Mladi - duhovna obnova - Pišu: Vladimir Lišić i Petar Gaković
LECTIO DIVINA = BOŽANSKO ČITANJE
U okviru Korizme, od 22. do 24. veljače održana je u
župi Sv. Roka duhovna obnova za mlade na temu: LECTIO
DIVINA tj. BOŽANSKO ČITANJE. Duhovnu obnovu je
predvodila s. Silvana Milan, provincijalna poglavarica
sestara Kćeri Milosrđa iz Zagreba, ali uz veliku pomoć župnika
mr. Andrije Anišića te skupine animatora koju on
vodi. Obnova je započela popodnevnom sv. misom, nakon
čega je slijedila revizija života, tj. detaljni ispit savjesti.
Sutradan se razgovaralo o Lectio Divina te su sudionici
obnove mogli dobiti jasne odgovore na pitanja o čemu je
zapravo riječ, kako i kada se može prakticirati i dr.? (U sljedećem
broju Zvonika u rubrici Naša tema bit će posebno govora
o ovoj temi.) Popodne su mladi mogli gledati film o sv.
Pavlu. Navečer je bilo klanjanje u samostanskoj kapelici,
koje je po svjedočanstvima mladih na njih ostavilo najjači
dojam. U nedjelju ujutro, nakon molitve časoslova i doručka
slijedilo je slavlje svete euharistije s cijelom župnom zajednicom
pod ravnateljstvom VIS-a Proroci. Umjesto župnika,
ove godine je propovijed predvodila s. Silvana Milan, koja je
uz pomoć mladih prenijela nauk Lectio Divina. A poslije sv.
Mise mladi su uz pjesmu i radost Gospodina slavili ispred
crkve i u malom parku pokraj crkve. Kao što se apostoli nisu
stidjeli izaći na trg i svjedočiti uskrslog Gospodina, tako se
ni mladi nisu ustručavali pjevati, igrati i slaviti Boga na ulici.
Nakon toga bio je prikazan drugi dio filma o sv. Pavlu. Mladi
su potom o svojim iskustvima svjedočili i na radiju, budući
da je emisija za mlade Radio Marije bila prenošena izravno
iz samostana. A odmah nakon toga su s gitarama i pjesmom
prešli u dvoranu i iznenadili katekumene svojim svjedočanstvima
i oduševljenošću. Duhovna obnova je završila poslijepodnevnom
sv. Misom, nakon koje su mladi, okrijepljeni tijelom
Kristovim i obnovljeni u zajedništvu, pošli kućama.
Moglo bi se još mnogo toga napisati, ali prostor bismo
prepustili svjedočanstvima mladih:
Moja duša je bila puna prašine, dok me Gospodin nije
očistio i izliječio. Bilo je to na klanjanju u subotu. Ponovno
sam rođena! Kada smo počeli zazivati Duha Svetoga, tijelo
mi je utrnulo i kao da su mi kroz ruke i lice prolazili neki
trnci. Osjetila sam kao da se gušim i trnem, a onda kao da je
iz mene izašao neki oblačak, kao da više nisam bila u svojemu
tijelu. Ruke su mi se znojile, a bilo je hladno. Osjetila
sam povjetarac. Mogla sam samo pjevati
pjesme o Duhu Svetom i pjesme u
kojima se slavi ime našega Gospodina.
Moj glas kao da nije bio moj.
Drukčije je zvučao. Pjevala sam pjesme
čije riječi nisam znala da znam,
ali su one izlazile iz mene. Za vrijeme
klanjanja, a i poslije, osjetila sam
čudan okus u ustima. Ne mogu to opisati.
Poslije svega nisam ništa osjetila.
Nisam bila ni tužna ni sretna!
Osjetila sam mir u duši! HVALA TI
GOSPODINE!!!
/M. P./ 
Napokon sam dočekao i ovu,
drugu po redu Duhovnu obnovu! No,
moj dojam sada se dosta razlikuje od
dojma s prve duhovne obnove. S puno
entuzijazma sam iščekivao druženje,
rad po skupinama, molitvu i Božju blizinu.
I sve je to bilo neopisivo dobro,
samo su se moja osjećanja smjenjivala
od totalno raspoloženog, sretnog,
punog Božje ljubavi do totalne ispraznosti,
nerazumijevanja, straha. Nisam
shvaćao što je to? Zašto se tako osjećam?
Ni sada ne znam ... Ali, jedno je
sigurno: Bog nas toliko voli i ljubi, da
je dao svog jedinca Isusa Krista da
umre za sve nas kako bismo bili spašeni!
Kako da ne budemo sretni, veseli,
puni Duha kad nam je sve dano? Samo treba prihvatiti
Božju volju i ići hrabro naprijed. Uz Isusa smo nezaustavljivi!
/D. T./
Došla sam ispunjena strahom. Ispunjena nije dobra
riječ, jer došla sam prazna. Počela sam se prljati kolotečinom
vanjskoga svijeta. Divne li tajne, svetog čina ispovijedi.
Izljev Božjeg bezgraničnog milosrđa koje me je okupalo u
mojim suzama. Zagrljaj koji je sakrio golotinju moje duše.
Često ću se ispovijedati, padati Ocu u naručje. Želim Te,
Bože moj, svjedočiti prvenstveno svojim primjerom, svojim
riječima i svojim djelima, svim srcem svojim, jer Ti si sve u
meni! Rad u skupini - otvorenost šest srdaca Tebi i Tvojoj
Riječi. Duhovna obnova tj. naš susret je završio, rastajemo se
(koliko god ova riječ zvučala patetično, istina je). Krećemo u
naš ponedjeljak. Novi ponedjeljak! Neće tu više biti vlč. A.A.,
s. Silvana, moja Ivana, Jelena, Martina, neće biti ni tog kutka
i trenutka odvojenog od ostatka svijeta. Ali, doista, radosni
idemo dalje! Jer Ti si nam dao Duha Svog! Hvala Ti, Isuse,
za čudesa koja si izvršio u našim bićima! Hvala za Duha
Svetoga! Za darove silne, obećane darove. Idemo u svijet,
koji treba našu različitost, koji treba Tebe! Hvala! Hvala što
se ne bojim! Hvala što želim! Hvala što gorim! Hvala! Isuse,
hvala Ti za sve!!! Vječno tvoja ovčica! /N. M./
Blagoslovljen čovjek koje se uzda u Gospodina i kome je
Gospodin uzdanje. Nalik je na stablo zasađeno uz vodu što
korijenje pušta k potoku: ne mora se ničega bojati, kad dođe
žega, na njemu uvijek zelenilo ostaje. U sušnoj godini brigu ne
brine, ne prestaje donositi plod (usp. Jr 17,7-8). Ovu poruku
sam izvukla na papiriću i sada sam shvatila da Bog to od
mene želi. Najdirljiviji trenutak je bila molitva za nutarnje
ozdravljenje i klanjanje u subotu navečer. Dok smo svi molili
u sebi i predavali svoj život Isusu, primijetila sam kako se
iz sjedećeg položaja polako spuštam i u sebi izgovaram riječi
koje nisam razumjela. I prije sam mislila da možda imam
dar molitve u jezicima, ali nisam bila
sigurna. Počela sam sve glasnije moliti
i podizati ruke. Zahvaljivala sam i
slavila Boga za ovaj dar. Hvala Ti,
dragi Bože, za ova tri dana! Ono što
sam ovdje doživjela znamo samo Ti i
ja. Riječima se to ne može iskazati.
Hvala Ti za dar jezika, hvala za zajedništvo
i snagu koju si mi dao. Od sada
više nikad ne želim da mi ijedan dan
prođe bez molitve. Želim čitati i razumjeti
Tvoju Riječ. Želim po njoj živjeti.
Duše Sveti, hvala Ti! Dok sam počivala
u Duhu, nisam znala što bih Ti
rekla. Hvala za osjećaj Tvoje prisutnosti!
Hvala Ti što si me oslobodio
straha i što si me ohrabrio da počnem
glasno moliti u jezicima i slaviti Te!
Hvala Ti, jako Te volim! /N. N./
Od prijateljica iz razreda sam ove
godine čula za duhovnu obnovu. Iako
nisam znala što to znači, ni kako će se
sve odvijati, poželjela sam doći. Prijateljice
su mi
samo rekle da će
trajati od petka
do nedjelje. Govorile
još i o tomu
kako im je
prošle godine bilo
divno, pa sam i ja odlučila doći i provesti
tri dana uz Gospodina. U početku
sam mislila da će mi biti dosadno i da se
neću pronaći u svemu tome, ali sada mi
uopće nije žao što sam došla. Predavanja
koja je predvodila s. Silvana Milan
su na mene ostavila pozitivan dojam.
Bila su to predavanja o reviziji života i
Lectio Divina. Rad u skupinama je bio
fenomenalan. Žao mi je što je tako brzo došao kraj. Vrijeme
mi je proletjelo uz molitvu i dobro društvo. Nadam se da ću
i sljedeće godine doći, jer stvarno bih jako voljela. I za kraj,
mogu reći još samo ovo: Ovakvo iskustvo se ne može opisati
riječima. /N. N./
Za duhovnu obnovu sam čula na vjeronauku i skupa s
prijateljicom sam se odlučila prijaviti. Prijatelji su mi govorili
da je to odlično iskustvo. U njihovu priču sam se i sama
uvjerila. Nakon ova tri dana osjećam se mnogo bolje nego
kad sam došla. U radu po skupinama shvatila sam da se
moram više potruditi kako bih ušla u Kraljevstvo nebesko,
te da su Božji zakoni najvažniji. Ova duhovna obnova me
potaknula više vremena posvećivati Bogu. Vrhunac ove
obnove za mene je bilo polaganje ruku kada sam osjetila
onaj duboki susret s Bogom. Sve u svemu, bilo je to nezaboravno
iskustvo. /A. S./
Kada molimo razgovaramo s Bogom, kada čitamo Bog
govori nama! Lectio divina za mene znači doživljavanje vječnosti,
život koji je zapravo neprestana molitva kroz čitanje.
Susrest s Gospodinom na ovaj način meni je promijenio
život. Moje oči su do sada samo gledale, a sada već vide.
Znam da je Božja riječ moja svakidašnjica, od sada je želim
ŽIVJETI. Poteškoće i kušnje u mojemu životu slijede, ali
sam snažnija nego ikada, jer je Božja riječ moja budućnost,
Isusovo tijelo i krv pod prilikama kruha i vina moja su hrana,
a Duh Sveti moja snaga. /N. N./
Dok sam molio došla mi je jedna misao - odakle Bogu
sva ta snaga da nam oprašta!? Mi ga povrijedimo, ali on je
uvijek tu da nam oprosti, da nas uzme za ruku, da nas podigne,
da nam oprosti grijehe i da mi kaže: Hajde, ne posustaj,
idi hrabro do svoga cilja, a taj cilj je On sam. Bog želi da
dođemo do njega. Mi se moramo boriti i penjati na uzbrdicu
(kao što je s. Silvana rekla: "Ne smijemo stati"), na putu do
njega. I zato će mi misao vodilja na životnom putu biti: Ako
stvarno voliš Boga, učinit ćeš sve da ga ne povrijediš! /D. J./
Mladi - Uredio: PeTaR
Dragi mladi!
Prošlo je vrijeme korizme, vrijeme molitve,
pokore i bratske ljubavi. Nadam se da ste uspjeli
ustrajati u pokori i napredovati u molitvi i bratskoj
ljubavi! Ovogodišnja korizma je bila prepuna
zbivanja, tako da smo imali prilike napredovati na
sva tri gore nabrojena područja. Kao najveći
događaj bismo mogli istaknuti duhovnu obnovu
za mlade koja je održana u samostanu sestara
Kćeri Milosrđa u Subotici, od 22. do 24. veljače, a
na kojoj je sudjelovalo 60-ak mladih. Osim toga, imali smo i križne
putove, kao i onaj "veliki" koji je trebao biti najduži, a na kraju je
zbog lošeg vremena ispao najkraći, ali opet najoriginalniji i velik u
zajedništvu! A da ne spominjem tek tribine mladih, kao i kršćanske
tribine.
A sada slavimo Uskrsnuće našega Gospodina i opet obnavljamo
zajedništvo u pripremi za dan Pedesetnice. Pred nama su opet veliki
izazovi, susreti, hodočašća, seminari, tribine itd. Ali osim toga,
potrebno je sačuvati nutarnji susret s Gospodinom. To smo imali priliku
čuti i doživjeti na već spomenutim susretima i duhovnim obnovama
i taj susret podijeliti s drugima! Dragi mladi, dok poziva na
Ivanovo evanđelje, Papa govori: Primit ćete snagu Duha Svetoga koji
će sići na vas i bit ćete mi svjedoci (Dj 1,8) te nas hrabri i potiče da
se ne bojimo izaći i svjedočiti uskrslog Gospodina. U poruci za
Svjetski dan mladih nas poziva biti pronositeljima radosne vijesti
među vršnjacima. Tu radost i snagu Vam želim ovoga Uskrsa!
PeTaR
Tribina mladih
Prva tribina mladih u korizmenom vremenu održana je
17. veljače u subotičkom Katoličkom krugu, a tema predavanja
kojega je održao vlč. dr. Marinko Stantić, osnivač
zajednice "Hosana" u Starom Žedniku, bila je "Tražili su ljubav,
našli su Krista". Osim njega, mladima su o svojim iskustvima
svjedočili i članovi te zajednice liječenih ovisnika:
Nenad, Ilija i Bogdan.
Evo što su nam posvjedočili:
Nenad (24) iz Novog Sada
Član je zajednice već dvije i pol godine. Opisao je jedan
dan u zajednici. Ovisnici koji dospiju u zajednicu nemaju nikakav
kontakt sa svojim bližnjima. Poslije godinu dana boravka
u zajednici članovi idu svojim kućama na provjeru, da se vidi
koliko se snalaze u svijetu iz kojega su otišli. Nakon dva tjedna,
koliko traje njihov boravak kod kuće, ponovno se vraćaju
u zajednicu, a sljedeća provjera slijedi nakon dvije i pol godine.
Veoma je bitno da iza članova, koji su u zajednici, stoji obitelj
koja je također spremna pomoći, ističe Nenad.
Ilija (33), rodom iz Njemačke
Bavio sam se športom, uvalio u kriminal, ali ništa od toga
mi nije pomoglo naći ono što sam tražio. A tražio sam samo
malo pažnje. Poslije kriminala je došla i droga. On svjedoči
kako je bio previše ponosan i nije htio prihvatiti da ima problem
kojega se mora riješiti. Tvrdio je da mu zajednica i molitve
nisu potrebne. Ali, tek kasnije je shvatio da ga Bog nije
napustio, jer je izlaz pronašao u Međugorju. Otvorite se pred
drugim ljudima, recite što vas tišti, nemojte se zatvarati u sebe,
rekao je Ilija.
Bogdan (24) iz Makedonije
Kao i Ilija, bavio sam se športom, gimnastikom, bio veoma
uspješan u tomu. Nikada nisam pomislio da bih se mogao okrenuti
drogi. Svi moji problemi počeli su kada mi je liječnik rekao
da se moram prestati baviti športom, jer sam se ozlijedio. Tada
sam se jako razočarao, a da problem bude još veći, pomogla je
i rastava roditelja. On je nadalje posvjedočio kako je utjehu
počeo tražiti u alkoholu, a s četrnaest godina probao je i
drogu (heroin). Unatoč tomu što nije potjecao iz kršćanske
obitelji, vjerovao je da Bog postoji. Ali, društvo u kojemu se
kretao, nije ga prihvaćalo pa se i on morao pretvarati da ga ne
priznaje. Dvije godine je bio na rehabilitaciji gdje je program
rada s ovisnicima sasvim drukčiji no u ovoj zajednici. Tamo se
ovisnici liječe teorijskim putem, a njemu je bilo potrebno
duhovno izlječenje. Bog svakom pruža priliku. Obratio sam se
i to mi je puno pomoglo, istaknuo je Bogdan te je nadodao da
je ukoliko se prihvate pravila zajednice i sama zajednica, rješenje
problema stopostotno.
Svi smo mi ovisnici samo o drugim stvarima koje nas baš
ne uništavaju toliko kao njih droga, ali kada to naše "božanstvo"
padne u vodu, dolazimo do depresije i čovjek duhovno
propada, rekao je na kraju predavanja dr. Marinko Stantić.
Martina Rafai
Misa mladih
Do blagdana Uskrsa je malo ostalo, svega dva tjedna.
Stoga preispitajmo sebe jesmo li u čemu napredovali:
u molitvi, odricanju ili što je najvažnije, u bratskoj
ljubavi. Jesmo li zaista oprostili kad su od nas tražili
oprost, jesmo li otvorili vrata kada su kucali i tražili
pomoć. Ako niste uspjeli napredovati, pokušajte,
zauzmite se za nekoga. Zauzmite se za svu nerođenu
djecu. Pomozite majkama koje razmišljaju o abortusu.
Pomozite im pronaći prikladnije rješenje za probleme
koje ih muče. Dajte i toj djeci da upoznaju Božju ljubav.
Mi znamo da nas Bog podjednako voli i da se zauzima
za nas pa da smo kako zgriješili. Pomozimo da taj
osjećaj dožive i ta djeca, svi imamo po koju šansu u
životu, koju nam dragi Bog pruža svaki dan, podajmo
ju i mi drugima, rekao je mons. Marko Forgić na
misi mladih koja je 7. ožujka slavljena u subotičkoj
katedrali Sv. Terezije Avilske.
Martina Rafai
OBAVIJESTI
Misa mladih - 4. 04. u 20 sati
Mjesto: Župa Imena Marijina (Karađorđeva cesta)
Tribina mladih - 20. 04. u 20 sati
Tema: ABECEDA za brak, od zaljubljenosti
do stabilne veze
Predavač: profesor iz Šakova
|
|
|
