Početna Arhiva Duhovnost O nama Pretplata Linkovi
Broj 161
Riječ urednika
Meditacija
Aktualno
Intervju
Reportaža
Događanja:
- iz Subotičke biskupije
- iz zemlje
- iz svijeta
Zajedno na liturgiji
Svetac mjeseca
Naš kandidat za sveca
Upoznajmo Bibliju
Duhovnost
Misije
Paulinum
Dječja strana
Mladi
Obitelj
Vjernici pitaju
Tu oko nas
Moralni kutak
Povijesni kutak
Kultura

REPORTAŽA - Piše: Željka Zelić

Plavna: Župa Sv. Jakova

Nedaleko od granice s Hrvatskom, jer se tek nekoliko kilometara preko Dunava nalaze Vukovar i Borovo, u jugozapadnoj Bačkoj u Vojvodini nalazi se selo Plavna sa samo tisuću i četiri stotine stanovnika. U njoj se nalazi i jedna od manjih župa Subotičke biskupije, osobito kad se u obzir uzme broj vjernika (~ 800). Riječ je o crkvi i župi Sv. Jakova koja pripada bačkom arhiprezbiteratu i bačkom dekanatu. Nakon odlaska dugogodišnjega župnika vlč. Stjepana Bošnjaka, ova je mala župna zajednica ostala bez svećenika te je jedno vrijeme župu opsluživao vlč. František Gašparovsky iz Bačke Palanke, a već godinu i pol dana čini to bački župnik vlč. Josip Štefković. Po riječima mještana i župljana, u Plavni je prije bilo i preko tri tisuće stanovnika, no, prilike koje su uslijedile, počevši od Domovinskoga rata u Hrvatskoj pa sve do sve većega iseljavanja mlađih ljudi, ponajviše iz ekonomskih razloga, mještani ovoga sela osuđeni su na neki način na izumiranje te su s razlogom zabrinuti za njegovu budućnost i opstojnost. Prema nekim podacima koji se mogu naći i na internetu, u Plavni je primjerice 1961. godine živjelo 2.662 stanovnika, a po popisu iz 1991. godine taj je broj smanjen na 1.538, dok je 2002. u ovom mjestu živjelo 1.392 stanovnika. Jedan pak podatak svjedoči da su od 527 kućanstava u selu 264 staračka, a u posljednjih petnaestak godina značajno se promijenila nacionalna i socijalna struktura stanovništva. Osim katoličke crkve, u Plavni se također nalazi i pravoslavna crkva koja je za potrebe pravoslavnih vjernika napravljena u, za tu namjenu adaptiranoj, stambenoj kući.

Pri ulasku u samu Plavnu nisam se mogla oteti dojmu da su, premda je osvanuo lijep i sunčan dan za sam početak ožujka, ulice u ovom selu prazne. Malo veći znak "života" bila je nekolicina ljudi okupljena kod omanje tržnice ili tradicionalno zvanoga "buvljaka", a potom i vjernici koji su pristizalina misno slavlje, a kojih je po riječima župnika Josipa Štefkovića i svjedočenju katehistice Karoline Orčić ove nedjelje bilo više no obično. No, kad su nam kasnije o svojim poteškoćama posvjedočili i sami vjernici župe koju smo kao Uredništvo Zvonika posjetili te nedjelje kako bismo slaveći zajedno svetu misu mogli rasti u zajedništvu te kako bismo im prezentirali naš List, postalo mi je jasno zašto su ulice u ovom lijepom selu nadomak drevnoga Bača puste.

SVJEDOČENJE VJERNIKA: Po riječima gospođe Marije Sotinac, inače zadužene za župni zbor, broj stanovnika se iz godine u godinu sve više smanjuje, a razlog tomu su iseljavanja što u susjednu Hrvatsku što u inozemstvo. I iz vlastitoga iskustva svjedoči kako joj je sin s obitelji emigrirao u susjednu Hrvatsku, tj. u Šakovo, gdje se bavi vlastitim obrtom, a kćer u Omiš, također u Hrvatskoj. Gospođa Marija nakon smrti supruga živi kao umirovljenica od prihoda kojega dobiva od obrade zemlje koju je izdala pod arendu. Sjećajući se prijašnjih vremena, pa i toga da je u ovoj župi od svoje desete godine, a u pjevačkom zboru šezdeset idvije godine, spominje i nekadašnjeg voditelja zbora Lajču Crnkovića koji je došavši iz Subotice, 40-ih godina djelovao u njihovoj župi. Za njegovo vrijeme u zboru je bilo četrdeset i pet članova, za razliku od sadašnja tri člana, odnosno naše sugovornice i još dvije žene koje s njom skupa redovito pjevaju na svetim misama. Osim angažmana u crkvenom zboru, Marija je u župnom Pastoralnom vijeću bila u dva mandata (osam godina), potom jedno vrijeme budući da je bila jedina žena u PV-u nije bila aktivna, da bi se po dolasku vlč. Štefkovića ponovno uključila u njegov rad. Ona također ističe kako joj je drago da se može uključiti u različite akcijeu župi, bilo da je riječ o pečenju kolača ili nekim drugim poslovima, jer im je uvijek drago kada nekoga mogu ugostiti. Isto iskustvo dijeli i Marija Klinovski, koja je također u mirovini a živi s unukom Milanom koji obrađuje njenu zemlju. Majka je dvoje djece, sina koji živi i radi u Salzburgu i kćerke koja živi u Baču. Nadovezujući se na priču gospođe Sotinac, Marija govori: Nema nas, malo nas je, ali što nas ima složni smo. Obje sugovornice ističu kako su prije za blagdan Cvjetnice imali običaj pjevati Muku, no, taj je običaj prestao prije desetak godina. Unatoč tomu, ističu kako na Veliki petak pjevaju pjesmu koju ih je naučio još nekadašnji orguljaš Crnković "Kada su Isusa sa križa skinili". Treći sugovornik, Marinko Sarić koji živi u Plavni sa suprugom s kojom redovito dolazi na svete mise, dok mu kćer živi u Njemačkoj, također svjedoči o tomu kako je za razliku od prije, kada je u Plavni bilo blizu osamdeset posto Hrvata, danas taj broj smanjen, budući da je ekonomska situacija teža. Nerado se sjeća kirbajske subote 1995. godine kada mu je na kuću bilo bačeno pet eksplozivnih naprava. No, još je tada govorio da ne želi ići nikamo. Rođen sam ovdje, moji su korijeni tu, riječi su koje je tada izgovorio i na kojima je ostao do današnjega dana.

Što se tiče same župe Sv. Jakova, riječ je o iznimno staroj župi, obnovljenoj 1756. godine. Crkva je građena je od 1809. do 1813. god. Obnavljana je 1958. i 1968. godine. Duga je 37 m, 12,5 m je široka, a visina lađe je 10 m. Toranj je visok 29 m. Ima tri zvona od kojih je najveće 320, a najmanje 150 kg. Matice se vode od 1756. godine, a jezik bogoslužja je hrvatski. Župna zajednica redovito svake godine na spomendan sv. Jakova, 25. srpnja, proslavlja svoje župno proštenje a značajno je spomenuti da je 26. travnja 2007. godine spomen bista skladatelja, književnika, publicista i angažiranog katoličkog vjernika dr. Josipa Andrića ponovno postavljena na svoje staro mjesto, ispred župne crkve Sv. Jakova. Ova je bista bila podignuta 1969. godine da bi u travnju 1972. godine spomenik bio brutalno i nezakonito srušen, a točno trideset i pet godina nakon toga plavanjski vjernici zajedno sa župnikom Josipom odlučili su ovu bistu, koja se nakon rušenja dugo vremena nalazila unutar crkve, vratiti na svoje staro mjesto.

"MLADOST" SVJEDOČI: Kako god, razvidno je da je kao i u još nekim župama naše Biskupije, jedan od većih problema (zbog nedostatka svećenika na našim prostorima) i nedostatak stalnoga župnika u ovoj župi, koji bi bio poveznica među vjernicima. Sigurno je da bački župnik Josip čini sve što je u njegovoj moći da se ta slika popravi, no, svi ostali problemi kao što je mali broj vjernika, i dalje ostaju. Troje sugovornika složilo se da je suradnja sa župnikom iznimno dobra, ali da je jedan od najvećih izazova, ali i problema ovdašnjeg stanovništva, sve veća brojnost starijih ljudi u odnosu na mlađe generacije. Unatoč tomu, lijepa šokačka ikavica uspjela je odoljeti zubu vremena te smo ju mogli čuti i u razgovoru s dvije Marije i Marinkom. A o "mladosti" ove župne zajednice su nam posvjedočile sestre blizanke Antonija i Marina Bartulov i Nađa Andrić koje skupa pohađaju IV. razred osnovne škole u Plavni. Osim vjeronauka, kojega njih devetero iz IV. razreda ima na župi ponedjeljkom te u školi utorkom, kada na župi imaju i probu pjevanja, zatim rođendana koje proslavljaju sa svojim prijateljima iz škole, ove tri djevojčice pohađaju i folklor, što je također još jedna prigoda za druženjem. Kako kažu, još uvijek nisu razmišljale o tomu što bi voljele biti kada završe osnovnu školu. Po njihovim riječima, za one malo starije od njih mjesta za izlaske u Plavni nema te željni zabave moraju odlaziti u obližnjamjesta kao što su Bač, Deronje, Selenča i dr.

Katehistica župe Karolina Orčić, koja je nakon završetka Teološkokatehetskoga instituta (TKI) u Subotici, prije tri godine došla živjeti i raditi na župi u Plavni, ističe kako joj rad s djecom, kako na župi tako i u školi, pričinjava veliko zadovoljstvo. Osim katehizacije, Karolina je zadužena i za čišćenje crkve te sve druge poslove vezane uz župni dom i crkvu. Često puta župni vjeronauk s djecom, na obostrano zadovoljstvo drži u prirodi, jer su joj djeca uvijek voljna pokazati nešto novo i ispričati joj svoja iskustva. Ističe kako nema ljepšega osjećaja od onoga kada vidi da su djeca tužna jer iz nekoga razloga neće moći održati sat vjeronauka. Suradnja s roditeljima, s kojima sastanke održava župnik, je dobra, ističe Karolina te nadodaje kako je dobro da roditelji redovito šalju svoju djecu na vjeronauk. Odnos s nastavnicima u školi ocjenjuje pozitivnim, a kao jedine mane života u Plavni ističe nedostatak mjesta za izlazak, kulturnih događanja i sve manju brojnost mladih ljudi.

ŽUPNIKOVA ISKUSTVA: O problematici sve većega mortaliteta u odnosu na natalitet svjedoče i statistički podaci župe Sv. Jakova u Plavni za 2007. godinu koji kažu da je te godine bilo: krštenih 4, vjenčanih 2, sprovoda 17, prvopričesnika 8, pričesti 1660, a uplata na obiteljsku knjižicu 177. Bački župnik vlč. Josip Štefković koji redovito odlazi subotom navečer i nedjeljom ujutro služiti svete mise u Plavni (na kojima ukupno bude od 50 do 70 vjernika), napominje da je u župi obnovljeno Pastoralno vijeće koje sada broji deset članova, od toga pet žena i pet muškaraca, koji na sebe preuzimaju obveze kao što je unos jelki u crkvu i dr., kako bi olakšali župniku. Zvonimir Pelajić vodio je pjevanje s djecom tako da su 2007. godine mogli nastupiti na Zlatnoj harfi na Bunariću, a pokušao je obnoviti i mješoviti zbor. Za veće crkvene blagdane kao što su Uskrs i Božić, u crkvi su organizirani prigodni koncerti, a prošle godine ministranti ove župe prvi puta sudjelovali su na susretu ministranata. Župnik također ističe da je nekolicina vjernika, posebno mlađih, zajedno s njim bila i na Uskrs festu u Zagrebu, zatim na Bonofestu u Vukovaru i dr. Prošle godine i početkom ove, vlč. Josip blagoslovio je 180 domova, a vjernici u Plavni uredno uplaćuju i crkveni doprinos. Kad je riječ o crkvi, trenutačno je u tijeku njeno uređenje (izolacija), a planirano je i ličenje crkve u baroknom stilu, sve o nadolazećoj 200. obljetnici crkve koja će biti proslavljena 2013. godine. Ipak, zainteresiranost vjernika za ono što se događa u crkvi mogla bi biti veća, zaključuje župnik Josip, izražavajući nadu da će se situacija u budućnosti promijeniti. Na samom kraju, valja spomenuti i vrijednoga izvjestitelja iz Plavne zahvaljujući kojemu skoro u svakom broju Zvonika možemo čitati vijesti iz ovoga kraja, Zvonimira Pelajića, s kojim zbog njegove spriječenosti nismo bili u mogućnosti razgovarati. Ipak, nadamo se da će njegov primjer potaknuti i mlađe iz ove župe da nam se redovito javljaju vijestima iz svoje župne zajednice, kako bi unatoč njihovoj malobrojnosti dobili potvrdu da iako mala, ova zajednica radi na svojemu opstanku, a na što je među ostalim u svojoj propovijedi na misnom slavlju tijekom posjeta ovoj župi, potaknuo i glavni urednik Zvonika mr. Mirko Štefković.