REPORTAŽA - Piše: Željka Zelić
Plavna: Župa Sv. Jakova
Nedaleko od granice s Hrvatskom, jer se tek nekoliko
kilometara preko Dunava nalaze Vukovar i Borovo, u jugozapadnoj
Bačkoj u Vojvodini nalazi se selo Plavna sa samo
tisuću i četiri stotine stanovnika. U njoj se nalazi i jedna od
manjih župa Subotičke biskupije, osobito kad se u obzir
uzme broj vjernika (~ 800). Riječ je o crkvi i župi Sv. Jakova
koja pripada bačkom arhiprezbiteratu i bačkom dekanatu.
Nakon odlaska dugogodišnjega župnika vlč. Stjepana
Bošnjaka, ova je mala župna zajednica ostala bez svećenika
te je jedno vrijeme župu opsluživao vlč. František Gašparovsky
iz Bačke Palanke, a već godinu i pol dana čini to
bački župnik vlč. Josip Štefković.
Po riječima mještana i župljana, u
Plavni je prije bilo i preko tri tisuće
stanovnika, no, prilike koje su uslijedile,
počevši od Domovinskoga rata u
Hrvatskoj pa sve do sve većega iseljavanja
mlađih ljudi, ponajviše iz ekonomskih
razloga, mještani ovoga sela
osuđeni su na neki način na izumiranje
te su s razlogom zabrinuti za njegovu
budućnost i opstojnost. Prema nekim podacima koji se
mogu naći i na internetu, u Plavni je primjerice 1961. godine
živjelo 2.662 stanovnika, a po popisu iz 1991. godine taj je
broj smanjen na 1.538, dok je 2002. u ovom mjestu živjelo
1.392 stanovnika. Jedan pak podatak svjedoči da su od 527
kućanstava u selu 264 staračka, a u posljednjih petnaestak
godina značajno se promijenila nacionalna i socijalna struktura
stanovništva. Osim katoličke crkve, u Plavni se također
nalazi i pravoslavna crkva koja je za potrebe pravoslavnih
vjernika napravljena u, za tu namjenu adaptiranoj, stambenoj
kući.
Pri ulasku u samu Plavnu nisam se mogla oteti dojmu
da su, premda je osvanuo lijep i sunčan dan za sam početak
ožujka, ulice u ovom selu prazne. Malo veći znak "života"
bila je nekolicina ljudi okupljena kod omanje tržnice ili tradicionalno
zvanoga "buvljaka", a potom i vjernici koji su pristizalina misno slavlje, a kojih je po riječima župnika Josipa
Štefkovića i svjedočenju katehistice Karoline Orčić ove
nedjelje bilo više no obično. No, kad su nam kasnije o svojim
poteškoćama posvjedočili i sami vjernici župe koju smo
kao Uredništvo Zvonika posjetili te nedjelje kako bismo slaveći
zajedno svetu misu mogli rasti u zajedništvu te kako
bismo im prezentirali naš List, postalo mi je jasno zašto su
ulice u ovom lijepom selu nadomak drevnoga Bača puste.
SVJEDOČENJE VJERNIKA: Po riječima gospođe
Marije Sotinac, inače zadužene za župni zbor, broj stanovnika
se iz godine u godinu sve više smanjuje, a razlog tomu
su iseljavanja što u susjednu Hrvatsku što u inozemstvo. I iz
vlastitoga iskustva svjedoči kako joj je sin s obitelji emigrirao
u susjednu Hrvatsku, tj. u Šakovo, gdje se bavi vlastitim
obrtom, a kćer u Omiš, također u Hrvatskoj. Gospođa
Marija nakon smrti supruga živi kao umirovljenica od prihoda
kojega dobiva od obrade zemlje koju je izdala pod
arendu. Sjećajući se prijašnjih vremena, pa i toga da je u ovoj
župi od svoje desete godine, a u pjevačkom zboru šezdeset idvije godine, spominje i nekadašnjeg voditelja zbora Lajču
Crnkovića koji je došavši iz Subotice, 40-ih godina djelovao
u njihovoj župi. Za njegovo vrijeme u zboru je bilo četrdeset
i pet članova, za razliku od sadašnja tri člana, odnosno naše
sugovornice i još dvije žene koje s njom skupa redovito pjevaju
na svetim misama. Osim angažmana u crkvenom
zboru, Marija je u župnom Pastoralnom vijeću bila u dva
mandata (osam godina), potom jedno vrijeme budući da je
bila jedina žena u PV-u nije bila aktivna, da bi se po dolasku
vlč. Štefkovića ponovno uključila u njegov rad. Ona također
ističe kako joj je drago da se može uključiti u različite akcijeu župi, bilo da je riječ o pečenju kolača ili nekim drugim
poslovima, jer im je uvijek drago kada nekoga mogu ugostiti.
Isto iskustvo dijeli i Marija Klinovski, koja je također u
mirovini a živi s unukom Milanom koji obrađuje njenu zemlju.
Majka je dvoje djece, sina koji živi i radi u Salzburgu i
kćerke koja živi u Baču. Nadovezujući se na priču gospođe
Sotinac, Marija govori: Nema nas, malo nas je, ali što nas
ima složni smo. Obje sugovornice ističu kako su prije za
blagdan Cvjetnice imali običaj pjevati Muku, no, taj je običaj
prestao prije desetak godina. Unatoč tomu, ističu kako na
Veliki petak pjevaju pjesmu koju ih je naučio još nekadašnji
orguljaš Crnković "Kada su Isusa sa križa skinili". Treći
sugovornik, Marinko Sarić koji živi u Plavni sa suprugom
s kojom redovito dolazi na svete mise, dok mu kćer živi u
Njemačkoj, također svjedoči o tomu kako je za razliku od
prije, kada je u Plavni bilo blizu osamdeset posto Hrvata,
danas taj broj smanjen, budući da je ekonomska situacija
teža. Nerado se sjeća kirbajske subote 1995. godine kada mu
je na kuću bilo bačeno pet eksplozivnih naprava. No, još je
tada govorio da ne želi ići nikamo. Rođen sam ovdje, moji su
korijeni tu, riječi su koje je tada izgovorio i na kojima je
ostao do današnjega dana.
Što se tiče same župe Sv. Jakova, riječ je o iznimno
staroj župi, obnovljenoj 1756. godine. Crkva je građena
je od 1809. do 1813. god. Obnavljana je 1958. i
1968. godine. Duga je 37 m, 12,5 m je široka, a visina
lađe je 10 m. Toranj je visok 29 m. Ima tri zvona od
kojih je najveće 320, a najmanje 150 kg. Matice se
vode od 1756. godine, a jezik bogoslužja je hrvatski.
Župna zajednica redovito svake godine na spomendan
sv. Jakova, 25. srpnja, proslavlja svoje župno proštenje
a značajno je spomenuti da je 26. travnja 2007.
godine spomen bista skladatelja, književnika, publicista
i angažiranog katoličkog vjernika dr. Josipa
Andrića ponovno postavljena na svoje staro mjesto,
ispred župne crkve Sv. Jakova. Ova je bista bila podignuta
1969. godine da bi u travnju 1972. godine spomenik
bio brutalno i nezakonito srušen, a točno trideset
i pet godina nakon toga plavanjski vjernici zajedno
sa župnikom Josipom odlučili su ovu bistu, koja se nakon rušenja dugo vremena
nalazila unutar crkve, vratiti na svoje staro mjesto.
"MLADOST" SVJEDOČI: Kako god, razvidno je da je
kao i u još nekim župama naše Biskupije, jedan od većih problema
(zbog nedostatka svećenika na našim prostorima) i
nedostatak stalnoga župnika u ovoj župi, koji bi bio poveznica
među vjernicima. Sigurno je da bački župnik Josip čini
sve što je u njegovoj moći da se ta slika popravi, no, svi ostali
problemi kao što je mali broj vjernika, i dalje ostaju. Troje
sugovornika složilo se da je suradnja sa župnikom iznimno
dobra, ali da je jedan od najvećih izazova, ali i problema
ovdašnjeg stanovništva, sve veća brojnost starijih ljudi u
odnosu na mlađe generacije. Unatoč tomu, lijepa šokačka
ikavica uspjela je odoljeti zubu vremena te smo ju mogli čuti
i u razgovoru s dvije Marije i Marinkom. A o "mladosti" ove
župne zajednice su nam posvjedočile sestre blizanke
Antonija i Marina Bartulov i Nađa Andrić koje skupa
pohađaju IV. razred osnovne škole u Plavni. Osim vjeronauka,
kojega njih devetero iz IV. razreda ima na župi ponedjeljkom
te u školi utorkom, kada na župi imaju i probu pjevanja,
zatim rođendana koje proslavljaju sa svojim prijateljima iz
škole, ove tri djevojčice pohađaju i folklor, što je također još
jedna prigoda za druženjem. Kako kažu, još uvijek nisu razmišljale
o tomu što bi voljele biti kada završe osnovnu školu.
Po njihovim riječima, za one malo starije od njih mjesta za
izlaske u Plavni nema te željni zabave moraju odlaziti u obližnjamjesta kao što su Bač, Deronje,
Selenča i dr.
Katehistica župe Karolina Orčić, koja je nakon završetka Teološkokatehetskoga
instituta (TKI) u Subotici, prije tri godine došla živjeti i
raditi na župi u Plavni, ističe kako joj rad s djecom, kako na župi tako i
u školi, pričinjava veliko zadovoljstvo. Osim katehizacije, Karolina je
zadužena i za čišćenje crkve te sve druge poslove vezane uz župni dom
i crkvu. Često puta župni vjeronauk s djecom, na obostrano zadovoljstvo
drži u prirodi, jer su joj djeca uvijek voljna pokazati nešto novo i
ispričati joj svoja iskustva. Ističe kako nema ljepšega osjećaja od onoga
kada vidi da su djeca tužna jer iz nekoga razloga neće moći održati sat
vjeronauka. Suradnja s roditeljima, s kojima sastanke održava župnik, je
dobra, ističe Karolina te nadodaje kako je dobro da roditelji redovito
šalju svoju djecu na vjeronauk. Odnos s nastavnicima u školi ocjenjuje
pozitivnim, a kao jedine mane života u Plavni ističe nedostatak mjesta
za izlazak, kulturnih događanja i sve manju brojnost mladih ljudi.
ŽUPNIKOVA ISKUSTVA: O
problematici sve većega mortaliteta u
odnosu na natalitet svjedoče i statistički
podaci župe Sv. Jakova u Plavni za
2007. godinu koji kažu da je te godine
bilo: krštenih 4, vjenčanih 2, sprovoda
17, prvopričesnika 8, pričesti 1660, a
uplata na obiteljsku knjižicu 177.
Bački župnik vlč. Josip Štefković koji
redovito odlazi subotom navečer i nedjeljom ujutro služiti
svete mise u Plavni (na kojima ukupno bude od 50 do 70
vjernika), napominje da je u župi obnovljeno Pastoralno vijeće
koje sada broji deset članova, od toga pet žena i pet
muškaraca, koji na sebe preuzimaju obveze kao što je unos
jelki u crkvu i dr., kako bi olakšali župniku. Zvonimir Pelajić
vodio je pjevanje s djecom tako da su 2007. godine mogli
nastupiti na Zlatnoj harfi na Bunariću, a pokušao je obnoviti
i mješoviti zbor. Za veće crkvene blagdane kao što su Uskrs
i Božić, u crkvi su organizirani prigodni koncerti, a prošle
godine ministranti ove župe prvi puta sudjelovali su na
susretu ministranata. Župnik također ističe da je nekolicina
vjernika, posebno mlađih, zajedno s njim bila i na Uskrs
festu u Zagrebu, zatim na Bonofestu u Vukovaru i dr. Prošle
godine i početkom ove, vlč. Josip blagoslovio je 180 domova,
a vjernici u Plavni uredno uplaćuju i crkveni doprinos. Kad
je riječ o crkvi, trenutačno je u tijeku njeno uređenje (izolacija),
a planirano je i ličenje crkve u baroknom stilu, sve o
nadolazećoj 200. obljetnici crkve koja će biti proslavljena
2013. godine. Ipak, zainteresiranost vjernika za ono što se
događa u crkvi mogla bi biti veća, zaključuje župnik Josip,
izražavajući nadu da će se situacija u budućnosti promijeniti.
Na samom kraju, valja spomenuti i vrijednoga izvjestitelja
iz Plavne zahvaljujući kojemu skoro u svakom broju
Zvonika možemo čitati vijesti iz ovoga kraja, Zvonimira
Pelajića, s kojim zbog njegove spriječenosti nismo bili u
mogućnosti razgovarati. Ipak, nadamo se da će njegov primjer
potaknuti i mlađe iz ove župe da nam se redovito javljaju
vijestima iz svoje župne zajednice, kako bi unatoč njihovoj
malobrojnosti dobili potvrdu da iako mala, ova zajednica
radi na svojemu opstanku, a na što je među ostalim u
svojoj propovijedi na misnom slavlju tijekom posjeta ovoj župi,
potaknuo i glavni urednik Zvonika mr. Mirko Štefković.
|
|
|