Obitelj - Uređuje: obitelj Huska
P o g l e d
Dragi čitatelji!
Ponekad je samo jedan osobit pogled
dovoljan da nas oživi i u nama uskrsne vjeru, nadu i ljubav! Kad
nas počne hvatati panika i kad osjećamo da više ne možemo i
kao da gubimo zrak, oči dragog supruga ili supružnice kažu: "Bit
će sve u redu!" s osmijehom toliko punim ljubavi da to tako i bude, u trenu! Ili, prolazite
gradom i vidite mladu mamu kako lagano gubi živce zbog svog glasnog i neposlušnog djeteta,
a vi je pogledate s razumijevanjem, saučesnički, i bez riječi kažete: "Ne brini, sva su
djeca bar ponekad nemoguća - svako na svoj način. Proći će!" Ona vam se nasmiješi s
olakšanjem i mirnim glasom nastavi "odgajati". Što više takvih pogleda - i vama i od vas!
Sretan Uskrs! :-) vh
obiteljski prizori
Slavimo i živimo Uskrs!
Ovih dana puno puta ćemo čuti, pročitati, izgovoriti, a
po koji put i napisati - SRETAN USKRS! Čestitat će nam i
predsjednici država i svi megamarketi, na televiziji, radiju, u
tisku - svi će se potruditi da ni slučajno ne pomislimo kako
oni ne znaju da je - katolički Uskrs. I mi sami
ćemo i svojim najbližima i najdražima, a također
i poznanicima (za koje znamo da su katoličke
vjere) zaželjeti blagoslov Uskrslog
Gospodina. Vjernici osobito osjetljivi na
Isusovu velikosvećeničku molitvu, Njegovu
želju i zapovijed "Da svi budu jedno!", neće
propustiti ostalim kršćanima - s posebnom
ljubavlju braći pravoslavnima (za mjesec
dana, kada oni budu slavili ovaj najveći
kršćanski blagdan) - radosno čestitati: "Hristos
vaskrse! Vaistinu vaskrse!".
Uskrs je u njegovom najdubljem značenju
teško shvatiti, pa je teško o njemu govoriti.
Djeca i mladi na vjeronauku često iskreno
kažu kako uopće ne razumiju što znači da je
Isus uskrsnuo i nekako se začude kad im se počne detaljnije
tumačiti kako ćemo i mi svi uskrsnuti - čak i oni koji
znaju glavne istine naše vjere. Zato je veoma važno i u obitelji
uprisutniti i tumačiti Uskrs, naš najveći blagdan i istinu
vjere - Isus je uskrsnuo i mi ćemo uskrsnuti.
Kako slaviti Uskrs u obitelji, a ne svesti ga na šarena
jaja, darove od "zeke" i bogatu trpezu? Dobar i jednostavan
"recept" glasi: pokaži i objasni! Tijekom Korizme cijela obitelj
može navečer sjesti, staviti na stol križ ili neku sliku
Muke Gospodnje i skupa izmoliti "Križni put". Postoje osobiti
tekstovi molitava za djecu ili za obitelji, gdje je čak određeno
što čitaju otac i majka, a što djeca. Mnoge naše kršćanske
obitelji je u vjeri sačuvalo zajedničko obavljanje ove
pobožnosti!
Zatim, na Cvjetnicu, kad se donesu blagoslovljene
grančice maslina ili "cica-mace" iz crkve, staviti ih na stol
i reći što one znače i što je toga dana tako posebno -
Cvjetnica je dan kad se "poklapa" odlomak iz Evanđelja, i dio
liturgijske godine i sam događaj svete mise - Isusove žrtve.
Zatim, na Veliki četvrtak - dan kada je Isus ustanovio presvetu
euharistiju, svetu ispovijed i svećenički red. Na Veliki
petak istaknuti KRIŽ i čitav dan provesti u svijesti što se s
Isusom toga dana događalo. Na Veliku subotu treba utišati
sve i otići u crkvu na molitvu i čuvanje Božjeg groba, ali o
svemu uvijek razgovarati s djecom. Uskrsna svijeća simbol
je Krista Uskrslog, koji je pobijedio tamu i smrt i donio nam
Život! Neka nam Uskrs ne bude tek riječ, već bit i smisao
našeg kršćanskog života. (lvh)
kutak braka
IZRAZITI LJUBAV
"Dogovorio sam se sa svojom ženom da se svakog dana
vidimo novim očima, kao da je prvi dan našeg braka, i da si
obećamo ljubav tijekom cijeloga dana. Prvim poljupcem koji
si damo ujutru, želimo se podsjetiti na to." Drugi bračni par
priča: "Navečer načinimo ispit savjesti,
jasno i otvoreno, kažemo pozitivno i negativno
jedno o drugom. No iznad svega si
kažemo da se volimo." To su dva dosta rijetka
primjera. Pisao je jedan psihijatar:
"Bračni drugovi govore međusobno vrlo
malo. Nisu dovoljno spontani u izražavanju
svojih osjećaja." Znači, bračna ljubav ne
raste ako nije i izražena, jasna. Nije dovoljno
- primijetili su neki - nijemo izražavanje
ljubavi, iako možda popraćeno s mnogo
praktičnih stvari, nego je potrebno i reći
ustima, ponoviti, ponavljati često: "Volim te,
zadovoljan sam s tobom." (...) Upoznali smo
parove kod kojih nije nedostajalo pažnje,
izrazi srca; no ipak su ulazili u krizu, jer su
riječi srdačnosti i poštovanja, koje su si trebali
reći, čuvali duboko u sebi. U takvim slučajevima teško je
razumjeti zbog čega je došlo do razvoda - jer, sve je u redu, i
zrelost supružnika je bez zamjerke. Otkriva se, međutim, da je
među njima postojalo poštovanje, također i velikodušna i
vjerna ljubav, ali je nisu izražavali.
Kao da su se stidjeli izraziti je
i očitovati međusobno. Zbog toga
nisu trpjeli i ne trpe samo žene,
nego i muževi. Zapravo do bračnih
nesporazuma i drama dolazi
baš zbog te nekomunikativnosti
među njima, zbog nekog čudnog
straha da se otkriju jedan drugome.
Često smo čuli riječi: "Ja o
ovim stvarima ne govorim sa svojim
mužem", ili "Ja svoju ženu
nikada ne pitam što ona misli." I
ne radi se - kako se vidi - o
nekim vanjskim stvarima, već o
onim osnovnim koje su potrebne
za jedinstvo i sklad braka. Mnoge
intimne poteškoće nestale bi kada
bi oboje imali hrabrosti zatražiti
pomoć jedno od drugoga, kad bi
jedno drugom rekli što im se
događa i što ih smeta.
(Iz knjige Obitelj, zajednica ljubavi, Spartaco Lucarini)
Blagdan ljubavi ili smrti?
(ulomak iz dnevnika)
Blagdan ljubavi, sve će oživjeti, svuda cvijeće,
romantika - svuda ljubav, kao što si ti želio Oče,
iznad svega ljubav...
Brojim godine, dane, sate, trenutke za vječnost...
Ne događa se ništa, moje srce je otvrdnulo, postala
sam neosjetljiva za probleme, osjećaje drugih ljudi.
Zašto? Znam isprike, za sebe... Oče moj, pa oni ionako
ne mare za život, toliki su ubijeni namjerno, oni
pod čijim bi srcem porasli do trenutka u kojemu
zastaje dah - novi život ugledao bi svjetlost dana,
ovu istu svjetlost koju mi sada vidimo. Osuđujem,
ne mogu se pomiriti s tim. Za riječ abortus za samo
26 sekundi internet prikaže 195.000 stranica!
Pokušala sam ih pregledati, nemoguće je, Oče. Zar
nam nisi dao sudjelovati u stvaranju života?! Kamo
su onda krenuli ljudi? Kamo će čovjek, Oče moj?
Toliko me boli kada znam čovjeka koji je to učinio,
i koji to opet čini. Nemam snage, Oče, i ne želim ni
govoriti s njima. Pa tko je on ili ona da odluči tko će
živjeti, a tko ne?!
A tko sam još ja da sudim?
Piješ lijekove - baš mi te je žao. Ah, da, antibebi
pilule, svakoga dana. Zastaje mi dah. Anti - protiv
- života - je li moguće, Oče, da je čovjek postao tako
sebičan? Samo život užitka?
Prošao je i čuveni Dan zaljubljenih, lijep povod
za iskazivanje ljubavi i darivanje - smrti - nekom
čije srce kuca u tvojoj utrobi. I oni će slaviti taj dan!
Teško mi je ne suditi, teško mi je ne prezirati, mogu
samo moliti, za onoga čije srce još koji dan mirno
kuca pod majčinim srcem, ne znajući što mu se
sprema. Blagdan ljubavi, kakvo nečovještvo čovjeka
... Pitam se, Oče, gdje je već nestao čovjek?
Svi ističu - pa ljubav je to, vole se, kakva krasna
bajka. Ali, znate, mladi su, što da si zagorčaju
život, neka uživaju još malo, stanu na noge. Ne treba
suditi, Oče, ali da sam odvjetnica nerođenoga, doista
ne znam kakvu bih kaznu tražila. Ima li što surovije
od toga, Oče moj?
Zapitaj se, čovječe? Na ovoj slici nije uvećan
ljudski dlan, varaš se! Misliš li da je preživio?! Više
nije živ, nije se stigao ni roditi a istrgnuli su ga iz
toploga gnijezda majčina. A što ti radiš po tom pitanju?
Ne bi ga mogao ni zagrliti, ili surovije - i da to
želiš, on više ništa ne osjeća, uzalud sada toplina
tvoja, čovječe.
Kao i svake, i ove godine naravno proslavili smo
taj blagdan ljubavi, ljubavi koja ne želi voljeti baš
stopostotno - lakše je s izvjesnom rezervom! Gdje
se u ljudima izgubio čovjek, gdje je nestala ljubav?!
Često se pitam zna li još čovjek voljeti ili je izgubio
osjećaj za ljubav?! Imamo li pravo slaviti, Oče moj?!
I što zapravo slavimo i mi, kršćani?! Rekao si, Oče,
da imamo semafor koji nam pokazuje pravi put, a mi
idemo na crveno, i poslije ... Poslije ćemo kriviti
Tebe kako si surov i kako nas kažnjavaš, a ti si tako
pun ljubavi. Oče, ti nas tako ljubiš da si nam već
davno darovao jedino što si imao... A nama, nama
nikada nije dovoljno.
Tužna sam, Oče, jer ljudi žele biti bogovi. Zar se
svakoga trenutka ponavlja ona situacija koja je
davno prošla? A krivica, pa naravno, Ti ćeš biti kriv
kada krene po zlu, a ljudi nisu svjesni da već hode
putem zla. Ono malo srce već govori tika-tak, tika-tak
... Ono, Oče, ništa nije skrivilo!
Probudi se, kršćanine, i prihvati život, ne uskraćuj
ga nikomu, i ti si samo jedno od stvorenja, makar
si i dijete Očevo! Iznad svega Ljubav ...
M. S.
Za život - Uredila: Vesna Huska
:-) za život: Djeca današnjice
Mnogo lošega se o "djeci i mladima današnjice"
govori i piše u medijima u posljednje vrijeme - nasilje,
huliganstvo, razuzdanost, samoubojstva, ubojstva, te se
situacija doima zbilja kritičnom. Nostalgičari nastavljaju
idealizirati prošlost i "njihovo vrijeme", a mediji kao da
zaobilaze izvještati o možda rijetkim i malenim, ali ipak
pravim KORACIMA ZA ŽIVOT, koje i naša djeca i mladi
prave.
Sedmoro djece uzrasta 11 do 15 godina iz Gornjeg
Milanovca, u studenom prošle godine, sama su pokrenula prikupljanje
novca za fond "Bolesno dijete". Djeca su organizirala
kazališne predstave, a novac skupljen od ulaznica uplatili su
Fondu općinskog odbora Crvenog križa "Bolesno dijete". Oni
su za roditelje i susjede tijekom vikenda na otvorenom izveli
predstavu "Ljubav, navika, panika", a cijena karte bila je 10
dinara. Djeca su po završetku predstave u Fond odnijela 3.000
dinara, koje su skupili za jednu večer! Organizator akcije je najstariji
učenik Stefan Ovčarević, a djeca kažu kako žele pomoći
vršnjacima koji imaju zdravstvene probleme.
O ovoj inicijativi tek kratku vijest je donijela Beta, a kako
znamo da (dobri) primjeri privlače, važno je djecu i mlade oduševljavati
i inspirirati ovakvim vijestima. Dječje i mladenačke (i
sve ostale ?) KORAKE ZA ŽIVOT uvijek jasno i glasno i javno
potičimo i podržavajmo, dakako prvo ih pokazujmo vlastitim
primjerom.
:-( protiv života:
Tuđe rublje i naši prozori
Međusobna ljubav - do smrti, smrti na križu - Isusova
je druga glavna zapovijed, jednaka prvoj (Ljubi
Gospodina Boga...).
"Mladi par se doselio u ulicu.
Sljedećeg jutra, kada su doručkovali, žena je opazila susjedu
kako vješa rublje.
- Možda treba nov prašak za pranje, kako bi bolje oprala.
Muž je šutke promatrao događaj, ali nije ništa rekao.
- Kako je prljavo rublje - rekla je. - Uopće ne zna prati!
Svaki puta kada bi susjeda vješala rublje, komentar bi bio
isti...
Mjesec dana kasnije, žena u čudu, kada je jedno jutro
vidjela kako je susjedino rublje čisto. Rekla je mužu:
- Pogledaj! Konačno je naučila dobro oprati rublje. Tko li
ju je to naučio?
Muž joj odgovori:
- Nitko. Ja sam danas ustao ranije i oprao prozore."
(priča
s Interneta)
Sišao je, prigiba se duboko i pere svojim prijateljima
noge.
A mi se uspinjemo i propinjemo visoko gore,
sve više, da onim nižima od sebe možemo oprati
glave.
(Petrus Coelen)
Jesmo li dobri? Toliko, koliko znamo opraštati.
Jesmo li mudri? Toliko, koliko znamo trpjeti.
Jesmo li čisti? Toliko, koliko je duboka naša vjera.
Jesmo li veliki? Toliko, koliko znamo ljubiti.
Jesmo li sretni? Toliko, koliko darujemo
|
|
|
