti 1976. počinje proces reformi u Kini, a
1978. godina smatra se početkom moderne Kine.
Kršćanstvo u Kini
Kršćanstvo je doprlo u Kinu polovicom 7. stoljeća po
nestorijancima (nazvani po biskupu Nestoriju koji je tvrdio
da bl. Djevica Marija nije Bogorodica; odijelili se od Crkve
nakon sabora u Efezu 431.).
Novi val evangelizacije u Kinu stiže koncem 13. stoljeća.
Franjevac Ivan iz Montekorvina stiže u Kinu (1294. g.)
i postaje prvim nadbiskupom Pekinga i patrijarhom cijeloga Istoka. Sv. Franjo Ksaverski je također bio veliki misionar
Istoka, ali ga je bolest zaustavila pred vratima Kine. Njegove
snove i želje ostvario je njegov subrat o. Matteo Ricci
(1552-1610) iz Macerate. On je bio genijalan čovjek koji se
znao odlično prilagoditi kineskim običajima i mentalitetu.
Zbog svoje velike učenosti uživao je velik ugled kod samog
kineskog cara pa je svoj ugled iskoristio za misijsko djelovanje.
Međutim, djelovanje misionara po načelu prilagođavanja
mentalitetu kineskog naroda nije imalo sretan ishod.
Optužbe u Rimu na njihov račun dovele su do zabrane
takvog djelovanja. Novi misionari i nov način misijskog rada
nisu bili prihvaćeni. Početkom 17. stoljeća podigao se val
progona kršćana.
Hrvatski misionari u Kini
Među vjerovjesnicima bilo je i hrvatskih misionara.
Isusovac o. Ivan Ureman, rođen u Splitu 1583., odlazi u
Kinu 1621. Osim misijskog rada bavi se matematikom i
astronomijom. Franjevac Aleksa Benigar (1893.-1988.) u
jesen 1929. putuje parobrodom u Kinu i 31. listopada stiže u
Šangaj odakle polazi u Hankov. Tu
je djelovao kao profesor dogmatike
i kao duhovnik u Regionalnom sjemeništu,
a povremeno je i magister
klerika i novaka u obližnjem franjevačkom
samostanu. U siječnju
1954. potjeran je iz Kine, među posljednjim
europskim misionarima.
Isusovac o. Stjepan Poglajen (na
slici desno)(1906.-1990.) poznat je
po svom djelovanju u komunističkim
zemljama, pa tako i u Kini.
(O današnjem stanju u Kini
u sljedećem broju)
|
|
|
